Poznati glumac, pjesnik i glazbenik Nikša Kušelj sa suprugom, fotografkinjom Marom Bratoš, i kćeri Pavlom tjedan dana je proveo na kruzeru kojim su obišli najljepše destinacije Sredozemlja.
Ideja da se ukrcamo nije bila moja. Kruzere sam ranije, u rodnom Cavtatu, promatrao s obale. Izgledali su mi golemo, poput plovećih gradova i imao sam prema njima, priznajem, predrasude. Zamišljao sam ih kao prenapučena mjesta na kojima se neću uspjeti opustiti zbog tolikih putnika i neizbježne gužve. Međutim, supruga Mara i kći Pavla uložile su ozbiljan trud i pregovaračke vještine kako bi me uopće nagovorile na tu avanturu.
Na kraju se pokazalo da su bile u pravu. Iza mene je puno morskih milja. Jedrio sam, vozio barke, glisirao, no ovakav tip velikog krstarenja na MSC Armoniji, elegantnom kruzeru dugom 275 metara, s 13 paluba, od kojih svaka nosi ime jednog dragog kamena, koji može primiti oko 2600 putnika, dosad nisam iskusio. Krstarenje od Splita, preko Venecije, Dubrovnika, Kotora, Krfa i Brindisija te ponovno do Splita, istinski me oduševilo. S nama su putovale Pavlina prijateljica Maja i naši prijatelji Perica Peko Lučić i Dražen Lučić, koji je, poput mene, na ovo putovanje krenuo kao skeptik. Dok su Mara i Perica uživale u razgovorima, a Pavla i Maja u svojim igrama i zabavi, Dražen i ja istraživali smo brod i šetali se njegovim palubama. Tako smo, sasvim neopterećeno, otkrivali čari života na plovećem gradu i polako mijenjali mišljenje o krstarenju.
Ploveći grad
Već na prvi pogled kruzer osvaja talijanskim šarmom i vrhunskim dizajnom. Fascinirala me organizacija i osjećaj da je sve nadohvat ruke, a da pritom nemate dojam gužve. Na brodu su dva vanjska bazena s jacuzzijima, teretana, veliko kazalište s večernjim predstavama, wellness i spa, a za djecu postoje igraonice i deseci zabavnih sadržaja poput dječjeg MasterChefa, na koji su išle Pavla i Maja. Najviše me fascinirao posve neočekivan, emotivan povratak u djetinjstvo. Čim sam stupio na brod, ambijent me podsjetio na hotel Croatia iz mog rodnog grada. Vratile su mi se uspomene na djetinjstvo, maškarane zabave, šetnje hotelskim terasama, prvi susret s kazalištem, ukradene sladolede i prve simpatije. Na kruzeru sam, posve neočekivano, pronašao djelić svojeg Cavtata.
Čudesna Venecija
Ukrcali smo se u Splitu i produžili do Venecije: uplovljavanje u venecijansku lagunu oko šest sati ujutro bilo je jedan od prizora zbog kojih zaboravite na vrijeme. Bilo je to magično, gotovo filmsko doba dana, kada je svjetlo nevjerojatno mekano, a sve oko vas izgleda nestvarno lijepo. Iz jutarnje izmaglice istovremeno smo promatrali mjesec na zalasku i sunce koje se rađalo na horizontu. Prizor je bio toliko očaravajući da su brojni putnici već u to rano doba izašli na palube kako bi ga fotografirali. Sam dan u Veneciji protekao je u jednako snovitom ozračju. Pavla i Maja bile su posebno oduševljene, Mara je svojim fotoaparatom lovila savršene kadrove, a Pavla i ja bilježili smo ljepotu grada videosnimkama. Iako je cijelo krstarenje bilo ispunjeno nezaboravnim trenucima, taj venecijanski dan i plovidba kroz lagunu ostat će nam svima u posebnom sjećanju.
Rog izobilja
Na brodu je pet mjesta za objedovanje - dva glavna tradicionalna restorana, samoposlužni bife, vanjski roštilj i pizzerija te kafić sa sladoledom - pa je izbor golem. Doručak je takav da imate sve što poželite i u količinama koje sami birate. Možete kombinirati doslovno sve - od zdravih stvari i raznih smoothieja, pa do klasičnih omleta. Sve je dostupno i svega ima toliko da vam je zapravo najveći izazov bio kako ne postati previše pohlepan pred svim tim platama. Ručak je, s druge strane, zamišljen znatno laganije. Vidi se da su kuhari vodili računa o tome da se ljudi nakon jela ne uspavaju, nego da imaju energije za šetnju i istraživanje, pa je ručak bio u isto vrijeme i zdrav, i lagan, i jako ukusan. A tek večera… E, to je već obilniji, pravi mali festival! Svaka večera donosi neko svoje iznenađenje, a šefovi kuhinje svako malo prošetaju među stolovima i pitaju goste kakvi su dojmovi. Ipak, cijelom gastronomskom doživljaju najveću vrijednost davala je posada - brza, spretna, uvijek nasmijana i iskreno ljubazna.
Dnevnik ritam
Dan na brodu počinjao mi je već oko pet sati ujutro. U posljednje vrijeme navikao sam se rano ustajati, a na Armoniji sam se izvještio i u nečujnom "šuljanju" iz kabine kako ne bih probudio svoje cure. Prvo bih otišao na palubu, gdje me čekao mir, more i ono posebno rano jutarnje svjetlo. Iznenadilo bi vas koliko ljudi već tada čeka izlazak sunca - netko fotografira, netko samo šuti i uživa. Nakon tog jutarnjeg mira počinjao bi obiteljski dio dana, a svatko bi dalje birao svoje gušte. Kasnije bi se brod pretvorio u živahan mali grad, pun sadržaja i događanja, a ono što me posebno fasciniralo jest da, unatoč tolikom broju ljudi, gotovo nikad nisam imao osjećaj gužve. Sve je funkcioniralo toliko nenametljivo da sam se opustio i prepustio uživanju. Nisam stigao vidjeti baš sve sadržaje jer sam, koliko god sam imao slobodnog vremena, na brodu radio na svojoj novoj zbirci pjesama "Stratus, Kumulus, Nimbus". Budući da se zbirka zove po oblacima, Mara je napravila fenomenalnu fotografiju našeg neba. Nazvali smo je "Jutarnje nebo s izlaznim ranama" i stvarno je ispala posebno.
Krf i Brindisi
Pavla je oduvijek oduševljena grčkom mitologijom, pa joj je Krf bio posebno zanimljiv. Otok je dobio ime po nimfi Kerkiri, u koju se zaljubio Posejdon i doveo je na Krf. No, najpoznatija priča vezana uz otok ona je o Odiseju, koji je nakon svojih lutanja stigao do obala Krfa, tada zemlje plemenitih Faičana, gdje je, prema Homeru, završavao jedan od najpoznatijih povrataka u povijesti književnosti. Faičani su ga, u epu, ukrcali na svoj čarobni brod i odvezli ga na Itaku dok je on čvrsto spavao. Nakon Krfa nastavili smo prema Brindisiju, na peti talijanske čizme. Taj nas je grad dočekao tragovima rimske prošlosti, ponajprije velikim rimskim stupom uz samu obalu, koji je nekoć označavao kraj slavne Via Appije, drevne ceste koja je povezivala Rim s Brindisijem. Tako smo, zahvaljujući kruzeru, iz Homerova svijeta zakoračili u antički Rim.
Pogled na Dubrovnik i Cavtat
Sigurno vas zanima kakav je to bio osjećaj? Iako sam taj prizor vidio već bezbroj puta, gledati ih s palube ovakvog broda donosi posve novu perspektivu, ali i onaj stari, dobro poznati osjećaj u srcu. Taj trenutak i tu emociju najbolje opisuju stihovi koje sam napisao: "Puštam da me mije zora, puštam stijeni da me čeka, najljepši si, grade moj, najljepši mi izdaleka. Kao mali bio sam riba, zapleten u tvojoj mreži, pustio si me i rekao: ‘Aj, poljubi me i bježi. Aj, poljubi me i bježi.‘" Prolazak pokraj naših zidina bio je predivno, živo uprizorenje tih stihova o povratku i ljubavi prema domu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....