Arheologinja, prevoditeljica i novinarka Maja Kuzmanović, koja već više od dva desetljeća živi u Turskoj, zaobišla je razvikana ljetovališta i istražila manje poznate lokacije izmirske regije - vinarije, tradicionalna sela i antička nalazišta
GASTRONOMSKI RAJ
Urla je oaza turske eko gastronomije, raj za ljubitelje dobre hrane i pića. Ovaj je mali poluotok smješten na istočnoj obali Egejskog mora, 35 kilometara jugozapadno od grada Izmira, čijoj regiji i administrativno pripada. Poznat je po vinskoj cesti i vrhunskoj kapljici, restoranima s Michelinovim zvjezdicama, butik hotelima, prekrasnoj prirodi i održivom razvoju. Pejzaž neodoljivo podsjeća na Istru, a odlikuju ga niski brežuljci s kojih se pruža pogled na Egejsko more i njegove otoke. Klima je suha - ljeta su vruća, a zime hladne. Tlo je siromašno, pogodno za uzgoj vinove loze i maslina, čiji počeci sežu u vrijeme antičkih gradova-država. Bogata arheološka i kulturno-povijesna baština Egeje i zapadne Anadolije vidljiva je na svakom koraku. Tako je današnji istoimeni gradić Urla nastao na ostacima antičke Klazomene, jednog od poznatih gradova starogrčke Jonije, gdje se najkasnije u 6. stoljeću prije Krista već proizvodilo maslinovo ulje. U njegovoj je luci pronađena najstarija uljara u Anatoliji, iz 6. stoljeća prije Krista, i ona je danas muzej. Uz uljaru se može posjetiti i najveći muzej maslinovog ulja na svijetu - Köstem - čiji se maslinici rasprostiru na području obližnjih osam sela.
DREVNA SORTA
Nakon raspada Osmanskog Carstva Urla je zbog grčko-turske razmjene stanovništva, u koju je bila uključena cijela izmirska regija, ostala bez svog autohtonog stanovništva, što je dovelo do njene stagnacije. Zahvaljujući viziji entuzijasta poduzetnika, koji su se posvetili održivom razvoju i oživljavanju ove tradicionalno vinske regije, u posljednjih tridesetak godina Urla je doživjela velik preobražaj. Sve je počelo 1996., kada je Can Ortabaş, poduzetnik iz Izmira, osnovao rasadnik koji je s vremenom prerastao u Uzbaş Arboretum - zeleni muzej s više od 2000 vrsta biljaka iz 54 zemlje svijeta. U rasadniku se najviše uzgajaju čempresi te tropske i suptropske biljke, posebno juke i palme čiji su i najveći uzgajivači u Turskoj. Ima i vinariju, koja je s proizvodnjom vina započela 2000. i najstarija je u Urli. Upravo je Ortabaş, čija se obitelj u Urlu doselila s Krete, velikim dijelom zaslužan za razvoj regije koja danas broji deset vinarija. Najmlađa je Statera (što na latinskom znači “sklad”), koja je s proizvodnjom vina počela prije deset godina. Njezin je vlasnik Alihan Haydaroğlu, poslovni čovjek iz Istanbula, koji se u Urlu doselio u potrazi za uravnoteženim životom. Kaže da, kao i ostale vinarije u Urli, za preradu grožđa u vino koriste tradicionalnu tehniku gravitacijskog protoka bez upotrebe kemikalija. U vinogradima Urle uzgajaju se francuske i talijanske sorte kao što su Cabernet Sauvignon, Merlot, Chardonnay, Sangiovese i Nero d’Avola. U vinariji Urla kloniranjem su dobili domaće sorte Bornova Misket i Boğazkere, a na vinsku kartu svijeta vratili su i Urlu Karasi, izumrlu antičku sortu ove regije.
ZELENA ZVJEZDICA
Panoramu vinske ceste Urla čine brežuljci zasađeni vinogradima, vjetrene turbine, imanja s kamenim kućama, farme konja, palme i restorani skriveni u zelenilu brežuljaka. Prvo što ljudima padne na pamet kad pomisle na Urlu je hrana, što je i glavni razlog dolaska - kaže Osman Sezener, jedan od vizionara razvoja Urle. On je poznati turski chef te vlasnik restorana Od Urla s dvije Michelinove zvjezdice, od kojih je jedna zelena za održivost. Njegov je moto, kao i cijele Urle - “od farme do stola” i “zero waste”. Restoran se nalazi u prirodi i u njega se ulazi kroz šumu maslina, grmove aromatičnog bilja i uz sadnice rajčica i paprika. U tom su ambijentu, uz zasađeno polje, i kamene terase sa stolovima. Jelovnik se mijenja svakog mjeseca i poslužuju se isključivo lokalni sezonski proizvodi. Izuzev ovoga restorana, Sezer je vlasnik restorana Kitchen u Bodrumu, također s Michelinovom zvijezdom, i pizzerije Venedik u Izmiru, koju je preuzeo od svoga oca. Uz Od, još je šest restorana u Urli s Michelinovim zvjezdicama, a nekoliko ih je u njihovu vodiču. Neke od vinarija nude smještaj i hranu u vlastitom restoranu, kao što je Iki deniz arasi (Između dva mora), gdje se vikendom održavaju glazbene večeri s poznatim DJ-evima koju puštaju elektronsku glazbu. Urla je idealna lokacija za individualne goste koji želi uživati u prirodnom ambijentu, izvan gužve i vreve all inclusive hotela po kojima je Turska poznata. Od poznatih turističkih središta kao što su Çeşme, Alaçatı i Seferihisar udaljena je tridesetak kilometara, pa je idealna destinacija za jednodnevne izlete.
PUT SVILE
Živopisno mjesto Birgi, administrativno pod gradom Ödemiş, nalazi se u plodnoj dolini rijeke Mali Menderes (grčki Kaistros) na nadmorskoj visini od 390 metara, a okruženo je padinama planina Tmolus i Aydın. Smješten na raskrsnici antičkih puteva, Birgi je naseljen najkasnije u 7. stoljeću prije Krista, o čemu govore brojni toponimi i nalazi. Tako je planina Tmolus, turski Boz, dobila ime po lidijskom kralju Tmolusu. Ovaj etnografski muzej na otvorenom čini stotinjak kamenih kuća u uskim ulicama popločanim kamenim kockama, a posjetitelja vode u srednjovjekovni ambijent nekadašnjeg središta begova Aydınoğlu, koji su u 14. stoljeću vladali cijelom izmirskom regijom. Neke od kuća skrivene su u zelenilu iza visokih ograda, a uz njih su džamije, medrese, hamami i karavan-saraji na kojima se vide ostaci minulih stoljeća i nestalih kraljevstva. Tako na razdoblje Lidijskog kraljevstva i vladara Kreza ukazuje statua lava, ugrađena u džamiju Aydınoğlu Mehmet-bega početkom 14. stoljeća, a na antiku baza stupa iz Efeza, ugrađena u zid osmanskog konaka. Nakon priključenja Osmanskom Carstvu, Birgi postaje središte vjerskog obrazovanja zapadne Anatolije i u tomu su razdoblju sagrađene brojne medrese i džamije. Evlija Čelebija, poznati turski putopisac iz 17. stoljeća, opisuje grad kao važnu postaju na Putu svile, gdje tradicija proizvodnje svile seže 1500 godina unazad. Navodi se kako su se bale svile slale u sve dijelove carstva. Predionica svile postoji i danas - i otvorena je za posjetitelje. Çakırağa konak iz 18. stoljeća drvena je dvokatnica ukrašena intarzijama, a s oslikanim interijerima i fasadom dodatno zadivljuje svojom ljepotom. Jedan je od najljepših sačuvanih primjera tradicionalne osmanske arhitekture, a vjeruje se da je konak dobio ime po jednom bogatom trgovcu u čijem je bio vlasništvu. Zbog sačuvanog srednjovjekovnog selđučkog i osmanskog urbanog krajobraza Birgi je na privremenoj listi UNESCO-ove kulturne baštine i nosi prestižnu titulu “Najboljeg svjetskog turističkog sela” koju dodjeljuje UNWTO.
SMAK SVIJETA
Ime sela Şirince s turskog se prevodi kao “ljupko”, a poznato je po kamenim kućama iz pretežno 19. stoljeća. Udaljeno je 12 kilometara od arheološkog parka Efez i grada Selcuka, kojem i administrativno pripada. Stanovnici su ga u prošlosti zvali i Çirkince, što na turskom znači “ružno”, da bi zavarali i odbili došljake. Smješteno je na obroncima zelenih brežuljaka i arhitektonski se u potpunosti spaja s prirodom. Sve su kuće kamene dvokatnice, a moraju se restaurirati i graditi po strogim pravilima jer je Şirince na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine. Doživjelo je sličnu tužnu sudbinu kao i Urla u 20. stoljeću - nakon odlaska stanovništva palo je u zaborav i nagrizao ga je zub vremena. Na inicijativu entuzijasta, poduzetnika Müjde Tönbekici i Sevana Nişanyana, njenog tadašnjeg supruga, 90-ih je krenula obnova kuća u tradicionalnom stilu, uz upotrebu originalnog građevinskog materijala. Ubrzo je mjesto zaživjelo, novi stanovnici otvorili su vinarije, restorane i hostele i postalo je jedno od najpopularnijih sela u Turskoj. U blizini je izgrađeno matematičko selo Nesin, gdje se održavaju ljetne škole matematike i filozofije, kao i kazališni festival. Od nekoliko obnovljenih tradicionalnih kuća nastao je Nişanyan hotel u kojem se organiziraju i kulinarske radionice, gdje gosti uče pripremati tradicionalna regionalna jela od svježeg povrća i obilja maslinovog ulja. Jedna od povijesnih anegdota skrenula je pažnju cijelog svijeta na Şirince i donijela mu besplatnu reklamu. Smak svijeta najavljivan za 21. prosinca 2012. - prema kalendaru drevnih Maja - trebao je prema nekim vjerovanjima zaobići jedino Şirince.
KUĆA DJEVICE MARIJE
Efez je glavni grad rimske provincije Mala Azija od vremena cara Augusta, a bio je jedan od najpoznatijih i najvećih antičkih gradova u Sredozemlju. Prvi se put kao grčko naselje spominje prije 3000 godina, a nagli razvoj doživljava u vrijeme helenizma kada postaje važna luka. Prvobitno je osnovano na ušću rijeke Kaistros, a kako se ono zbog mulja pomicalo, tako se pomicao i grad. Arheološki je park lokacija na kojoj se grad nalazio od 1. stoljeća prije Krista. Sačuvani su luka i morski kanal koji je luku povezivao s gradom, a ističu se i Celzova biblioteka, najveće rimsko kazalište u Turskoj, restaurirane rimske kuće na terasama, agora i mnoge druge građevine. U blizini se nalazi i kuća Djevice Marije u koju hodočaste i kršćani i muslimani. Na starom Efezu izgrađen je grad Selcuk, gdje se nalaze ostaci bazilike Ivana Krstitelja i Selđučka tvrđava, a tu su u močvari i ostaci Artemiziona - hrama posvećenog grčkoj božici Artemidi, koji Strabon spominje kao jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Odnedavno je u ljetnim mjesecima Efez otvoren i nakon zalaska sunca u sklopu projekta noćnih muzeja. Osim njega, u ovaj su projekt uključeni i arheološki parkovi Hierapolis, Aspendos, Patara, Side, Perge, Phaselis, Olympos, Myra i Limyra. Novost na lokalitetu je i Efez digitalni muzej, koji posjetitelje vodi kroz povijest grada kroz niz digitalnıh simulacija, kao što je svakodnevni život, Artemidin hram i Celzova biblioteka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....