Uspješna korporativna karijera Zagrepčanki Ivani Đerak nije bila dovoljna: vratila se mladenačkoj ljubavi prema oblikovanju gline te sa sinom otvorila keramički atelje u kojem organizira druženja za sve ljubitelje kreativnog rada i razmjena ideja.
Iako je Ivana Đerek (52) ekonomistica s dugogodišnjom karijerom, oduvijek je bila kreativna s glinom. Još u srednjoj školi s veseljem je pohađala tečaj keramike u Rokovu perivoju. Bila je to ljubav koju je potisnula zbog životnih obaveza: fakulteta, djece, karijere. No prošle se godine ponovno rasplamsala. Ivana je uzela glinu u ruke - ovaj put bez zadrške. Dala je otkaz i otišla u Toskanu, gdje je mjesec dana pohađala međunarodnu školu keramike La Meridiana, program znakovitog imena ‘Throwing on the Wheel’ (Bacanje na kolo) pod vodstvom Franca Rampija. Jer, kreativna Zagrepčanka odbacila je dotadašnji stil života i zakoračila u posve novo područje.
"Prije nego što je glina postala moja svakodnevica, imala sam ispunjen život. Uspješan, ali pun odgovornosti, i majčinskih, i poslovnih. Godinama je sve imalo svoj smisao, ali je došao period kada sam se počela buditi s osjećajem praznine. Uspjeh na visokoj poziciji u osiguravajućoj kući više me nije ispunjavao. Imala sam dojam da moje vrijeme odlazi na stvari koje se zaborave čim ih obaviš. Počela sam se pitati gdje sam ja u svemu tome. Tada sam odlučila potražiti ono što me nekoć činilo sretnom", kaže Ivana koju je rad s glinom naučio strpljenju, ranjivosti i moći prepuštanja. To je, kako kaže, materijal koji ne laže: ako ste nestrpljivi - pukne, a zablista ako joj date pažnju. A posebno ju je osvojio rad na lončarskom kolu jer je to proces koji zahtijeva nevjerojatnu koncentraciju, disciplinu i strpljenje.
"Da bi mogao reproducirati isti oblik, moraš provesti sate i sate za kolom. Nije lako, nije brzo, ali je duboko ispunjavajuće. Bio je to preokret. Vratila sam se sebi", kaže Ivana. Strast prema lončarstvu potom ju je odvela u Kopenhagen, u poznati studio Tortus Copenhagen, kod Erica Landona, majstora forme i jednostavnosti. Tamo je učila raditi s većim količinama gline - od dva do pet kilograma - što osim tehnike zahtijeva i fizičku snagu. Osjećaj kad se tijelo i glina kreću kao jedno, kaže, jednostavno je neprocjenjiv. Te dvije škole, talijanska toplina i danska preciznost, oblikovale su njezin stil. Iz tog iskustva rodio se ROFU Studios, keramički atelje koji je osnovala sa sinom Jurjem, 21-godišnjim studentom 3D dizajna. Ivana stvara rukama, a Juraj vodi društvene mreže, brend i komunikaciju.
"On je moje produženo oko prema svijetu i moj partner u ovom posebnom, životnom projektu. Ime ROFU dolazi od izraza Rosa di fuoco - plamteća ruža. Simbol ljepote, snage i transformacije. Baš kao glina. Juraj i ja kroz ROFU ne gradimo samo studio nego i priču o tome da različite generacije mogu zajedno stvarati nešto što ima dušu", objašnjava Ivana.
Kada govori o stvaralačkom procesu, kaže da on nikada nije isti. Inspiraciju pronalazi u prirodi, teksturama, sjećanjima, glazbi.
"Glina je moj medij, ali i moje ogledalo. Uči me strpljenju, fleksibilnosti i prihvaćanju. Najdraži trenutak mi je onaj kad otvaram peć. Ne znaš što ćeš dobiti. Nekad pukne. Nekad sve ispadne savršeno. Kao da otvaraš kutiju punu slatkiša pa ti srce zaigra. Ne težim savršenstvu. Moj stil je rustikalan, topao, emotivan. Volim kad komad ima dušu. Volim kad je nesavršen, jer je stvaran", govori kreativka.
Kada je shvatila da to iskustvo želi dijeliti s drugima, pokrenula je ‘‘Večeri s glinom’’, druženja u ateljeu koja su puno više od radionice. To su prostori povezivanja, gdje se osjeti nešto nježno, drugačije i iskreno. U ta tri sata, koliko druženje traje, ljudi uspore, nasmiju se, povjere, olakšaju dušu i shvate da nisu sami.
"Atmosfera je živa, glazba donosi energiju, a prostor miriše na toplinu, vino i svježe pečen kruh. Sve izgleda pažljivo, ali nenametljivo, kao da je oduvijek postojalo. I najvažnije, svi odlaze kući s nečim što su sami napravili, a da pritom nije važan rezultat, već osjećaj. Glina je samo simbol. Izgovor da se okupimo. Pravo bogatstvo je u ljudima. Na mojim večerima ljudi se teško odlučuju otići. Puno ih se vraća. I to mi je najveći kompliment. To mi govori da sam stvorila nešto što ima smisla", kaže Ivana koja je već za sljedeću godinu dogovorila usavršavanje u školi La Meridiana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....