Pijanist Aljoša Jurinić, koji se prije tri godine odselio u Toronto, došao je u rodni Zagreb kako bi 19. kolovoza nastupio na gornjogradskoj Sceni Amadeo. Živi na drugom kontinentu, no u Hrvatskoj je relativno često. Publika mu je itekako sklona, o čemu svjedoči i puna Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga, gdje je krajem prošle godine održao koncert sa Zagrebačkom filharmonijom i izveo Beethovenov 5. klavirski koncert. Sada će u Galeriji Klovićevi dvori odsvirati četiri Chopinove balade, a bit će mu to osmi nastup na Sceni Amadeo.
Kako ste proveli ljetni godišnji odmor?
Zbog vrste posla i brojnih ljetnih koncerata nemam običaj uzeti veći odmor. Radije si nekoliko puta godišnje priuštim poneki slobodan dan. Posljednji put to je bilo u lipnju kad smo supruga i ja spojili "radno i razno" u Ateni, a potom smo se zaustavili u Montrealu na utrci Formule 1.
Kakve vas obveze čekaju nakon zagrebačkog koncerta?
Održat ću seminar u Samoboru, čemu se osobito veselim jer sam se u posljednje vrijeme počeo više baviti pedagoškim radom. Početkom rujna sviram s HRT-ovim orkestrom te samostalno nastupam u Dubrovniku i Korčuli. Zatim slijedi povratak u Toronto pa putovanje u Češku, gdje ću imati solo nastupe i s komornim sastavima.
Kakav je život umjetnika u Kanadi?
Mislim da nemam pravu sliku ni pravi odgovor jer se u cijelu priču upetljala korona pa sam zbog pandemije - i strogih restrikcija - čekao svoj kanadski debi više od dvije godine. Ipak, te okolnosti omogućile su mi da se posvetim znanstvenoistraživačkom radu. U međuvremenu sam upisao doktorski studij na Sveučilištu u Torontu.
Planirate li povratak u Hrvatsku?
Supruga Marija Pranjić, magistra klavira i muzikoterapije, i ja trenutačno smo usredotočeni na prilike koje nam se pružaju u Kanadi. Oboje smo otvoreni za razne mogućnosti, među njima je, naravno, i Hrvatska, ali nemamo jasno definirane sljedeće korake - osim što oboje planiramo završiti doktorate.