Hana Čović postala je šefica kuhinje restorana "Sol" u kojem je svoj put započela kao kuharica nakon što je Mate Janković odlučio dati šansu njenom skromnom životopisu, zbog čega nije požalio.
"Svoje odrastanje mogu opisati jednom riječju koja glasi – predivno. Imala sam djetinjstvo kakvo bih poželjela svakom djetetu. Odrasla sam uz roditelje - majku Anu, oca Miću, uz stariju sestru Miju i mlađu Taru. Ja sam srednja sestra i oduvijek smo imale vrlo blizak i topao odnos. Od najranijih dana u obitelji se njegovalo poštovanje prema hrani i ništa se nije bacalo. Imali smo kokoši, mačke i psa pa su ostaci obroka uvijek pronalazili svoj put, a ono što nije moglo ići njima završavalo bi u kompostištu", ponosno nam govori mlada Opuzenka Hana Čović (22), kuharica i nova chefica restorana "Sol".
Upravo smo tamo dogovorili susret s njom, na mjestu koje je zapravo njezin drugi dom i u kojem provodi većinu dana. Odmah smo shvatili da je riječ o mladoj, skromnoj i talentiranoj djevojci koju tek čekaju velike stvari u svijetu kulinarstva, koji je zavoljela još kao djevojčica.
"Jeli smo domaće i sezonsko, iz vlastitog vrta, zbog čega nikada nisam bila izbirljiva i vrlo rano sam razvila osjećaj za jednostavne i iskrene okuse. Jelo koje me najviše vraća u djetinjstvo i koje i danas uvijek tražim od mame kada dođem kući su takozvani ‘šniceli što plivaju’. To su zapravo riži-biži s piletinom u umaku od vrhnja. To je obrok koji bi mi uljepšao dan kada bih ga zatekla na stolu nakon škole. Nije mi najdraže zbog tehničke složenosti ili raskošnih okusa, već zbog emocije koju nosi. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, svi smo odrasli na jednostavnim jelima prožetima ljubavlju onih koji su ih za nas pripremali", zaključuje Hana.
Prvo samostalno jelo koje je sama pripremila, nakon niza domaćih pizza koje peče od svoje sedme godine, bio je crni rižot. "Riječ je o jednom od naših dalmatinskih jela i bila sam izuzetno zadovoljna izvedbom, zanemarimo li činjenicu da sam stavila možda malo previše svježeg ružmarina", smije se Hana.
Odluku da se profesionalno bavi kuhanjem donijela je krajem srednje škole, gimnazije u Metkoviću, a pri njezinu donošenju pomogla joj je sezona provedena u ugostiteljstvu godinu ranije jer se zaljubila u atmosferu i osjećaj da jelom, pićem i uslugom može nekome uljepšati dan, tjedan ili cijeli odmor. "Iako sam tijekom gimnazije ozbiljno razmišljala o studiju psihologije i općenito me privlačilo područje humanističkih znanosti, kuhanje je na kraju ipak prevagnulo", govori.
Nakon završene gimnazije tražila je program koji bi joj pružio čvrste temelje i prema preporukama njezinih bivših polaznika koje je pronašla putem društvenih mreža, odluka je pala na Kulinarski institut Kul IN u Sisku. "To iskustvo pamtim kao izuzetno vrijedno i lijepo razdoblje u kojem sam upoznala divne ljude, predavače i napravila prve ozbiljne korake u profesionalnoj kuhinji. Nakon što sam završila Kul IN voljela bih se u budućnosti posvetiti dodatnom usavršavanju", otkriva Hana.
Školovanje na Kul IN-u trajalo je tri mjeseca i u tom je razdoblju živjela u Sisku, u smještaj koji joj je institut organizirao u neposrednoj blizini.
"Sisak mi se svidio, pogotovo za vrijeme lijepih dana, kada je put do škole bio gotovo čaroban jer je prolazio šumom. Sam grad je poprilično malen, pa smo ga cimerica i ja gotovo svaki dan obilazile. U ta tri mjeseca upoznala sam Sisak do te mjere da sam znala gotovo svaki njegov kutak. U tom periodu jug mi nije previše nedostajao jer sam u glavi imala jasnu ideju: edukacija traje tri mjeseca, vraćam se kući i krećem u potragu za poslom. Nisam ni sanjala da ću odmah početi raditi i da se neko vrijeme sigurno neću vraćati kući", prisjeća se Hana.
Gotovo odmah nakon Kul IN-a, započeo je njezin put u "Soli". "Imala sam jedan dan pauze (smijeh). Dok smo još bili na edukaciji, prijateljica mi je poslala oglas u kojem je Mate Janković tražio kuhare zbog povećanog obujma posla tijekom adventa. Poslala sam svoj skromni životopis s vrlo malo iskustva i dobila priliku. Dao mi je šansu", prisjeća se.
Ekipa ju je brzo prihvatila i pomogla joj u svakom koraku, na čemu je neizmjerno zahvalna. "Raditi s Matom je, jednom riječju, turbulentno – u pozitivnom smislu. Svaki dan donosi nove izazove, ideje i priče. Mate je osoba čiji um radi sto na sat. Često dolazi u kuhinju s novim prijedlozima, savjetima ili inspiracijom s putovanja. Njegova iskustva i priče o restoranima diljem svijeta rado slušamo, a mene zanima kako funkcioniraju druge kuhinje, servisi i gastronomski doživljaji. Najvažnija lekcija koju sam od njega naučila jest da ne smijem podcjenjivati sebe i da moram više vjerovati u svoj rad", otkriva skromna Hana, danas šefica kuhinje Soli.
Cilj joj vratiti restoranu stari sjaj, u dogovoru s Matom i kolegama. "Ideja je bazirati se na nama poznatim okusima, hrvatskoj comfort food kuhinji, ali u što više tapas izvedbi. Što se menija tiče, svakako pratim Matin smjer jer je to prije svega njegov projekt i on najbolje zna kako i što želi prezentirati", smatra ona.
Da se njezin trud i rad isplate dokaz je i stipendija Raise the Bar koja joj je nedavno dodijeljena, zahvaljujući kojoj će pohađati obrazovni program kojem je cilj povećanje obrazovane radne snage u ugostiteljstvu.
"Planiram je iskoristiti za daljnje školovanje i obrazovanje u nekoj od prestižnih kuharskih škola. Jedna od mojih velikih želja je svakako Le Cordon Bleu Bangkok jer vjerujem da gotovo svaki kuhar od samih početaka sanja o usavršavanju na takvom mjestu", priznaje.
Kada ne kuha, najviše voli provoditi vrijeme s njoj bliskim ljudima, što uključuje večere, planinarenje ili neku vrstu rekreacije. "Najvažnije mi je da sam okružena ljudima uz koje mogu biti potpuno opuštena i svoja. Posebno uživam u organiziranju kućnih večeri uz društvene igre i zajedničko kuhanje", otkriva.
Iz Opuzena joj najviše nedostaje obitelj, ali i toplina i povezanost ljudi. "To je malo mjesto u kojem se osjećam sigurno. Iako u tom neretvanskom kraju nema previše izbora za izlaske, upravo od tamo nosim naviku kućnih druženja. Ni u Zagrebu ne izlazim često. Više volim posjetiti dobar restoran ili street food mjesto i isprobati kvalitetnu hranu. Ipak, postoji jedno mjesto kojem se uvijek rado vraćam. To je Peaches & Cream Bar. Tamo se uvijek osjećam dobrodošlo, a strast koja se osjeti u svakom piću dodatno me inspirira u stvaranju novih i odvažnijih okusa u kuhinji", zaključuje Hana.
Sretno je zaljubljena, od ove godine zaručena i uskoro je čeka malo obiteljsko vjenčanje. Njezino je srce osvojio Sarajlija Anis (26) s kojim je u vezi tri godine. "Kod Anisa najviše cijenim iskrenost, međusobno poštovanje i podršku u poslu kojim se bavim. Upoznali smo se zahvaljujući mom kolegi s Kul IN-a, koji je ujedno njegov najbolji prijatelj. Predložio mi je jedan vikend da s njim odem u Sarajevo kako bih bolje upoznala grad i kulturu. Spomenuo je da ide na večeru sa svojom djevojkom i najboljim prijatelj i pozvao me da im se pridružim. Tako sam upoznala Anisa, koji je tada radio u računovodstvu. Brzo smo kliknuli i ostali u kontaktu nakon što sam se vratila u Sisak. Moji odlasci u Sarajevo i njegovi posjeti Zagrebu postajali su sve češći, a nakon nekog vremena preselio se u Zagreb. Živimo zajedno dvije i pol godine. On također radi u ugostiteljstvu, ali s “druge strane zida”, odnosno u servisu. Završio je i Raise the Bar akademiju za barmene i plan mu je još više krenuti u tom smjeru", otkriva.
Osim njega, najveću podršku dobiva od svoje obitelji, bez koje Hanino kuhanje možda nikada ne bi preraslo iz hobija u životni poziv. S njima će provesti i Božić, kod kuće u svom Opuzenu u koji uskoro putuje.
"Tada se uvijek okupljamo kao obitelj, a mama je već duboko u pripremama blagdanskog ručka dok ja stignem iz Zagreba. Volim joj pomoći i biti dio tog procesa. Naš blagdanski stol svake je godine sličan – na njemu se nalaze juha od domaće bundeve, sarma, hobotnica ispod peke i, naravno, cijela lepeza božićnih kolača", otkriva Hana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....