Emily Watson na 32. Sarajevo Film Festival dolazi kao predsjednica žirija, gdje će joj biti uručeno i Počasno Srce Sarajeva. Ovaj povratak u grad na Miljacki za slavnu glumicu ima posebno emotivno značenje jer ga je posljednji put posjetila dok je nosila kćer Juliet.
Britanska glumica Emily Watson (59) ovoga ljeta stiže na 32. Sarajevo Film Festival kao predsjednica žirija, a tom će joj prilikom biti dodijeljeno i Počasno Srce Sarajeva. No, to joj neće biti prvi boravak u gradu na Miljacki. Prije dvadeset godina u Sarajevo je stigla kao kustosica Fondacije Katrin Cartlidge, zaklade osnovane nakon smrti britanske glumice Katrin Cartlidge, njezine prijateljice i kolegice s kojom je glumila u filmu „Lomeći valove“. Kao kustosica fondacije upravo je ona 2005. odabrala dobitnicu godišnje stipendije, mladu britansku redateljicu Amy Neil, te joj u Sarajevu uručila nagradu.
No tada je glumica bila u poodmakloj trudnoći sa svojim prvim djetetom, kćeri Juliet, koja se rodila nepuna tri mjeseca nakon završetka festivala. Stoga njezina povezanost sa Sarajevom ima i jednu posebnu, emotivnu dimenziju. Oni koji su tada bili na festivalu sjećaju se da se trudna glumica žalila na vrućinu koja je vladala tijekom festivala i na otečene trudničke noge, ali je sve svoje obveze odrađivala s osmijehom. Bila je vrlo simpatična i pristupačna, vrlo je rado govorila o trudnoći iako nije imala nikakve posebne zahtjeve ni trudničke želje, a bila je zahvalna ako bi joj netko dodao čašu vode. I tko zna, možda joj ove godine društvo bude pravila upravo kći koja je svoj prvi dolazak u Sarajevo doživjela još prije rođenja.
A glumica koja će predsjedati žirijem i birati najbolje filmove Sarajevo Film Festivala do svojeg glumačkog uspjeha nije došla ni brzo ni lako. Iako je danas jedna od najcjenjenijih europskih glumica svoje generacije, nakon studija engleske književnosti nekoliko je puta bezuspješno pokušavala upisati glumačku akademiju. U međuvremenu je radila administrativne poslove i konobarila, a tek nakon što je primljena na londonski Drama Studio počela je ozbiljno graditi glumačku karijeru. Po završetku školovanja pridružila se glasovitoj Royal Shakespeare Company, kazališnoj instituciji koja je obilježila ne samo njezin profesionalni nego i privatni život.
U toj je kazališnoj družini upoznala Jacka Watersa, tada glumca, danas pisca i keramičara, s kojim je i danas u sretnom braku. Upoznali su se početkom devedesetih godina u Stratfordu na Avonu, rodnom gradu Williama Shakespearea, a iz tog je razdoblja proizašla i jedna od najljepših priča iz njihova života. Kćeri su dali ime Juliet, pa se glumica godinama poslije našalila kako za sve može „okriviti Shakespearea“. Waters i Watson vjenčali su se 1995., te su roditelji kćeri Juliet i sina Dylana, rođenog 2009.
Obitelj - najveći oslonac
Iako je tijekom karijere postala međunarodno poznata, privatni je život gotovo potpuno uspjela sačuvati od javnosti. Rijetko govori o obitelji, no nekoliko je puta istaknula da joj upravo suprug i djeca predstavljaju oslonac koji ju je održao čvrsto na zemlji tijekom svih godina karijere. Nikada nisu s njom na premijerama kao ni na drugim javnim događanjima, tako da su joj djeca odrasla daleko od očiju javnosti. Njezin suprug pratio ju je tek na početku braka, nakon toga se i on povukao u anonimnost. A glumica je zbog obitelji često odbijala projekte zbog kojih bi dulje vrijeme trebala biti odsutna, i tek posljednjih godina, kada su joj djeca odrasla, ponovno prihvaća zahtjevnije i opsežnije uloge.
Njezin filmski proboj dogodio se 1996. godine kada je kao gotovo nepoznata glumica dobila glavnu ulogu u filmu „Lomeći valove“. Uloga mlade Bess, žene koja se zbog ljubavi odriče svega, donijela joj je nominaciju za Oscara i preko noći privukla pozornost svjetske filmske javnosti. Drugu nominaciju za Oscara dobila je dvije godine poslije za film „Hilary i Jackie“, u kojem je utjelovila slavnu britansku violončelisticu Jacqueline du Pré.
Tijekom sljedećih desetljeća ostvarila je niz zapaženih uloga u filmovima „Angelin prah“, „Gosford Park“, „Crveni zmaj“, „Gospođica Potter“, „Put rata“ i „Teorija svega“. Premda nikada nije osvojila Oscara, tijekom godina izgradila je reputaciju glumice kojoj redatelji povjeravaju najzahtjevnije emocionalne uloge.
Mlađa generacija upoznala ju je kroz nagrađivanu seriju „Černobil“, u kojoj je igrala znanstvenicu Ulanu Homjuk, jednu od ključnih osoba u rasvjetljavanju okolnosti nuklearne katastrofe u Černobilu. Za tu je ulogu bila nominirana za Emmy i Zlatni globus.
Profesionalna renesansa
Posljednjih godina Emily Watson proživljava svojevrsnu novu profesionalnu renesansu. Za ulogu stroge časne sestre Mary u filmu „Small Things Like These“ („Te sitnice“), u kojem je glumila uz Cilliana Murphyja, osvojila je Srebrnog medvjeda na Berlinaleu. Istodobno je privukla veliku pozornost ulogom u seriji „Dina: Proročanstvo“, gdje tumači Valyu Harkonnen, jednu od najmoćnijih i najutjecajnijih žena u svijetu slavne znanstvenofantastične sage.
Glumila je i u hvaljenom filmu „Hamnet“ redateljice Chloé Zhao, ekranizaciji nagrađivanog romana Maggie O‘Farrell o obitelji Williama Shakespearea. U filmu glumi uz Paula Mescala i Jessie Buckley, koja je za tu ulogu dobila Oscara. U približno isto vrijeme kada i „Hamnet“ izašao je i film „Steve“, u kojem glavnu ulogu tumači Cillian Murphy.
Radnja prati Stevea, ravnatelja ustanove za problematične mladiće u Engleskoj devedesetih godina. Emily Watson glumi Jenny, psihologinju i terapeutkinju ustanove i najbližu suradnicu ravnatelja. Film je režirao Tim Mielants, s kojim je Emily Watson već surađivala na filmu „Te sitnice“.
Tako Emily Watson živi jedan lijepi i plodan period svoje karijere, glumi u zanimljivim projektima i bit će zanimljivo čuti o čemu će govoriti na predstojećem Sarajevo Film Festivalu. Jer joj se između dva dolaska u grad na Miljacki dogodio cijeli jedan život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....