Ovo je priča koju javnost prepoznaje, ali je nikada nije čula do kraja. To nije posuđen skandal iz daleke Amerike i Velike Britanije, već ogledalo koje nas vraća k pitanjima o kojima, na žalost, premalo govorimo. Upravo iz tog prostora nastala je knjiga ‘Ničija djevojka‘, posthumno objavljeni memoari Virginije Roberts Giuffre, sada dostupni u hrvatskom prijevodu u izdanju Lotusa.

U središtu te priče nalazi se osobno iskustvo Virginije Roberts Giuffre. Djevojke koja je od najranije mladosti bila zlostavljana, a kao 16-godišnjakinja je upala u mrežu Jeffreya Epsteina.

Mislite da sve znate o toj priči?

Epsteinovo ime dugo je dio javnog diskursa o seksualnom zlostavljanju, između ostalog i kroz fotografiju britanskog princa Andrewa i 17-godišnje Virginije, a čija je autentičnost nedavno i u javnosti potvrđena. No, ‘Ničija djevojka‘ nije knjiga o onome što javnost već zna, nego o onome što se godinama prešućivalo, ignoriralo i umanjivalo. Virginia Roberts Giuffre nije bila žrtva koja je čekala da bude spašena već je bila žena koja je godinama vikala u prazno, čiji je glas sustavno osporavan, a aktualni trenutak joj tek sada počinje davati za pravo, iako i dalje iznimno nejasno i sporo.

Knjiga je sada dostupna i u hrvatskom prijevodu

LOTUS

Upravo kroz to iskustvo, knjiga otvara i širu sliku sustava koji je takve situacije omogućio. Knjiga govori o mehanizmima koji zlostavljanje na najvišim razinama moći čine mogućim: o šutnji institucija, o solidarnosti privilegiranih i o sustavnom nevjerovanju žrtvama. Ti mehanizmi nisu američki izum, ni zapadnoeuropski problem.

Zašto ova knjiga i zašto u Hrvatskoj

"Knjigom u hrvatskom izdanju želimo dati glas ne samo Virginiji, već i osnažiti mlade djevojke koje se mogu naći u opasnim situacijama, a da ih i ne prepoznaju kao riskantne. Knjiga ‘Ničija djevojka‘ bolno pokazuje koliko je lako postati dio sustava iz kojeg je teško izaći. Zato je to i poziv roditeljima, prijateljima, institucijama i široj zajednici da osvijeste koliko je jednostavno upasti u takvu mrežu ako izostaje podrška i pravodobna reakcija. Ovo nije samo priča o onome što se dogodilo, već i o odgovornosti svih nas da takve obrasce prepoznamo i prekinemo", izjavila je Ivana Krnić iz uredništva izdavačke kuće Lotus.

Naime, Hrvatska nije zemlja bez ovakvih priča. Neke od tih priča već poznajemo, a mnoge vjerojatno nećemo nikada čuti jer žrtve najčešće šute, a sustavi koji bi ih trebali štititi previše su naklonjeni onima s moći i utjecajem. U takvom kontekstu ‘Ničija djevojka‘ nije samo memoarska knjiga. To je podsjetnik da hrabrost jedne žene može promijeniti pravila igre, čak i kada je za nju samu već prekasno, zaključuju iz Lotusa.

IZVADCI IZ KNJIGE

53. str

Znam da je ovo mnogo za podnijeti. Nasilje. Zanemarivanje. Loše odluke. Samoozljeđivanje. Zamislite da vam se takva vrpca traume neprestano vrti u glavi, kao meni, i to ne samo na stranicama knjige koju možete odložiti kad želite, makar na trenutak, da se priberete. Ali molim vas, nemojte prestati čitati.

82. str- Zašto djevojke nisu bježale od Epstiena

Toliko je mladih žena, uključujući mene, bilo kritizirano zato što smo se vraćale u Epsteinovu jazbinu i nakon što smo saznale što želi od nas. Kako se možete žaliti da ste bile zlostavljane, pitali su neki, kad ste se tako lako mogle jednostavno držati podalje? Ako vam se nije sviđalo osjećati se prljavo, mogle ste se jednostavno nikad ne vratiti. No takav pogrešan stav zanemaruje ono kroz što su mnoge od nas prošle prije nego što smo susrele Epsteina, kao i to koliko je bio vješt u prepoznavanju djevojaka čije su ih rane činile ranjivima pred njim. Nekoliko nas bile smo zlostavljane ili silovane kao djeca; mnoge smo bile siromašne, ili čak beskućnice. Prije nego što je upoznala Epsteina, jedna od njegovih žrtava gledala je kako joj je otac nasmrt pretukao osmogodišnjeg dječaka; druga je bila prisutna kad se njezin dečko ubio. Bile smo djevojke za koje nitko nije mario, a Epstein se pretvarao da mu je stalo. Ponekad mislim da je i sam vjerovao da mu je stalo. Bio je majstor manipulacije, iznimno vješt u pogađanju tuđih želja, bacao je ono što je izgledalo kao pojas za spašavanje djevojkama koje su tonule, djevojkama koje nisu imale ništa, djevojkama koje su željele biti i postati bolje. Ako su htjele biti plesačice, nudio im je sate plesa. Ako su željele glumiti, govorio je da će im pomoći dobiti uloge. Ako su rekle da je jedino za čim žude slikanje, kupovao im je platna i upoznavao ih s važnim ljudima iz svijeta umjetnosti. A onda bi im činio najgore stvari.

80. str Kako je Virginia bila suučesnik u Epstienovoj mreži

Tako započinje razdoblje mojeg života koje je bilo raščlanjeno i analizirano više nego ijedno drugo. Ne volim ponavljati ovu priču. Boli me ponovno proživljavati ono što sam činila i ono što su činili meni. Štoviše, dok iznosim slijed događaja, prijestup po prijestup, bojim se da ti strašni detalji odvraćaju pozornost od šire istine. Da, bila sam seksualno zlostavljana. Moje je tijelo korišteno na načine koji su mi nanijeli golemu štetu. Ali najgore što su mi Epstein i Maxwell učinili nije bilo ono tjelesno, nego duševno. Od samog početka manipulirali su mnome kako bih sudjelovala u ponašanjima koja su me nagrizala iznutra, potkopavajući moju sposobnost da razumijem stvarnost i onemogućujući mi da se obranim. Od početka su me navikavali na to da budem suučesnica u vlastitoj propasti. Od svih strašnih rana koje su mi nanijeli, to prisilno suučesništvo bilo je najrazornije. Preda mnom su bile više od dvije godine u Epsteinovoj i Maxwellinoj mreži. Moj je posao bio učiniti što god zatraže, kad god to zatraže. Na prozorima nije bilo rešetaka i na vratima nije bilo brava. Ali bila sam zatočena u nevidljivom kavezu.

93. str. Opaka cjelina

Iako su obično spavali u odvojenim sobama i rijetko se ljubili ili držali za ruke, činilo mi se da Maxwell i Epstein žive u potpunoj simbiozi. Epstein, koji je Maxwell nazivao svojom najboljom prijateljicom, cijenio je njezinu sposobnost da ga povezuje s moćnim ljudima. Maxwell je, s druge strane, cijenila to što je Epstein imao sredstva financirati raskošan život za koji je smatrala da joj pripada, a koji si je nakon očeve smrti teško mogla priuštiti.

Sjećam se da sam je jednom pitala zašto joj ne smeta Epsteinova želja da ima odnose s tolikim drugim djevojkama. Rekla je da joj je to olakšanje. Epsteinov seksualni apetit bio je, kako je rekla, toliko nezasitan da ga jedna osoba ne bi mogla zadovoljiti. Njezin manjak ljubomore činio se neobičnim, ali iskrenim. S vremenom sam Epsteina i Maxwell počela doživljavati manje kao ljubavni par, a više kao dvije polovice jedne opake cjeline.

95. str. Oholost Epsteina

Pretpostavljam da se taj nedostatak opreza može pripisati oholosti; Epstein je vjerovao da za njega ne vrijede pravila koja vrijede za druge.

99. str. Privid obitelji

Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim kako su Epstein i Maxwell učvrstili svoju moć nada mnom nudeći mi neku vrstu nove obitelji. Epstein je bio patrijarh, Maxwell matrijarh, i te uloge nisu bile samo prešutne. Maxwell je djevojke koje su redovito služile Epsteinu voljela nazivati svojom “djecom”. Jednom su me poveli na sajam brodova u Palm Beachu i cijelo poslijepodne predstavljali kao svoju kćer, iz zabave. Koliko god to zvučalo bizarno, meni je to na neki način godilo.

102 str.

Danas vidim da je i to bio odjek mojeg djetinjstva. Mrzila sam ono što su Epstein i Maxwell zahtijevali od mene, ali sa sobom sam sklapala nagodbu, kao i onda kad me otac zlostavljao: “Samo izdrži taj gadni dio pa će se dobri dijelovi života moći nastaviti.”

148. Opis Epsteina

Danas znam da je Epstein prijateljima znao govoriti kako su žene tek “sustav za održavanje vagine na životu”. Tada to nisam znala. Danas znam i da je pravio jezivu razliku: “Ja nisam seksualni predator; ja sam ‘prijestupnik’. To je isto kao razlika između ubojice i onoga tko ukrade pecivo.” Ni to tada nisam znala. Danas vidim koliko mu je malo bilo stalo do djevojaka i žena koje je zlostavljao. Ali dugo to nisam mogla vidjeti. Ili možda nisam htjela. Iskustvo premijerova brutalnog zlostavljanja – i način na koji je Epstein olako prešao preko toga – promijenilo je moje viđenje stvari.

Prije premijerova napada Epstein me držao u zabludi. Mislila sam da je njegova sklonost djevojkama dječjeg izgleda bolest, ali da u svojoj izopačenosti ipak ima dobre namjere. Nakon napada više nisam mogla ostati naivna. Nakon što sam bila tako brutalno zlostavljana, a potom vidjela Epsteinovu ravnodušnu reakciju na moj strah, morala sam prihvatiti da je njegova pohvala bila samo način da me drži pokornom. Epsteinu je bilo stalo samo do Epsteina.

163. str. „Nisam niti vrijedna zaštite“

Imam mnogo mana, ali oholost nije jedna od njih. Mislim da je dio mene duboko u sebi osjećao da ne zaslužujem zaštitu. Uspjela sam nagovoriti Epsteina i Maxwell da me puste iz svojih kandži, barem privremeno. U tom sam se smislu zauzela za sebe. No njihovo zlostavljanje – kao i ono koje sam doživjela prije nego što sam ih upoznala – učinilo je da usvojim razornu misao, a to je da nisam vrijedna zaštite.

169. str. Robbie

Moje razumijevanje ljubavi i osjećaja voljenosti bilo je vrlo ograničeno. Toliko dugo bila sam “dobra” samo ako sam činila ono što se od mene tražilo, bez obzira na to koliko je to bilo bolno ili uznemirujuće. A sada se pojavio muškarac koji je tvrdio da od mene ne traži ništa.

178. str

Cijeli sam život blokirala tuđe udarce, nadajući se da će se umoriti od zlostavljanja. I barem sam neko vrijeme bila vješta u potiskivanju osjećaja, dok sam na licu zadržavala ukočen osmijeh.

217. str. Sustav koji je nemoguće kontrolirati

Radilo se o tome da tako duboka izdaja često čovjeka navede da se osjeća kao da zaslužuje izdaju. Iz te perspektive počela sam davati pažnju djevojčici čija sam najgora iskustva pokušavala izbrisati – sve one loše stvari za koje je moj razum znao da nisu bile moja krivnja, ali zbog kojih je emocionalni dio mene i dalje osjećao sram. Kad sam vrbovala druge djevojke da prolaze kroz ono kroz što sam i sama prolazila s Epsteinom, podsjetila me, bila sam uhvaćena u sustav koji nisam mogla kontrolirati. I dalje sam krivila sebe – i vjerojatno ću to uvijek činiti.

321.str. Djevojka u sudnici

Još jedna žrtva rekla je da je izgubila majku zbog raka kada je imala jedanaest godina. Nakon toga prisjetila se da joj je prišla “jedna žena” dok je svirala violinu u trgovačkom centru u Teksasu, nedaleko od granice s Novim Meksikom. Žena je djevojčici rekla da poznaje bogatog muškarca koji živi u blizini i koji bi platio da je gleda kako svira. “To je bio početak kraja mojeg djetinjstva”, rekla je sudu.

325. str. Zašto se vraćala Epstienu

Važno je bilo i to što su čuli moj odgovor na pitanje zašto sam se, nakon prvog zlostavljanja, vratila drugi put. “Kao odrasla osoba znam da treba pobjeći”, rekla sam Brown. “Ali kao dijete koje je već prošlo sve što sam ja bila prošla, mislim da mi je posljednja misao bila: ‘Pa, takav je život.’”

340 . str. Kako je Maxwell namirisala ranjivost

Rekla sam da je Maxwell mogla “namirisati ranjivost” mladih djevojaka koje je regrutirala i tvrdila sam da ju je način na koji je koristila svoju ženstvenost kako bi djevojkama dala lažni osjećaj sigurnosti učinio još gorom od Epsteina. Dok je Epstein bio bolesni pedofil, Maxwell je “bila opaka. Bila je zla”, rekla sam. “Recimo to ovako: Epstein je bio Pinokio, a ona Geppetto. ”

363. str. Platinasti jubilej kraljice Elizabete

Pristala sam na jednogodišnju zabranu javnog komentiranja slučaja, što se princu činilo važnim jer je osiguravalo da platinasti jubilej njegove majke neće biti okaljan više nego što je već bio.

365. str. Virginia je jednako loša kao Estein

“Možda Virginia može objasniti kako bi ova nagodba s Andrewom trebala biti pravda svim djevojkama na koje je ovo utjecalo… PRODALA SE i jednako je loša kao Epstein, Maxwell, sada pokojni Jean i Andrew. #nosympathy.” Odlučili smo ne odgovoriti pošiljateljici ovog e-maila, iako se potpisala svojim imenom.

No htjela bih se osvrnuti na ono što je ovdje rekla. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, naravno, ali izjednačavati me s četvero mojih zlostavljača pogrešno je, pa čak i okrutno. Kao i s Maxwell, tužila sam princa Andrewa na saveznom sudu, što je značilo da će financijska nagodba uvijek biti glavni oblik kazne ako pobijedimo, ali od njega sam izvukla više od toga – priznanje da smo ja i mnoge druge žene bile žrtve i prešutno obećanje da se to više nikad neće poreći. Konačno, primitak sredstava od nagodbe omogućio mi je da konačno ostvarim svoj dugogodišnji cilj – da trošim manje energije na rasvjetljavanje prošlosti, a više na pomaganje ljudima u sadašnjosti.