U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti izložba "David Maljković: S kolekcijom" okupila je europske goste među kojima i ministre kulture Jugoistočne Europe, a izložbom se obilježila i Noć muzeja.
Kolekcija suvremene umjetnosti MMSU-a nastaje od 1948. i ima 8000 artefakata te je upravo od njih Maljković napravio izbor i izložbom transformirao Muzej moderne i suvremene umjetnosti u živo kolektivno tijelo izlažući ga brojnim interakcijama, s ljudima i događajima.
Ovu izložbu osmislili ste i prije dolaska EPK i projekta Rijeka 2020.?
- Nakon samog dolaska Slavena Tolja, godinu-dvije kasnije kad smo se našli, pozvao me da napravimo izložbu, tada sam sugerirao da radimo nešto s kolekcijom. Zato što je tada to nekako bila tema i još uvijek je i nekako mi se čini da je bilo potrebno na neki način postaviti, ne neka pitanja, nego uspostaviti nekakve senzibilne odnose naspram kolekcije i na neki način ponovno dati neko novo čitanje kolekcije. I problematizirati na cijeli niz različitih razina. Defacto sam uzeo, u većim proporcijama, u jednom fizičkom obliku sam donio artefakte iz depoa i stavio ih na ovaj volumen ispod kojeg stojimo.
Što sve skriva arhiva muzeja, jeste li se iznenadili?
- Kad ulazite u arhivu, naravno poznat je taj markantni dio kolekcije. Ali ovaj muzej ima različitu povijest, od 1948. mnogo se stvari tu događalo u različitim periodima, mnogo je tu tragova ostavljeno. I ne neki različiti način su se događale različite razine kolektiranja. Imamo period koji je bio najaktivniji nakon '48. Tu je naročito riječ o poslijeratnoj moderni. Zatim osamdesete kada su tu bila različita bijenala. I zatim devedesete. To su sve različiti obrasci ponašanja u kolektiranju koji su ostavili traga na ovu kolekciju. To su na neki način više ili manje poznata imena cijele te kolekcije.
Je li vas nešto posebno iznenadilo što ste našli?
- Pa je, postoji cijeli niz autora za koje nisam znao. Pogotovo s prostora bivše Jugoslavije koji su na neki način bili aktualni.
Primjerice?
- Postoji cijeli niz koji sam našao. Zanimljiv rad koji mi je bio potpuno nepoznat, od jednog kamenara koji nije poznat u ovoj regiji. A rad nisam nikad vidio, jedna bronca koja mi je potpuno nepoznata, budući da je percepcija njegova rada u kamenu. Postoji cijeli spektar imena koji bih mogao izdvojiti...
Vi ste počeli iz ovog muzeja devedesetih, to se spomenulo i na otvorenju, smatrate li ovo neki punim krugom koji ste napravili?
- Ma ne, mi smo počeli svi ovdje kao neki klinci koji smo djelovali po gradu. Radili smo izložbu u mom stanu, okolo po nekim otvorenim prostorima. Bili smo klinci od dvadeset godina i motali smo se po gradu s različitim intervencijama. Onaj tko nas je sistematično pratio bio je Branko Cerovac i on je bio reprezent muzeja. Tako da je muzej bio na nekoj našoj dispoziciji, ali mi nismo tada izlagali u muzeju.
Vratili ste se iz jednogodišnje rezidencije u Berlinu. Sada izlažete u svojoj Rijeci. Što je po vama najveći potencijal Rijeke?
- Bio sam na DAAD rezidenciji, bilo se isto lijepo vratiti tamo, jer tamo sam živio prije 10 godina. Rijeka i Berlin su dvije tipologije grada, dvije različite razine djelovanja i, normalno, Berlin je glavni grad Njemačke i, naravno, da se mi ne možemo mjeriti s njim. Kao najveći potencijal Rijeke vidim to što ste u jednom vrlo otvorenom i slobodnom prostoru. Imate mogućnosti da se ostvarite na različitim razinama. To je grad koji je načelno u svojoj strukturi i podstrukturi naklonjen umjetnosti i kulturi. To je jedan prostor koji čeka novu generaciju da ga osvoji. Mislim da mogu, ako ga uzmu kao jedan poligon eksperimenata, jako puno napraviti.
Hoće li ova godina prijestolovanja europskom kulturom pomoći u tome?
- Europska unija je inicirala ovu cijelu manifestaciju, mi ju moramo gledati kao format djelovanja, a ne format očekivanja. Djelovanje je nešto što će nam formirati budućnost, a ne nekakva očekivanja. Mislim da je EPK jedna platforma da se neke stvari oforme i počnu raditi i da se počne djelovati.
Maljković je rođen 1973. u Rijeci, živi i radi u Zagrebu te slovi za jednog od najrelevantnijih hrvatskih umjetnika koji je izlagao u najprestižnijim svjetskim institucijama koje u svojim kolekcijama sadržavaju njegova djela. Nije ni čudo da je upravo ovaj riječki umjetnik svojom izložbom obilježio otvaranje Europske prijestolnice kulture, i to prije samog početka.