Djedovina s dušom: na obiteljskom imanju Pomona tradicionalno uređenje pronašlo je svoje mjesto u suvremenom svijetu

Na samo tri kilometra od središta Rogaške Slatine, u Zgornjem Sečovu, nalazi se obiteljsko gospodarstvo Pomona na kojem je sve podređeno prirodi. Ime je dobila po rimskoj božici voća i voćnjaka, što je zapravo vrlo precizno opisuje. Na imanju danas rastu kruške, dunje, marelice, jabuke i šljive, a voće nije samo ukras krajolika nego važan dio cijelog koncepta. A ta je priča počela s Jankom Zupancom, čovjekom koji je ekonomiju zamijenio poljoprivredom i turizmom.

Vlasnik imanja je očuvao starinski namještaj

NIKOLA ZOKO

Kuća ima tradicionalni ‘ganjak‘, drveni balkon iz kojeg se ulazi u svaku sobu

NIKOLA ZOKO

Svaka je soba nazvana po jednoj voćki koja raste u voćnjaku

NIKOLA ZOKO

Staru obiteljsku kuću u potpunosti je renovirao u mjesto za odmor s osam smještajnih jedinica, pretežno dvokrevetnih soba. Sobe nose imena voća: Jabuka, Breskva, Dunja, Grožđe, Marelica, Šljiva, Višnja i Kruška, a motivi voćnjaka pojavljuju se i u njihovom uređenju. Umjesto klasičnog hotelskog minimalizma, ovdje je naglasak na toplini i osjećaju doma.

Svaki kutak ispunjen je starinskim predmetima kao što je glačalo na žar

NIKOLA ZOKO

Drveni kotač s konjskih kola kao originalni ukras

NIKOLA ZOKO

Stari uporabni predmeti dobili su novu namjenu

NIKOLA ZOKO

Domaćinski ugođaj osjeća se na svakom koraku

NIKOLA ZOKO

Drveni elementi, nježne boje, dekoracije povezane s prirodom i pažljivo odabrani predmeti stvaraju interijere koji djeluju osobno i pomalo nostalgično. Nema potrebe da sve bude savršeno jednako, jer je upravo različitost dio šarma. Svaka soba ima svoj identitet, ali sve zajedno pripadaju istoj priči.

- Zašto posteljina nije zategnuta? - pitamo Janka u jednoj od soba, a on simpatično dodaje da je krevet namješten upravo onako kako se namještalo nekad na selu. Posteljina mora biti snježno bijela, a popluni i jastuci rahli, bez zatezanja.

U uređenju ima puno drvenih elemenata

NIKOLA ZOKO

Vlasnik imanja, Janko Zupanc

NIKOLA ZOKO

Janko je pak blagovaonicu zamislio po uzoru na bakinu kuću, pa je upravo taj prostor možda najbolji primjer onoga što Pomonu razlikuje od klasičnog turističkog smještaja. Stol, namještaj i detalji stvaraju osjećaj doma, a ne restorana u kojem ste samo jedan od gostiju. Ovdje je doručak zamišljen kao trenutak kad se skuplja snaga za nadolazeći dan, a ručak kao događaj oko kojeg se okuplja obitelj i prijatelji. Hrana je domaća, konkretna i povezana s onime što raste na imanju, pa uz smještaj upravo je ono što se nalazi na tanjuru razlog zašto Pomonu morate posjetiti (i ponovno joj se vratiti).

Na imanju se bave uzgojem povrća u akvaponskim sustavima koji uključuju ribe, biljke i mikrobe

NIKOLA ZOKO

U toplijem dijelu godine posebnu pažnju privlači biobazen, jedan od detalja koji Pomonu čini posebno zanimljivom za boravak. Okružen je zelenilom i lounge kućicama oblikovanima poput košnica, pa više izgleda kao prirodni nastavak imanja nego kao klasičan bazen uz apartmansku kuću. Eksterijeri i interijeri se u Pomoni preklapaju pa poseban doživljaj pruža drvena staza među krošnjama pružajući pogled na imanje iz ptičje perspektive. Pogled privlači i vidikovac koji je Janko osmislio kao produžetak cijelog imanja. Kao i u interijeru, i ovdje je naglasak na prirodnim materijalima, jednostavnosti i osjećaju da je sve napravljeno s razlogom. Drvo, zelenilo i otvoren pogled stvaraju prostor u kojem nema potrebe za suvišnim detaljima. Voćnjaci, brežuljci i okolne planine postaju svojevrsna kulisa, baš kao što pogled kroz prozor u sobama postaje dio njihova interijera. I upravo je ta povezanost možda najljepši detalj cijele Pomone - granica između kuće i okoliša gotovo da ne postoji.