Vjerojatno jedna od najslavnijih filmskih scena scene u kojoj ludi ujak sa stabla viče ‘‘Voglio una dona!‘‘ pripada kultnom filmu ‘‘Amarcord‘‘ slavnog talijanskog redatelja Frederica Fellinija. Film snimljen davne 1973. osvojio je brojne nagrade i publiku diljem svijeta, a kako njegova interpretacija izgleda na kazališnoj pozornici moći će se vidjeti 3. studenog u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Predstavu u koprodukciji s INK- om iz Pule režirao je argentinski umjetnik Luciano Delprato koji je ujedno i autor adaptacije.
O velikom izazovu kazališnog uprizorenja ovog remek-djela europske kinematografije, Delprato kaže: „Odajemo počast filmu crpeći iz njega što više onog kazališnog. Naša su misija i cilj bili ne iznevjeriti one koji vole film i ne isključiti one koji ga nisu pogledali. Ostajemo vjerni originalu, pristupili smo mu s velikim poštovanjem, ali predstava je stilizirana verzija filma koja istodobno stoji sama za sebe, pa čak i neovisno o filmu. Teško je ponuditi nešto novo, a ne iznevjeriti one koji očekuju vratiti se u svijet filma. Naravno, predstava će im i to pružiti, ali u kazalištu. A kazalište je posve drugačiji medij.“
Inspiraciju za predstavu, Delprato i autorska ekipa crpili su ne samo iz Fellinijevog filma već i iz njegovih crteža. Fellini je, naime, bio vrstan ilustrator, crtač stripova i karikaturist, a likovi u njegovim filmovima tražili su se upravo prema njegovim crtežima. Sličan princip je primijenjen i u radu na predstavi.
“Tražili smo tko će odgovarati karakteru nacrtanog lika. Zamišljali smo kako bi se kretao, kakav bi bio u svim segmentima, ne pokušavajući kopirati film, već istraživati putem istog procesa kroz crteže do realnosti pozornice. To predstavi daje posebno stiliziranu estetiku, uz kostime, šminku, koreografiju. Sve je oslobađajuće nerealno. Kao snovi, kao sjećanja, kao dio istog carstva.“
Usto, Delprato naglašava kako je „Amarcord” i danas aktualan, a njegova nas glavna tema vraća u vlastito djetinjstvo i prisjeća onoga što smo izgubili. No prije svega, iz perspektive djeteta govori se o aktualnim temama kao što je uspon fašizma u Europi, buđenje seksualnosti, smrt.
“Kada se govori o klišejima vezanim uz prisjećanja na vlastito djetinjstvo, uvijek se upada u zamku pretjeranog romantiziranja. Kod Fellinija nije tako. U njegovim je sjećanjima djetinjstvo sirov, divlji, čudan, seksualni, fizički dio života. Ako u tom svadbenom maršu, kojeg ćemo zajedno zaplesati čim predstava počne, uspijemo bar na nekoliko sekundi u tome da nam srca koračaju u istom ritmu, ostvarit ćemo nešto vrijedno - sjećanja.“, kazao je redatelj.
U predstavi igraju glumci Olivera Baljak, Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Biljana Lovre, Ivna Bruck, Serena Ferraiuolo, Jasmin Mekić, Dean Krivačić, Giuseppe Nicodemo, Edi Čelić, Mario Jovev, Andrea Tich i Deni Sanković.