Najiščekivaniji film godine stigao je u kina 29. travnja, kada je skinut i embargo s objave kritika. Donosimo ocjene vodećih svjetskih medija.
Kad je stigao u kina, u ljeto 2006., film "Vrag nosi Pradu" bio je jedan od najvećih uspjeha na kino-blagajnama te godine. Kroz dva desetljeća stekao je ikoničan status i postao neizostavan dio pop kulture, a sjajna glumačka postava, koju predvode Anne Hathaway, Meryl Streep, Emily Blunt i Stanley Tucci kao Andy Sachs, Miranda Priestly, Emily i Nigel dodatno je pridonijela prestižu filma.
Stoga, kad je stigla vijest da se snima nastavak, obožavatelji diljem svijeta gotovo su pali u trans. Nestrpljivo se čekao 29. travnja 2026., kad je bila najavljena premijera, a u mjesecima iščekivanja pomno se analizirao baš svaki detalj povezan sa samim filmom - od modnih kombinacija koje su viđene na snimanjima na ulicama New Yorka do promotivnih turneja i ostvarenih suradnji.
Film godine, slobodno možemo reći, napokon je stigao u kina, a s njime su stigle i prve recenzije svjetskih kritičara. Kako je u pitanju film na koji se čekalo 20 godina, jasno je da je ljestvica iznimno visoko postavljena, no čini se da su očekivanja ipak, barem donekle, uspješno ispunjena. Opći konsenzus je jasan - film je dobar, ali teško da će postići kultni status originala.
Slabiji film po svim parametrima
Peter Bradshaw iz The Guardiana primijetio je da Miranda i Nigel ne izgledaju ni dana starije nego u originalu, ali se zato sve ostalo promijenilo. Stanje u redakciji Runwayja u potpunosti se promijenilo, piše Bradshaw, pa tako i oni pokušavaju zgrabiti što veći broj klikova u digitalnom svijetu, a čak se i Miranda uči pravilima političke korektnosti. U filmu se nakratko pojavljuje i niz poznatih osoba, ali ne i Anna Wintour, koju su sasvim sigurno htjeli imati u filmu, primjećuje Bradshaw.
"Film nas vodi kroz nove verzije scena iz prvog filma: Andy se druži s Nigelom u kantini; Nigel bira nešto što će nezahvalna Andy odjenuti, ovaj put za putovanje kod Mirande u Hamptons; Andy ide u modnu meku (Milano); Andy se upušta u skrivene spletke kako bi zaštitila Mirandu od nekog opakog korporativnog udara. A poznavatelji originala prepoznat će Andy u onom groznom plavom džemperu koji je Nigelu zasmetao prije toliko godina. Ovo je dobrodušna, vesela zabava", piše Bradshaw za The Guardian.
Guy Lodge za Variety piše da je u pitanju nastavak inteligentno napravljen s poštovanjem za original, ali i obožavatelje kultnog filma, do te razine da je gotovo u pitanju omaž originalu. Ipak, piše, u pitanju je film koji je slabiji po pitanju naracije, emocija i kinematografije.
"Ključna dinamika je ostala ista, pa nostalgičari mogu uživati u zlobnoj uredskoj politici prvog filma, nepogrešivoj hladnoći izvedbe Meryl Streep (‘Ti si tako... draga‘, kaže jednoj super-slavnoj osobi koja se pojavljuje u cameo ulozi) i protutežnoj toplini strpljivog kreativnog direktora Nigela, koji je još uvijek tu da Andy održi oštar motivacijski govor u ključnom trenutku", piše Lodge za Variety.
Promjena medijskog svijeta
Stephanie Zacharek u svojoj kritici za Time prvenstveno stavlja naglasak na činjenicu da nastavak dolazi s odmakom od 20 godina u kojima se u potpunosti promijenio način na koji funkcionira novinarstvo. Štoviše, upravo je to glavna poruka koju film donosi - kako izgleda nastavak filma "Vrag nosi Pradu" u svijetu u kojemu tinejdžer s TikTok računom može imati više autoriteta od dugotrajnog modnog magazina?
"Ako Mirandin svijet umire, ona će se boriti, a Streep, čak i sa svom svojom natprirodnom hladnokrvnošću, savršeno dočarava tu vatru. Od svih likova ovdje, samo Miranda i Nigel istinski razumiju što je svijet mode izgubio smrću časopisa. Na svom slavnom vrhuncu, modni časopisi hranili su naše fantazije o tome kako bismo mi i svijet oko nas mogli izgledati. Naravno, ta fantazija uvijek je bila manja od onoga što mi, obični smrtnici, realno možemo postići. Ali sanjanje je bilo ono što je bilo važno. Je li sanjanje dok skrolamo uopće moguće? Nigel i Miranda bi rekli da nije. I koliko god se bunili nad idejom da nam modni diktatori govore što da nosimo i mislimo, vjerojatno bismo morali priznati da su u pravu. To je očito kao i cvjetni uzorci za proljeće", piše Zacharek za Time.
Justin Chang za The New Yorker piše da je scenarij gotovo dražestan u svojem prepakiranju istih elemenata, a najjače aluzije na prvi film su one vizualne koje nas podsjećaju na zabavne detalje iz originala, poput sekvence koju prati Madonnina pjesma "Vogue".
"‘Vrag nosi Pradu 2‘ prodaje niz apsurdnih stvari, ali ih prodaje užasno dobro, s nehinjenom sigurnošću, uvjerenjem i odgovarajućim omjerom cinizma i nade. Kako industrije i njihovi titani padaju, ovaj film sugerira da je najbolje što možemo tražiti zadovoljstvo dobrog rada i trajna prijateljstva koja možemo stvoriti putem. To je sve", zaključuje Chang za The New Yorker.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....