Medijska konzultantica, novinarka i voditeljica saudijske televizije FII Institute TV Ana Blanquart uživala je u nezaboravnom putovanju tijekom kojeg je prošla 1400 kilometara, od Viktorijinih slapova do Pretorije, uživajući u predivnim prizorima prirode, ali i luksuzu vagona koji izgledaju poput raskošnog britanskog doma
"Putovati spektakularnim afričkim krajolicima vlakom čija unutrašnjost izgleda poput luksuzne britanske ladanjske kuće na kotačima nezaboravno je iskustvo. Svaki trenutak ove avanture djelovao je filmski spektakularno - od polaska sa željezničke postaje Victoria Falls u Zimbabveu pa do Pretorije, koja je bila naša završna stanica. U samo četiri dana prešli smo 1400 kilometara, uživajući u prekrasnim prizorima prirode, ljepoti divljih životinja, ali i vlaku, jednom od najluksuznijih na svijetu. Rovos Rail je privatna željeznička tvrtka čiji su vlakovi restaurirani u klasičnom, edvardijanskom stilu, nudeći luksuz, udobnost i dašak povijesti. Bilo je nečeg osobito romantičnog u dolasku na željezničku postaju Victoria Falls u Zimbabveu sa zambijske strane, iz grada Livingstonea, odakle smo krenuli u ovu avanturu. Dvije susjedne države, Zimbabve i Zambija - koje su do kraja 1963. bile jedna država Rodezija, dijele Viktorijine slapove, jedno od sedam prirodnih svjetskih čuda i najveći vodopad na svijetu.
Granica između dviju država sama po sebi mogla bi biti svjetsko čudo, u obliku mosta preko rijeke Zambezi, pune krokodila i nilskih konja, s veličanstvenim pogledom na vodopade. Most koji prelazimo, kao i željeznička stanica na kojoj se nalazimo, dio su životnog sna Cecila Rhodesa da poveže Afriku željezničkom prugom od Cape Towna do Kaira. Ambiciozan plan započeo je izgradnjom spomenutog mosta preko rijeke Zambezi pri čemu je inzistirao na tome da se most izgradi na mjestu na kojem će vodena prašina vodopada posipati vlakove u prolazu, čemu možemo zahvaliti senzacionalan pogled iznad dijela vodopada koji mještani zovu Boiling Pot (kipući lonac, op.a.). Cecil Rhodes izgradio je gotovo čitavu infrastrukturu za svoj željeznički san, ali ga nije doživio. Srećom, njegovim stopama krenuo je Rohan Voss, danas osamdesetogodišnji poslovni čovjek iz Južnoafričke Republike, koji se krajem osamdesetih godina uhvatio Rhodesove misije.
Put Rovos Raila pun je uspona i padova, nekoliko bankrota i skore propasti, ali sa sretnim završetkom. Danas je jedna od atrakcija Afrike, okićena sloganom ‘Ponos Afrike‘, s nekoliko ruta koje povezuju kontinent luksuznim vintage lokomotivama.
Čajanka
Putovanje je počelo tradicionalnom čajankom u povijesnom hotelu The Victoria Falls uz željezničku postaju, gdje se okupilo pedesetak putnika s raznih strana svijeta. Tu smo dobili upute: mobiteli su dopušteni isključivo u sobama, zajednički prostori nemaju Wi-Fi, obavezni dress code tijekom večere je haljina za žene i odijelo s kravatom za muškarce (tko nema kravatu, može ju kupiti u vlaku)… Pokušavam zanemariti zabrinute poglede upućene mojim sinovima, jedinoj djeci među putnicima. Na ulazu u vlak dočekuje nas tradicionalni glazbeni sastav kako bi nam zaželio sretan put.
Kuća za ladanje na kotačima
Svaki detalj Rovos vlakova izrađen je po mjeri i izgleda poput tradicionalne britanske kuće za ladanje; s bordo foteljama, bibliotekom, cigar barom i društvenim igrama u salonu za druženje. Osim dva bara koja tijekom cijelog dana poslužuju piće i lagane obroke, omiljeno mjesto je vanjska terasa na kojoj je doživljaj afričke savane najpotpuniji. Što je Afrika bez safarija, govore, tako da smo već iduće ujutro prije zore u automobilima duboko u divljini Zimbabvea, u potrazi za životinjskim svijetom. Osim lavova koji su vrhunac doživljaja i odraslima i djeci, slonova, babuna, zebri, žirafa i nilskih konja, jednako je impozantna i flora gdje upoznajemo biljke munanzva, koja trljanjem ispušta tekućinu koja po teksturi i učinku ima svojstva sapuna, miswak kojim Bušmani peru zube i mopane kojom tjeraju komarce.
Poslijepodneva su za druženje, koktele, knjige i društvene igre, a večere svečane i elegantne. Srećom, dijelom zbog Harryja Pottera, čitavo je iskustvo toliko fascinantno da mojim dječacima nije dosadno i prilagođavaju se atmosferi, na radost putnika koji su se pribojavali divljanja po vlaku. Iznenađenje večeri je bezalkoholni šampanjac kojim mališani u sakoima nazdravljaju s ostalim putnicima.
Indiana Jones iz Matobe
Izlet u Nacionalni park Matobe najavljen je šturo kao posjet prirodi i grobnici Cecila Rhodesa, a ustvari je najimpresivniji doživljaj čitavog putovanja. Trebalo je imati i malo sreće. Naš je vodič Ian Hamer koji nosi nadimak ‘Rhino Man‘ i jedan je od najpoznatijih vodiča Zimbabvea. Odrastao unutar nacionalnog parka, izgleda poput Indiane Jonesa, s kristalno plavim očima, suncem na koži i vjetrom u kosi. Njegovi preci došli su u vrijeme imperijalne Britanije i odgojili ga uz sjećanja o Cecilu Rhodesu o kojem govori kao o članu obitelji. Prije toga, satovi prirode i društva, uz penjanje po tri milijarde godina starim kamenim blokovima čija je intenzivna crvena boja, kao fluorescentnim uredskim markerom, na mjestima prirodno prošarana tragovima žute. ‘Isto kamenje imamo u Brazilu!‘ govori mladić Luca iz Rio De Janeira koji putuje s majkom, poznatom brazilskom novinarkom Claudijom Liechavicius. Naravno, objašnjava Ian, iz vremena Pangee, kada su Južna Amerika i Afrika bile jedno. Prateći ga u stopu, poput superheroja, moji se sinovi s Ianom penju po špiljama u kojima im otkriva crteže Bušmana. S više od tri tisuće crteža,
Matobo je mjesto s najviše očuvanih tragova Bušmana, od kojih neki prelaze petnaest tisuća godina starosti. Osim očuvanja nosoroga - koji su zbog krivolova izrazito ugroženi, zaštita Bušmana - kojih je, procjenjuje se, ostalo samo pedesetak, jedna je od Ianovih životnih strasti. "Jedini način na koji im možemo pomoći jest da ih ne tražimo. Oni znaju gdje smo mi, ali ne žele da znamo gdje su oni. Povijest je pokazala, kada saznamo i želimo pomoći, to je za njih pogubno", objašnjava.
Ekspanzija krune
Ovo čudo prirode i povijesnog nasljeđa, danas pod zaštitom UNESCO-a, mjesto je koje je Cecil Rhodes oporučno odabrao za svoje posljednje počivalište. Rudarski magnat i utemeljitelj kuće dijamanata De Beers već kao mladić postao je najbogatiji čovjek na svijetu. Britanac kojeg je kao tinejdžera u Afriku dovela potraga za suhom klimom zbog astme, bio je zaljubljenik u Britansko Carstvo i imao je ključnu ulogu u ekspanziji Krune u Africi.
Bio je premijer kolonije Cape, a njegova kompanija British South Africa Company bila je vlasnik prema njemu nazvane Rodezije (današnji teritorij Zimbabvea, Zambije i Malavija). Iako je u današnjem kontekstu kontroverzna ličnost, nitko ne osporava njegov izvanredan poslovni talent i ulogu u izgradnji infrastrukture u Africi, uključujući i željeznicu kojom danas, 130 godina nakon njegove smrti, putujemo. Nasljeđe njegove filantropije mijenja živote i dandanas, u obliku fundacije Rhodes i istoimene prestižne stipendije, čiji je stipendist bio i Bill Clinton. Umjesto u Westminsterskoj opatiji u kojoj su pokopani britanski velikani, Rhodes je inzistirao da bude pokopan na svojoj omiljenoj stijeni unutar Nacionalnog parka Matobe, s pogledom na park te blaga životinjskog carstva i Bušmana koje skriva, u društvu guštera u duginim bojama.
S obzirom na svoju izoliranost, ovo je mjesto vječitog smiraja, s povremenim posjetiteljima izdaleka. U Ianovoj obitelji priča se da je na dan Rhodesovog sprovoda na tisuće mještana došlo odati mu posljednju počast.
Rastanak u Pretoriji
Nakon meditativnih dana, uljuljani u vožnju vlakom, stižemo na stanicu Rovos Raila u Pretoriji, gdje nas dočekuje Rohan Rovos. Nitko ne stiže na stanicu njegovim vlakom, a da ga on osobno ne dočeka. Uz tradicionalni poslijepodnevni čaj i priču o velikim snovima i lokomotivama koje povezuju Cecila Rhodesa i Rohana Rovosa, putnike sa svih kontinenata, afričke gradove i sela i, poput magije, prošlost i sadašnjost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....