O čemu sanjate?
- Htio bih naslikati stanoviti prizor koji mi je već nekoliko godina u glavi. Riječ je o pejzažu s nekoliko manjih dodataka. Ali svaki pokušaj oblikovanja te kompozicije, ono što se u prostoru mašte čini snažno, na papiru je poprilično banalno. Pokušat ću ponovno za neko vrijeme.
Što kao slikar još želite stvoriti?
- Malo smisla u moru banalnog kaosa.
Postoji li motiv za koji mislite da vam nikad neće dosaditi?
- Ljudsko lice. Od Grčke do danas, vječna tema i motiv u umjetnosti. U ljudskoj glavi je sva kompleksnost umjetnosti; simbolika ljudskog lika, psihološka dimenzija portretiranog, oprečne kvalitete različitih materijala. Koža, kosa, oči, i kako ih zastupiti te generalno može li se živo "meso" zamrznuti u statičnoj slici ili skulpturi. Svemu ovom se iznova vraćam bez naznake da ću na ijedno od tih pitanja ikad naći dostatan odgovor.
Možete li izdvojiti svoju najvredniju osobinu?
- Volim misliti da ne odustajem od važnih stvari.
Što cijenite kod drugih?
- Sviđaju mi se konkretni i jednostavni ljudi, s kapacitetom za duboko rezimiranje svijeta i stvari.
Koga osobito poštujete?
- Svog oca.
Koju vrlinu smatrate podcijenjenom?
- Poštovati prethodnike.
Što je za vas ekstravagancija?
- Ako maštamo, onda bi to bila kuća, recimo, arhitekta Johna Lautnera ili Oscara Niemeyera, a u njenom dnevnom boravku crni model stolca Chieftain dizajnera Finna Juhla.
Kako biste definirali talent?
- Talent je saveznik u likovnom naporu. Kada nemamo pojma što radimo i pustimo intuiciju da upravlja procesom, talent je taj koji će autora dovesti do dobrog rješenja. Treba reći i da talent dolazi s velikom dozom odgovornosti. One koji u sebi talent prepoznaju, obvezuje ih na teški i sustavni rad. Samo tada će od njega biti koristi. U suprotnom nestaje kao i gomila neiskorištenih potencijala.
Može li se naučiti slikati?
- Nisam siguran.
Koji biste talent još voljeli imati?
- Volio bih moći perfektno pjevati. Nažalost, zaobišlo me.
Kada i gdje ste bili najsretniji?
- U nekim malim, običnim trenucima sa svojim sinom.
Što biste promijenili na sebi?
- Da sam malo spontaniji, da smanjim potrebu za kontrolom.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
- To što svaki dan ulazim u atelijer i razmišljam o svijetu umjetnosti i slike.
Tko su vaši uzori iz djetinjstva?
- Marty McFly iz filmova "Povratak u budućnost" i stripovski junak Tintin.
Postoji li nešto zbog čega žalite?
- Nisam pobornik kajanja. Priznaj grešku, ispričaj se ako slučaj traži, oprosti sebi i kreni dalje.
Kakvom se filozofijom vodite u odgoju sina?
- Uh, nema greške koju nisam napravio. Ali velika ljubav je tu i zato ćemo biti OK.
Što ste naučili od supruge Mihaele Richter, koja radi kao terapeutkinja?
- Naučio sam o empatiji i da ne sudim grubo o tuđim manama, jer svi činimo što i kako najbolje znamo u ovom grubom životu.
Vaša supruga je diplomirala i povijest umjetnosti - što ste u tom smislu naučili od nje?
- Vječno planiramo put u Italiju gdje ćemo konačno upotrijebiti sve znanje o vrstama bazilika i kronologiji života slikara Masaccia te kipara Luce della Robije, koje bi posramilo i firentinske vodiče.
Što vam je najvažnija životna lekcija?
- Izbjegavam velike zaključke o životu. Jer svi takvi stavovi retrogradno djeluju naivno.
Možete li otkriti svoju najveću manu?
- Prilično sam brzoplet. Tisuću puta me je manjak strpljenja doveo u nevolju.
Gdje biste i zašto najradije živjeli?
- Zagreb je sasvim dobar. Mjesto nije toliko važno. Da su atelijer i oni koje volim tu.