
Posljednjih se godina na globalnoj sceni osjeća pomak prema vrijednostima “prirodnog” i “obnovljivog” - bilo da je riječ o lokalnim prehrambenim proizvodima, organskoj kozmetici ili ručno rađenom nakitu. Što je zasigurno potaknuto zastrašujućim klimatskim promjenama i njihovim razarajućim posljedicama, ali i željom za dodatnim ljudskim angažmanom u izrazito tehnološki orijentiranom svijetu - bilo projektima i dizajnom, a često i izradom unikatnih predmeta. Takvi komadi, za razliku od industrijske proizvodnje, imaju neporeciv šarm nesavršenosti i, što je najvažnije, njihovom se kupnjom potiču mali obrtnici i dizajneri.



Jedna od njih donedavno je bila i umjetnica Eny Lee Parker, koja je zbog uspješnosti svojeg ručno rađenog posuđa i namještaja već prešla u “višu” kategoriju. Svojom debitantskom kolekcijom keramičkog namještaja prije nekoliko godina pobudila je veliko zanimanje za taj materijal, dok je novom dodatno učvrstila poziciju dizajnerske zvijezde. Njezini recentni nepravilni, “izobličeni”, radovi kao da su nastajali prema dječjim crtežima i ne daju se usporediti s onim što smo naviknuli gledati na stranicama dizajnerskih časopisa. Neodoljivi su upravo zbog nesavršenosti koja pak stvara dodatnu kvalitetu - dojam opuštenosti.



Radovi još nekih umjetnika i dizajnera - primjerice Britanca Maxa Lamba s nizom neobičnih stolaca od najrazličitijih materijala, kao i toliko maštovit namještaj Decio Studija da mu je katkad teško razabrati pravu namjenu - u svijetu koji slavi perfekcionizam djeluju neočekivano rasterećujuće, osvježavajuće, neobavezno... i upravo zbog toga ih treba shvatiti itekako ozbiljno.
Pripremila Slavica Šagolj