Pascal i Annette Hector otkrili su nam dojmove o Hrvatskoj, a govorili su i o svojim karijerama, strastima, braku i trojici sinova s kojima će dočekati Božić u Zagrebu.
Kad je prof. dr. Pascal Hector (63) ovog ljeta stigao u Zagreb kako bi preuzeo dužnost novog njemačkog veleposlanika u Hrvatskoj, vrijeme je bilo posve drukčije nego na dan našeg razgovora i fotografiranja. Njegova supruga, farmaceutkinja Annette Hector, živo se prisjeća ugodne ljetne temperature i prve vožnje prema rezidenciji na Tuškancu, gdje su je odmah osvojile impozantne platane, povijesne vile i raskošni vrtovi. Vrlo brzo zavoljela je i mjesta poput Oktogona, Ilice, Name... Veleposlanika je pak najviše impresionirao Meštrovićev reljef na palači Popović na Trgu bana Jelačića, kao i činjenica da je hrvatska metropola baš prave veličine - grad u kojem se, kako kaže, uvijek može sresti drage ljude. Njihov prvi dojam, da će se ovdje osjećati ugodno i dobrodošlo, pokazao se potpuno točnim.
Sjajni domaćini
Oni su pak pokazali koliko su sjajni domaćini kad su nam otvorili vrata svog privremenog doma - nekadašnjeg ljetnikovca poduzetnika Vilima Königa, kojeg je 1888. projektirao talijansko-hrvatski arhitekt Gjuro Carnelutti. Dan je bio hladan i siv, s mirisom nadolazećeg snijega, no u rezidenciji je vladala ugodna i topla atmosfera. Gospođa Hector je interijer upravo ukrasila u blagdanskom duhu, pa smo ekskluzivno zavirili u svojevrsnu adventsku galeriju s pažljivo odabranim dekoracijama. U prostoru dominiraju njemačke božićne piramide (Weihnachtspyramide) i lukovi (Schwibbogen), koji potječu s područja Rudne gore (Erzgebirge), blizu granice s Češkom. No, ta je višestoljetna tradicija, kaže veleposlanik, poznata u cijeloj Njemačkoj, pa tako i u njihovu rodnom Saarbrückenu, koji pripada drugoj regiji.
"Supruga i ja upoznati smo s tim predmetima od djetinjstva, a najstariju piramidu koju smo sada izložili Annette je imala još prije našeg vjenčanja. Ali nismo kolekcionari, niti smo sustavno istraživali što sve postoji, jer imati potpun uvid u tu vrstu umjetnosti bio bi golem zadatak. No, kad se 1999. sjedište njemačke vlade iz Bonna preselilo u Berlin, a tri godine kasnije i supruga i ja - jer sam tada radio u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova - većinu božićnih praznika provodili smo u Rudnoj gori. Baš kao i, zbog blizine, mnogi stanovnici Berlina. Otada smo češće počeli kupovati božićne piramide i lukove", govori Pascal Hector, čija nam supruga pokazuje unikatni luk s motivom parne željeznice Fichtelberg, kupljen u muzeju Rittersgrün u Rudnoj gori, koji je ručno izradio lokalni umjetnik.
Obiteljske uspomene
Annette Hector dodaje da su te rezbarene predmete pronalazili i u drugim selima toga kraja, pa ih sada imaju šesnaest, pažljivo odabranih. Budući da se često sele, nisu željeli pretjerivati s količinom, a uz to su te rukotvorine i krhke, što dodatno komplicira transport. Priznaje da su joj za ovogodišnje ukrašavanje trebala tri dana, jer su predmeti bili zapakirani u raznim kutijama, a neke još nije uspjela pronaći.
"Uglavnom se izrađuju od drveta, uz malo metala, a osim božićnih motiva često prikazuju i svakodnevni život stanovnika Rudne gore. Ondje je u prošlosti bilo razvijeno rudarstvo, pa naše piramide prikazuju i život rudara. Figurice su raspoređene na nekoliko katova, a na donjoj osnovi postavljaju se svjećice. Njihov vrući zrak struji prema gore, pokreće rotor na vrhu piramide i time okreće figurice. Ponekad je određenu figuricu potrebno ponovno zalijepiti - našu bijelo-plavu piramidu malo su oštetili sinovi kad su bili mali. Ali nema veze, jer i nesavršenost im daje posebni šarm. To je dokaz da su ove piramide prisutne u obitelji generacijama", ističe gospođa Annette i nada se da će s vremenom upoznati i hrvatsku narodnu umjetnost te nabaviti neke zanimljive rukotvorine za uspomenu.
Mnoge druge stvari već su otkrili, i to ne samo u Zagrebu, jer ambasador Hector želi da njihovo veleposlanstvo bude prisutno u cijeloj zemlji: Istri, Dalmaciji, Slavoniji... Što poslovno, što privatno sa suprugom, bio je u Splitu, Dubrovniku, Opatiji, Rijeci, Rovinju, Čakovcu i Varaždinu. Zavoljeli su i našu hranu, a posebno glasovite štrukle u hotelu Esplanade. Primjećuju, međutim, da se kod nas može kupiti i mnogo njemačkih proizvoda te da hrvatski jezik sadrži mnogo riječi germanskog porijekla, što im je vrlo simpatično.
"Malo učim hrvatski putem aplikacije i dobro mi ide. Jezik je težak i nisam siguran da ću ga potpuno naučiti, ali pokušavat ću pa ćemo vidjeti koliko daleko ću stići", govori veleposlanik i sa savršenim naglaskom izgovara riječi "dobar dan", "dobar tek" i "živjeli".
Diplomatski put
Dobrom stranom svog posla smatra to što nema rutine - svaki je dan drugačiji. Uključuje i sjedenje za računalom i pisanje izvještaja, ali i - što mu je glavni cilj - izravni kontakt s ljudima iz različitih područja: od državnih i lokalnih političara, preko gospodarstvenika i ravnatelja kulturnih institucija, do novinara, studenata i članova njemačko-hrvatskih društava prijateljstva. U tome će Pascal Hector nesumnjivo biti uspješan, jer iza njega je bogata diplomatska karijera. Studirao je pravo i ekonomiju u Saarbrückenu, Ženevi i Singapuru, završio poslijediplomski studij Europske integracije, a kasnije stekao i doktorat.
Prošao je jednogodišnju obuku na Diplomatskoj akademiji u Bonnu, glavnom gradu Zapadne Njemačke prije ujedinjenja, a od 1992. obnašao je razne dužnosti u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova i Stalnom predstavništvu pri Europskoj uniji u Bruxellesu. Ondje je radio i od 1993. do 1996., tijekom pregovora o proširenju s Austrijom, Finskom, Švedskom i Norveškom. Ponosan je što je gotovo dvadeset godina posvetio europskim pitanjima, jer je uvjeren u važnost i snagu EU, a kao možda najvažniji i najzanimljiviji dio karijere ističe razdoblje od 2002. do 2004. Tada je sudjelovao u izradi Europskog ustava, iz kojeg je nastao novi ugovor o EU, poznatiji kao Lisabonski ugovor.
"Nakon toga, pa sve do danas, slijedilo je moje bilateralno razdoblje. Od 2009. do 2012. bio sam zamjenik veleposlanika u Turskoj, a od 2016. do 2021. u Francuskoj. Od 2021. do 2025. služio sam kao veleposlanik u Danskoj, a sada sam u Hrvatskoj, gdje bih trebao ostati do ljeta 2028. Tada ću vjerojatno otići u mirovinu i možda povremeno predavati na sveučilištu", otkriva veleposlanik Hector, kojeg je tijekom svih tih godina pratila supruga. Zanimljivo je da su živjeli na istoj strani ulice u Saarbrückenu (oboje su i iz liječničkih obitelji), no prijateljstvo - a kasnije i ljubav - razvilo se u adolescentskoj dobi, kroz druženja u katoličkoj crkvi i na drugim mjestima.
Obiteljski život
"Zajedno smo od 1988., kad je Pascal imao 26, a ja sedamnaest godina. Vjenčali smo se 1995., i to u dvije ceremonije - civilnoj u svibnju u Bruxellesu i crkvenoj u rujnu u Saarbrückenu", prisjeća se Annette Hector, dok njezin suprug dodaje kako je "dupli čvor uvijek jači". Annette se pritom trudila raditi u struci: zaposlila se i u ljekarni u Bruxellesu, gdje je rođen njihov najstariji sin Constantin, danas 24-godišnjak. Uz njega imaju još dvojicu sinova - 21-godišnjeg Lea i 17-godišnjeg Benedicta.
"Stariji i najmlađi studiraju fiziku, a srednji računalne znanosti. Svi žive u različitim gradovima: Constantin je u Berlinu, Leo u Saarbrückenu, a Benedict je nedavno otišao u München. Ali zato ćemo blagdane provesti zajedno u Zagrebu, uz okićeni bor i naše omiljene specijalitete - hladna jela od ribe i plodova mora na Badnjak te srneći but s njokima na Božić. U našoj obitelji je običaj i da se darovi otvaraju na Badnju večer i ide na polnoćku", govori Annette Hector, čiji će se suprug zasigurno pobrinuti i za vrhunska vina, što mu je također strast. Kad organizira ručkove i večere u svojoj rezidenciji, poslužuje njemačka vina, među kojima je najpoznatiji rizling.
"Pokrajina Saarland, iz koje dolazimo, leži između vinskih regija Mosel-Saar-Ruwer i Rheinhessen-Pfalz. U obje je rizling vrlo cijenjen. Na Moselu se vinogradi nalaze na strmim južnim padinama koje dobivaju puno sunca, a zahvaljujući mineralima iz škriljevca vina dobivaju poseban okus. Uz Rajnu pak imate izvrsni spätburgunder, međunarodno poznat kao pinot noir. No, otkrivam i hrvatske vinarije i sorte, a najdraža mi je plavac mali", otkriva veleposlanik, koji voli i knjige. Na preporuku Gordana Bakote, hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj, trenutno čita roman Ive Andrića "Travnička kronika", dok je ranije pročitao njegovo glasovito djelo "Na Drini ćuprija".
Annette Hector pak šiva haljine, a zanimljivo je da je svoju kreaciju nosila i na svečanosti u Kopenhagenu, kada je njezin suprug predao vjerodajnice danskoj kraljici Margareti II. U Hrvatskoj je također vidjela zanimljive tkanine, a želi se upoznati i s tradicijskim vezenjem. Ukratko, Annette i Pascal Hector zaključuju da im iz Njemačke ništa ne nedostaje, a uz činjenicu da su ovdje dočekani sa simpatijama i toplinom, doista se osjećaju kao kod kuće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....