Dvadesetogodišnja Katarina i šestogodišnja Anđela u vrbničkim nošnjama bile su najzapaženije na nedavnoj prezentaciji krčkih delicija i vina u Dubrovniku. Stajale su uz bogat stol, objašnjavale što je što te dijelile promotivne materijale o vinima iz svoje obiteljske vinarije. Kad su rekle da su u blizini i njihovi roditelji, zamolili smo ih da snimimo cijelu obitelj.
Kad je njihov otac Franjo Toljanić (44), čuveni vinar iz Vrbnika, počeo dozivati: Marija, Zlatko, Franka, Ljubica, Stjepan, Mihael, Gabrijel, Gašpar, Karmen... prekinulo smo ga uz objašnjenje da pozove samo svoju djecu, na što je odgovorio: "Pa to sve i jesu naša djeca! Imamo ih jedanaestero. A dvanaesto je na putu!", ponosno je dodala njegova supruga Katarina nježno se uhvativši za trudnički trbuh.
Bila je to gotovo nestvarna slika: jedanaestero prekrasne djece skupilo se uz svog oca i majku koja je nedavno navršila 40 godina, svi nasmiješeni, uredni, lijepo odjeveni, izuzetno pristojni i ljubazni. No, za sestru karizmatičnog svećenika Zlatka Sudca i njegovog - kojeg je odabrala za životnog suputnika kad joj je bilo samo 19 godina toliko djece nije problem, trošak ili muka, već najveći blagoslov.
Kćerkicu Franje i Katarine Toljanić, malenu Mariju, krstio je ujak Zlatko Sudac, a kuma joj je bila Nensi Brlek, dugogodišnja TV voditeljica.
Kćerkicu Franje i Katarine Toljanić, malenu Mariju, krstio je ujak Zlatko Sudac, a kuma joj je bila Nensi Brlek, dugogodišnja TV voditeljica.
Nisam imala teškoća ni s trudnoćama niti s porođajima.
"Tako nam se sve posložilo od početka: zdravlje me dobro služi i osim malo problema s venama, sve je drugo u redu, a djeca su nam za ista dobra pa ako nam je omogućeno da ih imamo toliko, zašto ne? Sve ostalo bio bi naš komoditet", kaže Katarina Toljanić koja je kao srednjoškolka sanjala da će studirati umjetnost. No zaljubila se i odlučila život posvetiti obitelji. Za Franju Toljanića udala se 1997. u vjenčanici koju je skicirao velečasni Sudac, jer joj je ona koju je vidjela u Trstu bila preskupa. Ubrzo je došlo prvo dijete, pa drugo, treće, četvrto, peto...
Uskoro će proslaviti 21. godišnjicu braka, a kruna njihove ljubavi bit će još jedna djevojčica, koja će se roditi u siječnju sljedeće godine.Imati toliko djece u današnje vrijeme zaista je pothvat vrijedan divljenja. Ponekad i s jednim djetetom teško izlazimo na kraj, a da ne spominjemo da sva ta mala usta treba odjenuti, nahraniti, kupiti im knjige, omogućiti im školovanje, voditi ih na aktivnosti...
Obitelj Toljanić brojna je, i ne bi željeli nikako drugačije. Katarina i Franjo vjenčali su se 1997. godine, a ona je nosila haljinu koju je skicirao njezin brat Zlatko Sudac
Obitelj Toljanić brojna je, i ne bi željeli nikako drugačije. Katarina i Franjo vjenčali su se 1997. godine, a ona je nosila haljinu koju je skicirao njezin brat Zlatko Sudac
Velika je razlika imati jedno i više djece, ali teže je imati jedno dijete.
"Dok su mali, igraju se zajedno, kasnije se nadopunjavaju, vode jedno o drugome brigu, pomažu si oko zadaća i jako su povezani. Istina, malo je problem kad se razbole, jer obavezno počnu pobolijevati jedno za drugim. Ili kad dođemo u neki hotel, kao sada u Dubrovniku, ljudima je čudno zašto nas svih trinaestero sjedi za istim stolom. A putujemo svojim minibusom koji ima 28 sjedala. Trenutačno je takva situacija da nam je najstarija kći na fakultetu, druga djeca su u školi, jedna kći ide u vrtić pa sam kod kuće sama s najmlađom Karmen i mogu vam reći da mi je ponekad pusto".
S djecom treba puno pričati i biti im uzor vlastitim primjerom.
'Najsretniji sam nedjeljom, kad se cijela obitelj okupi kod kuće oko stola', govori Toljanić.
'Najsretniji sam nedjeljom, kad se cijela obitelj okupi kod kuće oko stola', govori Toljanić.
Naravno, red se mora znati, ne ponavlja se ista stvar stotinu puta, ponekad se i dogodi zabuna u imenima, ali umjesto stroge discipline i bespogovornog slušanja roditelja, Katarina i Franjo Toljanić su ponajprije za razgovor. "Naša djeca su skromna, naučila su da se sve dijeli i da se mora raditi. Tako da nam i najmanji pomažu u obiteljskom poslu u onome što u svojoj dobi mogu činiti. Ali ni za što nisu zakinuta. Imaju, kao i ostala djeca, mobitel, ali samo jedan, kao što imamo i jedan televizor pa se dogovaramo što ćemo gledati. Isto tako mlađa djeca nasljeđuju odjeću od starije, ali povremeno im kupimo i nešto novo. Nastojimo ih odgajati tako da shvate što su prave vrijednosti u životu.
Franjo Toljanić cijeli život naporno radi
Katarina nam je otkrila i kako je njezina baka jednom prilikom vidjela mladog Franju s motikom u ruci pa je molila unuku da joj obeća kako će se udati za njega jer nikad neće biti gladna. Katarina je tada bila djevojčica i to joj je bilo smiješno, ali baka je bila u pravu. Franjo Toljanić cijeli život naporno radi i posao s vinogradom koji je započeo njegov otac, nastavio je sa suprugom, sestrama i njihovim muževima kroz obiteljsku zadrugu Gospoja.
Uz vinograde, vinariju i restoran lani su Toljanići u Vrbniku otvorili i prvi vinotel u Hrvatskoj.
Uz vinograde, vinariju i restoran lani su Toljanići u Vrbniku otvorili i prvi vinotel u Hrvatskoj.
Uz vinograde, vinariju i restoran lani su u Vrbniku otvorili i prvi vinotel u Hrvatskoj. Riječ je o izuzetnoj investiciji za koju su podignuli kredit i pod hipoteku stavili cijelu svoju imovinu, ali nisu se bojali takve odluke jer vjeruju i u sebe i u snagu obitelji. Brojnom familijom ne mogu se pohvaliti samo Katarina i Franjo Toljanić. Svaka od Franjinih sestara ima petero djece, a dok se dovršavao Vinotel, dogodilo se i jedno čudo: nakon 12 godina žudnje za majčinstvom, radeći na projektu spa, u drugom stanju je ostala i Danijela Kudoić Marić iz zagrebačke tvrtke Spa2O design. Možda taj vinorodni kraj, u kojem se kao dijete igrao i kardinal Josip Bozanić, zrači posebnom energijom pa su svakakva čuda moguća.
Ovaj tekst objavljen je 7. prosinca 2017. u magazinu Gloria.