Izložba najdugovječnijeg dnevnog lista nešto je što se ne smije propustiti. Izbor iz golemog arhiva Slobodne Dalmacije ispravlja nepravdu koja se fotoreporterima i njihovoj analognoj djeci i digitalnom pomlatku nanosila dugo vremena: tehničke mogućnosti tiska ograničavale su veličinu i kvalitetu fotografija.
Fotografije, poput ovih, pretvaraju se iz dnevnih, potrošnih ilustracija u povijesne kapsule kroz koje virimo očima nekih starih majstora i njihovih nasljednika. Meštara fotografije koji umiju zabilježiti najumješniju umjetnost, život onakav kakav jest.
Premda se štampa i fotografija u ranim godinama novinarstva nisu ljubile, u arhivu "Slobodne" nakupljala su se prava remek-djela domaćih majstora. Tko bi u to vrijeme pomislio kako će prizori prepečenih ribara i znojnih radnika, prašnjavih rudara i naboranih pastirica, poštara, škovacina i kupravenda ikad krasiti ugledne galerije?
U svoje vrijeme zabilježeni komunalni radovi i veliki infrastrukturni projekti koji su trebali poslužiti tek kao ilustracija informacija s jednodnevnim rokom trajanja, danas postaju prizori vrijedni divljenja.
Portreti mladih umjetnika, skokovi sportaša neizvjesne budućnosti, nezainteresirani političari i svakojaka lica sasvim nevažnih prolaznika snimljenih metodom skrivene kamere, u fermentacijskom procesu u kakvom zaboravljenom registratoru, sada se kače na zidove.
Neizbježni kadrovi rata, u kakvom je uostalom "Slobodnina" iskra i zapaljena, prirodnih nepogoda i katastrofa izazvanih faktorom zvan "čovjek", koje smo u danima nastanka listali s grozom, postaju povijesne bilješke koje se pažljivo čuvaju.