Svaki posjet Morlaccu je iskustvo za pamćenje, a to je i pri njegovu osnivanju i bio cilj dva bračna para koja su se zajedno odlučila upustiti u neku sasvim novu priču podno Velebita.
Svi koji starom cestom putuju preko Velebita prema Zadru i južnije te prolaze kroz općinu Jasenice imaju šansu doživjeti jedinstveno gastronomsko, kulturno i prirodno iskustvo na prostoru napuštenog rudnika, koji je godinama zjapio prazan sve dok Zadranin Josip Nekić nije dobio viziju o kušaonici lokalnih proizvoda i prezentacijskom centru podvelebitske tradicije - viziju mjesta zvanog Morlacco (u prijevodu stari naziv za Velebit po kojem je mjesto dobilo ime ili pripadnik pastirskog naroda koji je u prošlosti naseljavao unutrašnjost Dalmacije).
Priča je započela 2018. godine kada je Josip slučajno naišao na oglas o prodaji napuštenog rudnika boksita koji je svoja vrata zatvorio 1985. godine podno Velebita i dobio o ideju o stvaranju nečeg jedinstvenog i dotad neviđenog u Hrvatskoj. Trenutka kada ideju predstavio svom rođaku Ivanu Barjašiću, njegovoj supruzi Danijeli i svojoj supruzi Nikolini - svi oni još dobro pamte jer je vizija koju imao od početka bila jasna - udahnuti novi život u prostor koji već ima dušu, a ne graditi nešto novo i bezlično, sačuvati ono što postoji i dati mu novo značenje.
"Rudnik je oduvijek bio više od betona pod zemljom, on nosi tragove rada, šutnje i truda ljudi ovog kraja. To nas je inspiriralo da osmislimo Morlacco kao mjesto koje spaja prirodu, baštinu i gastronomiju Velebita", pojašnjava nam Daniela Barjašić, suvlasnica Morlacca i voditeljica marketinga.
Gastro ponuda, polje lavande i kino pod zvijezdama
Morlacco nije klasično mjesto – to je doživljaj za sva osjetila. Onome tko dolazi prvi put najlakše bismo ga opisali kao spoj prirode, okusa, povijesti i autentičnog gostoprimstva. Ponuda im je raznovrsna u kojoj se ogleda poštovanje prema podneblju i ljudima koji ovdje stvaraju.
"Jedan od dragulja naše ponude je Gastro Muzej Bura, jedinstven prostor u kojem posjetitelji mogu uroniti u kulinarsku i kulturnu baštinu. Tamo pričamo priče o lavandi, vinu, ulju, siru, mesu, ribi, alatima i receptima koji se prenose s koljena na koljeno. Nije to samo muzej, nego svojevrsno putovanje kroz tradiciju i vrijeme, kroz okus i miris. Što se hrane tiče, izdvojila bih naše plate – mesne ili riblje verzije, proizvodima od lokalnih proizvođača i upareno s vrhunskim vinima. Organiziramo piknike u polju lavande, a imamo i boutique dućan iz kojeg gosti mogu ponijeti djelić Morlacca sa sobom – od vina i likera do lavandinih proizvoda i ručno rađenih suvenira na koje smo posebno ponosni, a za koje je zaslužna naša Nikolina. Kod nas možete i organizirati privatne proslave, iznajmiti cijeli prostor, obići stari rudnik ili jednostavno – sjesti, pogledati prema Velebitu i uživati u trenutku", nabraja Daniela.
U pripremi uvijek imaju nešto novo pa su ove sezone fokusirani na stvaranje dodatnog sadržaja kojim će gostima ponuditi još više razloga da ostanu duže, dođu ponovno ili ih preporuče prijateljima. "Jedan od projekata na kojem trenutačno radimo i jako mu se veselimo je kino na otvorenom. Ali, naravno, u našem stilu! Umjesto klasičnih kokica, nudimo plate s lokalnim delicijama i čašu vina pod zvijezdama. Bit će to spoj filma, hrane i prirode - sve ono što Morlacco i jest. Zamislite gledati dobar film s pogledom na Velebit, s lavandom u zraku i domaćim sirom u ruci", govori Daniela.
Osim toga u pripremi je i niz manjih tematskih evenata – od vinskih i glazbenih večeri i posebnih događanja unutar Gastro muzeja Bura.
Strani i domaći gosti
Reakcije od stranih i domaćih gostiju su sjajne, a ono što je zanimljivo jest način na koji oni pristupaju cijelom iskustvu. "Stranci su oduševljeni jer ovdje nalaze nešto što nije "turistički ispolirano", već iskreno i autentično. Vole kad osjete da je sve domaće, da je prostor stvaran, da im netko priča priču s terena, a ne iz brošure. Domaći gosti, pogotovo oni koji dolaze iz većih gradova, često nas gledaju s dozom iznenađenja jer ne očekuju da će usred bivšeg rudnika, podno Velebita, naići na mjesto koje nudi vrhunsku čašu vina, tanjur koji priča priču i muzej koji nije dosadan, već živ. I to nas jako veseli, kad vidimo kako se njihova početna znatiželja pretvori u pravo oduševljenje. Rekla bih da stranci možda lakše uđu u koncept, ali domaći su ti koji nam daju najviše srca kad jednom dožive Morlacco", priznaje Daniela.
Gosti im najčešće dolaze ujutro kada je muzej otvoren i kad je zrak svjež, a miris lavande se osjeti već s parkirališta. Neki ostanu dulje i uživaju u pikniku među lavandom, a ima i onih koji jednostavno puste djecu da trče, dok odrasli sjede pod stablom i gledaju u ljepote Velebita, dok Morlacco terasa počinje s radom u popodnevnim satima - od 17 sati.
Muzej bure
Muzej bure je poseban jer nije klasični muzej – to je živo, osjetilno iskustvo koje spaja povijest, prirodu i okuse. Smješten u autentičnom prostoru bivšeg rudnika boksita zamišljen je kao svojevrsna vremenska kapsula koja kroz hranu i priču prenosi ono najbolje što zadarsko zaleđe nudi.
Obilazak započinje kratkim filmom o buri – vjetru koji ovdje nije samo vremenska pojava, već temelj identiteta i kvalitete lokalnih proizvoda. Potom se gosti vode kroz šest tematskih prostorija, gdje kušaju sve ono što čini tradiciju Morlacca - domaću rakiju, paški sir, maslinovo ulje, soljenu i mariniranu ribu, pršut, pancetu, šokol, te vina i deserte. Sve što posjetitelj kuša ima svoje lice i priču jer iza svakog proizvoda stoji lokalni mali proizvođač.
Na kraju se mnogi zadrže na terasi s pogledom na lavandu ili svrate u boutique-shop, odakle mogu ponijeti kući dio onoga što su upravo iskusili.
Uređenje prostora
Ideje za uređenje Josipu, Nikolini, Ivanu i Danijeli dolazile su spontano – iz samog prostora, krajolika i priča koje su slušali od lokalnih ljudi. "Nismo htjeli da Morlacco izgleda kao nešto "dizajnirano", već kao da je oduvijek tu. Svaki kutak morao je imati dušu, a ne samo funkciju. Stare predmete i alate skupljali smo mjesecima po seoskim tavanima i garažama, a najviše smo ih dobili od gospodina Ivice Rončevića, kojem smo posebno zahvalni na njegovoj velikodušnosti.
U samom uređenju pomogli su nam Neno Stojaković i arhitekt Branko Žunić, čiji su trud, znanje i estetika bili ključni u oblikovanju prostora kakav je danas. Naravno, bez pomoći obitelji i prijatelja ništa od ovoga ne bi bilo moguće – pomogli su nam ne samo u uređenju, već i u svakodnevnom radu, nesebično uskačući kad god je trebalo. Sve je to jedan veliki mozaik sjećanja, rada i ljubavi. I upravo zbog toga kad ljudi dođu i kažu da se osjećaju kao da su u nečijem domu, a ne u objektu – e to nam je najveći kompliment", otkriva Daniela.
Voditi mjesto poput Morlacca predstavlja izazov, ali i privilegiju jer to nije posao s radnim vremenom niti prostor koji samo postoji, sam od sebe. "Stalno traži pažnju, strast i fleksibilnost. Priroda diktira tempo, sezona nosi svoje zakonitosti, a svaki dan donosi nešto novo – nove goste, priče i zadatke. Mi smo uključeni u sve – od organizacije i vođenja do rada na terenu, pripreme prostora, komunikacije s gostima, marketinga i razvoja novih ideja. Ali ono što ovaj izazov čini vrijednim jest osjećaj da radimo nešto stvarno i autentično. Kad vidimo gosta koji odlazi s osmijehom ili kad nam se ljudi vrate jer su poželjeli još – tada znamo da smo na dobrom putu", zaključuje Daniela Barjašić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....