Ivan Leo Lemo govori o kompleksnim scenskim uprizorenjima, glazbi bez koje se ne može, najvažnijem tatinom savjetu, ljubavi, bijegu, ostajanju, duhovnosti, najdražoj plaži, svojim "prijateljima, klaunovima, šamanima"...
Kako to da ste se odlučili na režiju mjuzikla "Galeb i ja", čija je premijera 5. rujna u Splitu?
- Na ovu ideju došli smo moja kazališna partnerica i izvršna producentica Lori Vitaljić i ja, nakon što nam je Vanesa Kleva, ravnateljica Hrvatskog doma - Koncertne dvorane Ive Tijardovića, ponudila da osmislimo jednu od večeri trodnevnog Splitskog festivala koji se od ove godine, u novom izdanju za nova vremena, seli iz ljetnog u jesenski termin.
Tko ga je konceptualno osmislio i tko je birao pjesme iz bogate pjesmarice Momčila Popadića, Jakše Fiamenga i Tomislava Zuppe?
- Pjesme sam birao ja, i to po dva kriterija. Prvi je bio da mi se fabularno uklapaju u libreto koji je bio u fazi scenoslijeda, a drugi da pjesme odgovaraju divnim izvođačima s kojima sam imao želju raditi ovaj jukebox mjuzikl.
Kako teku splitske probe po ovoj vrućini?
- Baš završavamo čitaće probe i krećemo u takozvane "probe u prostoru". Sad tek kreću izazovi znojenja i skakanja po ovim vrućinama. Nadam se da pjevačima neće smetati klima u plesnoj dvorani. Još ih nisam pitao hoćemo li je morati gasiti zbog njihovih grla. Strah me odgovora.
Kako ste uskladili ansambl? U pitanju je velika trupa.
- Podjela uloga je baš festivalska, dvanaest glumica i glumaca/pjevača/izvođača iz Hrvatske i regije te deset plesača i plesačica po izboru Igora Barberića koji su prošli njegovu audiciju. Veliki odaziv na tu audiciju pokazao nam je koliko je velik interes i potencijal u Splitu za ovakve žanrove.
Na pozornici će se naći imena od Tarika Filipovića do Sandre Lončarić?
- Da, nacionalna prvakinja Sandra Lončarić, zatim Tarik Filipović, Luka Nižetić, Nera Stipičević, Marjan Nejašmić Banić, Ana Uršula Najev, Nikolina Vujević, Aneta Gotovac, Mia Roknić, Pere Eranović, Goran Popović i Saša Antić iz TBF-a. Nove aranžmane skladbi radi Zvonimir Dusper Dus, a kostimograf je Slaven Krejačić.
Kakva je suradnja sa svim tim velikim glumačkim imenima?
- Sjajna. Svi se kreativno prožimaju s puno zezancije i inspiracije. Mnogi su jedni drugima "friški" na pozornici i ovo im je prva zajednička suradnja pa postoji ta svježina interakcije koja može biti jako zanimljiva u glumačkom procesu.
Koja vam je najdraža pjesma iz mjuzikla i zašto?
- Najdraža pjesma mi je "Tko zna s kim ti čekaš zoru". Ma zapravo, "Ne znam koji vjetar puše". Ne, u stvari, "Pisma iz hotela". Čekajte, znam, "Ništa nova". Ma, "Skitnica". Uf, dvadeset je pjesama, sve remek-djela. Može li lakše pitanje, molim vas.
Lani ste na otvorenju Splitskog ljeta režirali operu "Dioklecijan" Ive Tijardovića, također monumentalan i scenski zahtjevan komad. Volite ovakve "zalogaje"?
- Hvala na lakšem pitanju! Da, "Dioklecijan" je bio jedan od najvećih izazova u mojih 30 godina režiranja i preko 130 predstava. Opera od devet monumentalnih slika i, uz zbor i balet, jako puno solističkih uloga. Volim epiku kao žanr i žao mi je što mi "dolazi pod ruke" svako nekoliko sezona, a ne češće.
Kako prebolite to što se takvi komadi izvode svega nekoliko puta, a u njih je uložen toliki trud?
- Teško prebolim, ali… Implodiram, pokušam racionalizirati jer niz je okolnosti oko sastavljanja repertoara i često nitko nije kriv, događaju se smjene uprava itd. Nama autorima, koliko je važno da predstave igraju, toliko je važno i vježbati nevezivanje za rezultate svoga rada. Idemo dalje. Ali, ta opera je tu i nadam se da ćemo je u nekim narednim ljetima nuditi turistima uz titl kao najbolji mogući način da vide djelo najvećeg splitskog skladatelja Ive Tijardovića.
Kad smo još kod glazbe - koja vam je najdraža Runjićeva pjesma i zašto?
- "Cvijet čežnje". U pitanju je himna Dalmaciji i moram priznati da sam je tek sada otkrio. U našem je mjuziklu izvodi veličanstvena Nera Stipičević.
Što vam je Split dao, koliko ste ratovali s njime i kada ste se s njime "pomirili"?
- S mojim rodnim Splitom iz kojega sam otišao 1995., mirim se i upoznajem najčešće kroz drame i cabarete koje pišem. Tada ga sebi približavam i pripitomljavam mentalitetski, jezično, na razne načine pa ga gledam drugačijim, dubljim očima. Prvenstveno mislim na moj cabaret "Splićanke" koji je godinama igrao i bilježio rekordne posjećenosti te "Zakon Zagore" koji je prije par sezona nagrađen na mnogim festivalima.
Kada ste shvatili da je kazalište vaš put i ljubav?
- Od ranih sam nogu to znao, otkad su me majka i baka vodile u kazalište na skoro sve predstave. Toj mojoj žarkoj želji nije bilo alternative.
Svoj ste umjetnički rad posljednjih tridesetak godina najviše vezali uz Split. Je li bilo kriza, povlačenja i želje da se prestanete time baviti i odselite u nepoznatom pravcu?
- Da, Split je malo intenzivniji posljednjih nekoliko godina, ali paralelno s angažmanima u regiji i, što mi je posebno bilo drago, režiranje dviju opera u Italiji i Njemačkoj. Bilo je kriza, da. Ne u samom režiranju ili kreativnim procesima, već na planu međuljudskih odnosa jer u ovim sve narcisoidnijim vremenima svi smo svjedoci da sve češće neki ljudi umjesto nekog odnosa i časti, biraju neki interes i privid vlasti. Događaju se izdaje, noževi u leđa - najčešće od najbližih. Mnogi mi to pričaju. Dehumanizira se i devoluira mnogo toga. Borimo se protiv toga - predstavama.
Pišete li i dalje scenarije i portrete likova inspirirane stvarnim ljudima, koje biste, kako ste rekli, nazvali svojim omiljenim "klaunovima, prijateljima i šamanima"?
- Da, svako iskustvo i odnos inspiracija su mi za ovo što pišem. Pa, evo, tako i ovaj jukebox mjuzikl čija nas fabula vodi u ovovremeni Split tijekom turističke sezone u kojoj sezonski radnici jedva izdržavaju veslati u potpalublju masovnog turizma.
Koliko vam je važna duhovnost i na koji način?
- Nema umjetnosti bez duhovnosti. Sve što radim u kazalištu bazira se na duhovnim načelima koja prepoznajem i pokušavam prakticirati.
Što je novac za vas - sreća, nužno zlo ili nešto treće?
- Nešto treće. Ima svoju energiju, enigmu. Ima veze s našom karmom. Ne smije nam biti cilj. Ne smije nam biti uzrok malodušnosti. Moramo biti jači od njega. Makar umrli od gladi. A nećemo. I što je vrlo važno, moramo ljudima objasniti da su kockarnice i kladionice, koje izgledaju kao prečaci ka novcu, vrlo pogubne po njih.
Vjerujete li u reinkarnaciju?
- Da. Inače, vedska znanost, koja je ujedno i duhovnost, mi je orijentir u životu. Nadam se da dobro tumačim taj kompas na uzburkanom moru egzistencijalnih okolnosti.
Koja su vam omiljena ljetna jela?
- Vegetarijanska.
Tko su vam najvažniji ljudi u životu i što su vas naučili?
- Otac Jure i majka Ivanka. Naučili su me marljivosti. Nadam se, časti. A volio bih i da su me naučili vrlini umjerenosti, koju pokazuju primjerom, ali ja često volim pretjerati u nečemu što mi je gušt.
Što su vam dobro donijele zrelije godine?
- Da me boli nešto zbog ničega. I da me ne boli ništa s čim nemam veze. I da se borim samo tamo gdje ima smisla i gdje imam utjecaja. I da što prije moja kreativnost ne ovisi ni o kome.
Što vam danas više ne može pokvariti dan?
- Tko je god preživio oluje i brodolome na otvorenom moru, praćakanja u plićaku ne mogu mu ništa. Svaki dan je potencijal s pregršt prevrata i ništa nije konačno. Naravno, kada nas nešto rastuži, to ne znači da je dan pokvaren, nego da je dan za tugu. I kolika god ona bila, nikada ne smije biti fatalna jer uvijek, ali uvijek postoji korak dalje.
Uz čiju glazbu prebrodite loš dan?
- Radio Playemotions.it, najbolja mood glazba na svijetu. Preporučujem.
Koja vam je omiljena splitska plaža?
- Trenutno, Žnjan. Režirao sam otvaranje te plaže i ostala mi je u srcu. Ali, negdje duboko u sentimentalnom spomenaru djetinjstva su mi Bačvice. Ta plaža je i ishodišna točka fabule i ‘gabule‘ našeg jukebox libreta "Galeb i ja".
Čijom se filozofijom ili rečenicom vodite za sretan život?
- Praktičnim savjetima oca Jure, inače pasioniranog maratonca. Dakle, kaže moj ćaća: "Kad kriziraš, onda potegni s najviše snage. Nikad ne izostani s treninga. U cilj uvijek uđi šprintom".
Kada ljubav pobjeđuje?
- Danas. Uvijek i samo vječno sada. Sve ostalo je pobjeda straha ili neznanja.
Čemu se poslovno i privatno veselite u dogledno vrijeme?
- Uvijek se najviše veselim sljedećoj premijeri. Naravno, uz napade strepnje. Ali, baš, evo, ovih mjeseci, veselim se i nekim dugoročnim profesionalnim i produkcijskim planovima koji će se početi odmotavati u skoro vrijeme, a za koje pravne i kreativne temelje upravo postavljamo Lori Vitaljić i ja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....