Poznata slastičarka krenula je put Argentine na sam Badnjak, društvo joj je pravio dečko, a prva stanica putovanja Miami gdje su posjetili članove obitelji koje je razveselila domaćim kolačima.
Putovanje u Argentinu pokazalo se kao logičan izbor između zime u Europi i ljeta u Argentini, izabrali smo ljeto. Spremanje je trajalo točno dva sata, a spremala sam se večer prije putovanja jer do tog dana punih mjesec dana nisam doslovno izlazila iz kuhinje, pa prije nije bilo vremena. Krenuli smo na Badnjak ujutro, a navečer smo bili u Miamiju gdje smo proveli nekoliko dana u posjetu članovima obitelji kojima sam uspjela donijeti i suhe kolačiće iz slastičarnice – tome su se najviše veselili. Tri dana kasnije zaputili smo se za Argentinu, točnije Buenos Aires. Let je trajao gotovo deset sati, na čuđenje svih koji misle da su Miami i Buenos Aires jako blizu. Glavni zaduženi za planiranje i organizaciju bio je, naravno, moj dečko – najbolji organizator putovanja ikada. On je zaključio da nam je jeftinije kupiti karte Miami–Buenos Aires nego letjeti direktno u Buenos Aires, pa smo zapravo zato proveli tri dana u Miamiju, deset u Buenos Airesu i po povratku još tri dana u Miamiju.
Odresci i dulce de leche
Pri dolasku u Buenos Aires zapljusnuo me vrući zrak – tog dana bilo je doslovno 38–39 Celzijevih stupnjeva, pa mi je to bio šok nakon temperaturnih minusa u Zagrebu. Dečko mi je stalno pričao o mesu i odrescima u Argentini, pa smo se, čim smo sletjeli, prvo otišli najesti odrezaka. Iako nisam velika ljubiteljica mesa, njemu je to bila najveća radost. Ja sam se pak veselila malbec vinu i svim kolačima s dulce de lecheom – gustim, slatkim namazom i umakom nalik karameli, tradicionalnim za Latinsku Ameriku, koji se proizvodi polaganim kuhanjem mlijeka i šećera dok se ne zgusne i karamelizira.
La Boca i Caminito
Puno je toga što u ovom gradu treba vidjeti, pa krenimo redom – prvi su na popisu kvart La Boca i ulica Caminito. La Boca je inače bio radnički kvart luke, u koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolazili imigranti iz Europe, najviše Talijani, ali i mnogi Hrvati. Dolazili su zbog posla i boljeg života, radili u luci, na brodovima i živjeli u šarenim kućama blizu posla i mora. Kuće u ulici Caminito imaju krovove od olupina brodova, često u različitim bojama, što je ovom kvartu dalo prepoznatljiv izgled. Zbog Hrvata, većinom Dalmatinaca, koji su naselili La Bocu, sada razumijem zašto je puno ljudi veliki fan nogometnog kluba Boca Juniors. Glavne boje kvarta su plava i žuta, boje kluba, a ovdje je svoju nogometnu karijeru započeo i Diego Maradona, a u Caminitu možete vidjeti i kako se pleše tango. Moj dečko tvrdi da je to samo spektakl za turiste, pa nismo uživali koliko sam željela.
Šetnja centrom Buenos Airesa
Svakako prošetajte najširom avenijom na svijetu – Avenidom 9 de Julio, vidite Obelisk i otiđite do Casa Rosada (ružičaste kuće) u kojoj se nalazi službeno sjedište izvršne vlasti i predsjednika Argentinske Republike. Zanimljiva je ta priča o ružičastoj boji – jedni su željeli da kuća bude bijela, drugi da bude crvena, pa je ružičasta simbol ujedinjenja dviju različitih vlasti. Ovdje se nalazi i muzej posvećen bivšim predsjednicima, a kuća je proglašena nacionalnim povijesnim spomenikom Argentine. Građena je krajem 19. stoljeća, a za dizajn je zaslužan arhitekt Edward Taylor.
Muzej MALBA i Kazalište Colón
Jedan je od najvažnijih muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Latinskoj Americi, smješten u kvartu Palermo. Ovdje možete vidjeti radove Fride Kahlo, Diega Rivere i Fernanda Botera i svima bih preporučila da posjete ovaj fantastični muzej. Kazalište Colón jedno je od najljepših kazališta na svijetu i meni najdraže mjesto koje sam posjetila. Možete rezervirati njegovo razgledavanje s vodičem, a srce mi je poskočilo kad sam saznala da je građeno drvetom koje je došlo iz Slavonije.
Kvart Palermo
Palermo ima stanovnika kao jedan Split, ali unutar njega ima puno manjih kvartova. Najpoznatiji su Palermo Soho, Palermo Hollywood i Palermo Cañitas u kojem smo bili smješteni. Soho je poznat po dizajnu, živopisnim grafitima, galerijama i barovima, u njemu vlada boemska atmosfera i smatra se najkreativnijim dijelom kvarta. Hollywood je poznat po restoranima, barovima i noćnom životu, ali i po televizijskim studijima. Meni je Palermo Cañitas bio predivan. Ima odlične restorane, slastičarnice i kafiće. I najvažnije, vrlo je siguran. Iako su mi govorili da Buenos Aires uopće nije siguran, ja to nisam osjetila ni u jednom trenutku.
Hrana i piće
Prije svega bih preporučila Güerrín, restoran/pizzeriju koju su 1932. godine otvorili Talijani. Njihova je pizza drugačija od one na kakvu smo navikli – puno je deblja i ima tri puta više nadjeva i sira nego klasična. Uz pizzu se naručuje i faina – pogača od slanutka. Za mene je to možda malo previše, ali svakako zanimljivo. Osim toga, tamo služe i najbolje empanade i pizze na komad koje možete pojesti “s nogu”. Cijeli šušur je fantastičan. Ova pizzerija trenutačno ima najviše recenzija na Google Mapsu – više od 190 tisuća, a njezina je lokacija odlična za doživjeti pravi ritam grada.
Vrijedi posjetiti i slastičarnicu Betular u vlasništvu poznatog chefa Damiana Betulara i člana žirija MasterChefa Argentina, a ako želite pojesti dobar odrezak, zaputite se u Roldán. Morate probati i medialunas – nešto između kroasana i domaće kiflice. Ima ih na svakom koraku, ali meni su najdraže iz kafića Atalaya. Naravno, tu su i njihovi poznati deserti – argentinska chocotorta i alfajores, prhki keksi spojeni kremastim punjenjem od dulce de lechea, koje sam uvrstila u dnevnu ponudu svoje slastičarnice Neka jedu kolače.
Suveniri, smještaj i cijene
Kupila sam nekoliko boca malbeca, a s obzirom na to da imam braću koji su veliki obožavatelji nogometa – dvojica su navijači River Platea, a treći Boca Juniorsa, dobili su nešto iz njihove kolekcije. Inače, Boca i River najveći su nogometni rivali u Buenos Airesu i Argentini, njihovo rivalstvo traje više od sto godina. Što se smještaja tiče, dečkova obitelj živi u Buenos Airesu pa ga nismo plaćali. Najskuplje od svega je, mislim, meso – koje mi je najbolje. Kave su, primjerice, dosta skuplje, dok su cijene u restoranima malo povoljnije nego u Zagrebu, pogotovo ako jedete odrezak, on je puno jeftiniji nego kod nas. Bitno je naglasiti da je Argentinu tijekom nekoliko posljednjih godina pogodila inflacija; 2024. godine iznosila je oko 200 posto.
Ono što me iznenadilo, osim što sam trčala kroz park u kojem se nalazi kip hrvatske majke, u čast svim majkama koje su emigrirale u Argentinu, i u kojem se nalazi i krstionica, jest da nisam srela niti upoznala nijednog Hrvata. Iako Buenos Aires nazivaju “Parizom Južne Amerike” i predivan je grad, mislim da ga ne bih lako zamijenila sigurnim životom koji pruža Hrvatska. No, nikad ne reci nikad.
Dobro je znati
Nisam bila spremna za tamošnje vrućine, pa svakako ponesite dobar SPF i laganiju odjeću, pratite vremensku prognozu. Kažu također da trebate biti oprezni s osobnim stvarima, pogotovo u La Boci. Pazite u kojim se kvartovima možete sigurno kretati navečer i još jednom pročitajte ovaj moj vodič, mislim da je jako dobar, pogotovo jer je odobren od ponosnog Argentinca koji me tamo vodio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....