Od koncertnog spektakla kraljice popa do izložbe Selme Selman - TV urednica donosi presjek aktualnih kulturnih sadržaja u glavnom gradu Njemačke, a otkriva i u kojem se obiteljskom restoranu jede najbolja vijetnamska hrana.
Kada je kraljica popa najavila svoju obljetničku turneju "The Celebration Tour" odlučila sam da se po prvi put moram pokloniti ženi koja je obilježila moju mladost, ali i pop-kulturu 20. stoljeća. Ulaznice su stavljene u prodaju prije pet mjeseci i rasprodane su za 15 minuta. A među sretnicima koji su uspjeli doći do karte sam bila i ja. Madonna u Berlinu, pa može li bolje! Kako iz Zagreba nema direktne avionske linije, putovali smo preko Frankfurta.
U Berlinu nas je dočekala prava zima. Temperatura ispod nule i snijeg koji je baš tih dana počeo padati. Na dan koncerta zaputili smo se prema Mercedes Benz Areni dva sata ranije pa je to bila prilika da vidimo najveći sačuvani ostatak Berlinskog zida, takozvani East Side Gallery. Murali na jednom kilometru zida koje je oslikalo više od stotinu umjetnika iz 21 zemlje najveća su svjetska galerija na otvorenom. Zid koji je nekoć dijelio Berlin na dva dijela, odvajao obitelji, prijatelje i gotovo pola stoljeća zatirao ljudske slobode, danas je samo podsjetnik koliko su mir, sloboda i čovječnost važni.
Puna emocija zaputila sam se na koncert žene koja se svojom glazbom i osobnošću punih 40 godina borila upravo za sve vrste ljudskih sloboda. Madonna Louisa Ciccone, koja je iz rodnog Michigana 1978. došla u New York s 35 dolara u džepu, u sjajnoj formi je u svojoj 65. godini dva i pol sata pričala vlastitu životnu priču, ali se prisjetila i mnogih prijatelja koji su s njom mijenjali svijet. Pjevajući "Live to Tell" na pozornici su se pojavljivale slike Freddieja Mercuryja, Roberta Mapplethorpea, Keitha Haringa i drugih kojih danas više nema. Puna dvorana, među kojima je bilo mnoštvo dvadesetogodišnjaka, zajedno je s Madonnom otpjevala svih četrdeset hitova, a koji su nekoć bili na prvim mjestima svjetskih top-ljestvica. Kraljica pop-kulture svojim je obljetničkim koncertom potvrdila svoju titulu.
Scheunenviertel
Ovaj živopisni kvart mi je najdraže mjesto u Berlinu jer se u njemu nalazi mnoštvo umjetničkih galerija, tematskih knjižara u kojima svatko može naći nešto za sebe, malih dućana, kafića s dobrom kavom. Hodajući među starim stambenim zgradama koje su sve održavane i obnovljene nailazim na lokalce koji šetaju svoje kućne ljubimce, a mladi gotovo uniformirani u ležernoj odjeći i Vans tenisicama na golim stopalima podsjetili su me na moju stariju kćer Taru koja je nakon jednomjesečne filmske edukacije u Berlinu rekla da se vrlo lako može zamisliti da živi u tom gradu. Iako bi moja kći rado svoje gnijezdo izgradila u Kreuzbergu, meni je draži šarm Scheunenviertela.
Daniel Libeskind
Poljsko-američki arhitekt Daniel Libeskind u Berlinu je projektirao jedno od svojih remek-djela. Berlinski Židovski muzej koji je najveći židovski muzej u Europi otvoren je 2001. Muzej se sastoji od dvije zgrade povezane pod zemljom, a Libeskind je na stari barokni dio Gradskog muzeja nadogradio novi kompleks koji svojom hladnom fasadom od titana i cinka poput bodljikave žice potresno svjedoči o stradanju njemačkih Židova.
Kroz muzej su od otvorenja prošli deseci milijuna ljudi; ondje se na 3300 četvornih metara može vidjeti dva tisućljeća duga povijest njemačko-židovskih odnosa. Preko eksponata koje su posudili ljudi iz cijelog svijeta može se doznati sve o židovskoj kuhinji, židovskim vjenčanjima, zanatlijama, tradiciji, umjetnosti i kulturi, životu u velikom gradu, fašizmu i poslijeratnoj povijesti. Iz Muzeja smo izašli potreseni i s mislima kako se zlo koje čovjek čini čovjeku nikad više ne smije ponoviti.
Kino Babylon
U blizini Scheunenviertela se nalazi i kultno berlinsko kino Babylon otvoreno 1929., a koje je projektirao arhitekt Hans Poelzig. Žao mi je što nisam prošle godine upravo u kinu Babylon prisustvovala proslavi 50. obljetnice svojeg najdražeg filma "Cabaret" redatelja Boba Fossea.
A upravo film i pjesme iz berlinskog kabaretskog kluba "Kit-Kat" iz ranih tridesetih, u doba Weimarske Republike, govore o početku jednog tragičnog vremena koje se Berlin i Njemačka ne trude sakriti.
Monsieur Vuong
Kako obožavam azijsku kuhinju, htjela sam probati ponajbolji pho bo u Berlinu, a on se jede u restoranu Monsieur Vuong. Ovaj obiteljski restoran otvorio je prije dvadestetak godina Dat Vuong koji je s roditeljima došao u Berlin iz Sajgona. Kuhajući prije svega za sebe i svoju obitelj željnu azijske hrane, odlučio je otvoriti restoran, koji je ubrzo postao omiljeno mjesto stanovnika Berlina.
U opuštenoj i ugodnoj atmosferi uživali smo uz vijetnamske specijalitete kao što su predjelo Goi Cuon Bo, glavno jelo Carry Dau u kojem je zeleni curry s pilećim prsima, kokosovim mlijekom, kikirikijem te svježim povrćem. Za desert većina posjetitelja naručuje Mango Shake s kokosovim mlijekom. Samo tri dana su bila dovoljna da osjetim kako je Berlin multikulturalan grad vrijedan divljenja, u kojem su dom našli i mnogi hrvatski umjetnici, ali to je tema za neku iduću priču.
Martin Gropius Bau
Berlin je svjetsko središte suvremene umjetnosti. Od mnoštva galerija i muzeja za vrijeme kratkog boravka u gradu odlučila sam otići u izložbeni prostor Martin Gropius Bau. Nekoliko dana prije mojeg dolaska umjetnica Selma Selman otvorila je izložbu pod nazivom "her0". Ova umjetnica koja je trenutačno velika zvijezda svjetske art scene rođena je u Bihaću u romskoj obitelji, a živi između Amsterdama, New Yorka i rodnog grada.
Za svoj rad kaže da utjelovljuje borbe njezina života, kao i života njezine zajednice. Tematizirajući iskustva odrastanja u romskoj zajednici u Bihaću i ponavljajući motiv skupljanja i recikliranja otpadnog metala u svojim slikama, instalacijama, performansima i videoradovima poziva nas da propitujemo načine na koje dodjeljujemo vrijednost predmetima, radu i ljudima. Selma Selman je i osnivačica programa "Get The Heck To School", čiji je cilj osnaživanje romskih djevojčica diljem svijeta kroz mentorstvo i stipendiranje.
U isto vrijeme u prostoru muzeja se održava i retrospektivna izložba legendarnog kanadskog umjetničkog kolektiva General Idea. Kroz satiru i humor grupa je svojim djelovanjem od kasnih 60-ih do 90-ih skretala pozornost na različite aspekte potrošačke kulture, masovnih medija, društvenih nejednakosti, queer identiteta i krize AIDS-a.
