Radnja romana talijanske književnice Giulije Caminito "Jezerska voda nikad nije slatka" govori o nevidljivoj obitelji u suvremenoj Italiji koja je primorana preživjeti na rubu legalnosti kako bi osigurala krov nad glavom i hranu na stolu. Knjiga se bavi očajem, provincijskim životom i obiteljskim odnosima. Gaia je rođena u problematičnoj obitelji: njezina majka Antonia ima četvero djece, prvo je rodila sa sedamnaest s nepouzdanim muškarcem, a ostale s građevincem Massimom koji je nakon nesreće završio u kolicima.
Obitelj živi u predgrađu Rima u stanu od dvadeset kvadrata gdje su njezini blizanci spavali u kartonskoj kutiji. Antonia čini sve kako bi obitelji dala nadu, pa pronalazi socijalni stan u mjestu u blizini jezera Bracciano. Gaia se svakoga dana suočava sa svijetom koji joj nema ništa za ponuditi i ne želi je prihvatiti. Ovdje će pronaći ljubav i prijateljstvo, ali ih neće u potpunosti prigrliti pa će osjetiti težinu očekivanja, laži i izdaje, ljubomore, nerazumijevanja i samoće.
Kako vrijeme prolazi, Gaia se teško nosi sa životnim okolnostima. Dok Antonia pokušava sav teret nositi na svojim leđima, Gaia želi to izbjeći, boreći se svim silama da prekine tu sudbinu koja joj je namijenjena - jer kako se boriti za svoje snove kada pripadaš onima koji gotovo da nemaju ništa.