Sportašica Matea Kolovrat, koja je nedavno osvojila zlatnu medalju u taekwondou na Deflimpijskim igrama u Tokiju, ispunila je san o posjetu gradu koji ju je oduševio modernističkom arhitekturom te dinamičnošću i pristojnošću ljudi
Oduvijek sam sanjala o putovanju u Japan. Još kao mala zamišljala sam Tokio kao grad u kojem se tradicija i moderna tehnologija stapaju u nešto potpuno drugačije od svega što sam do tada vidjela. Iskreno, nikad nisam mislila da ću ga posjetiti, a još manje da će mi se ta želja ostvariti zahvaljujući Deflimpijskim igrama. Kada sam doznala da idem u Tokio na deset dana, bila sam presretna i jedva sam čekala polazak. Putovali smo Qatar Airwaysom na relaciji Split - Zagreb - Doha - Tokio, a karte je rezervirao Hrvatski sportski savez gluhih. Put je bio dug, ali uzbuđenje je bilo jače od umora. Bili smo smješteni u hotelu Hyatt Regency Tokyo u Shinjuku, što se pokazalo kao odlična lokacija. Shinjuku je jedno od najvećih prometnih i poslovnih središta grada, tamo se nalazi najprometnija željeznička stanica na svijetu i poznata četvrt Kabukicho, s restoranima, svjetlima i noćnim životom. Nevjerojatno je kako grad živi, nema razlike jeste li u podne ili u ponoć u gradu. Sve radi. U neposrednoj blizini hotela nalazi se Tokyo Metropolitan Government Building, jedna od najprepoznatljivijih zgrada u Shinjuku, a na vrhu besplatna promatračnica s koje se pruža pogled na cijeli Tokio. Kad je vedro, može se vidjeti i planina Fuji. Stigli smo u kasnim popodnevnim satima i osjećala sam se posebno, nepregledna svjetla, neboderi i osjećaj koliko je Tokio zapravo ogroman. Ovih deset dana u Tokiju spojila sam sport, putovanje i osobni uspjeh. Deflimpijske igre bile su jedno od najintenzivnijih iskustava u mom životu. Natjecanja su bila zahtjevna, ali atmosfera među sportašima predivna. Između borbi i treninga nastojala sam upoznati grad koliko god sam mogla.
Male geste za velike promjene
Ljudi u Tokiju su nevjerojatno pristojni i smireni, a cijeli grad funkcionira savršeno precizno. Metro dolazi doslovno u sekundu, svi strpljivo stoje u redovima i nitko ne stvara nepotrebnu gužvu, iako je riječ o jednom od najvećih gradova na svijetu. Ulice su zapanjujuće čiste, unatoč tome što kanti za smeće gotovo da nema, a promet teče bez nervoze i trubljenja. U metrou nitko ne priča na telefon, a jesti dok se hoda ulicom jednostavno nije dio kulture. Stalno se osjeća poštovanje i zajednička briga za javni prostor, od malih gesti poput čekanja u redu i uljudnog ponašanja u restoranima, do spremnosti ljudi da pomognu turistima. Čak i na Shibuya Crossingu, gdje se u isto vrijeme kreću stotine ljudi, sve funkcionira bez kaosa, a pješaci, biciklisti i automobili skladno dijele prostor. Upravo ti sitni detalji čine da se kao posjetitelj osjećaš sigurno i dobrodošlo. Vrijeme je bilo savršeno za istraživanje grada, između 15 i 20 stupnjeva, s tek jednim kišnim danom.
Najpoznatije križanje na svijetu
Posjetila sam Shibuya Crossing, jedno od najpoznatijih križanja na svijetu. Iako stotine ljudi prelaze cestu u isto vrijeme, vlada potpuni red i tišina. Na istoj lokaciji nalazi se i kip Hachika, psa koji je godinama čekao svog vlasnika na stanici čak i nakon njegove smrti. Ta priča me baš dirnula jer simbolizira vjernost i odanost, vrijednosti koje su Japancima jako važne. Asakusa i hram Senso-ji bili su potpuna suprotnost modernom dijelu grada. Senso-ji je najstariji budistički hram u Tokiju, prepoznatljiv po velikoj crvenoj lanterni i prolazu punom malih štandova sa suvenirima. Tamo se osjeti mir, ali i poštovanje prema tradiciji koje je prisutno u svakom detalju. Vidjela sam i Tokio Tower koji izgledom podsjeća na Eiffelov toranj, ali ima svoju priču i simbol je poslijeratne obnove Japana. Tokyo Midtown me iznenadio veličinom. To je ogroman kompleks nebodera, restorana, muzeja i trgovina, koji izgleda kao mali grad unutar grada.
Anime i gaming svijet
Akihabara je jedno potpuno drugačije iskustvo. To je četvrt poznata po elektronici, animeu i gaming kulturi. Puna je svjetlećih reklama, trgovina s gadgetima i specijaliziranih dućana kakvi se kod nas ne viđaju često. Čak i ako niste fan tehnologije, taj dio Tokija morate vidjeti. Ginza je pak onaj dio Tokija koji izgleda jako sređeno i elegantno. Tamo su luksuzni dućani, velike robne kuće i mirnije ulice u kojima se osjeti drugačiji ritam grada, bilo mi je zanimljivo samo šetati i gledati izloge jer sve izgleda jako uredno i posebno. Tokyo Skytree je najviša građevina u Japanu i vidi se gotovo iz svih dijelova grada. Kad ga vidiš uživo, shvatiš koliko je stvarno ogroman.
Japanska kuhinja
Uoči borbe nisam smjela previše eksperimentirati s hranom, jer se ne smijemo dovesti u situaciju da nam nešto naškodi. U hotelu smo imali svoju hranu, a nakon natjecanja sam se mogla malo više opustiti i moram priznati da mi je japanska hrana bila jedno od najvećih otkrića. Ramen, sushi, wagyu i matcha odmah su me osvojili. U početku mi je bilo čudno što ljudi glasno srču rezance, ali objasnili su mi kako se ispuštanje takvih glasova ne smatra nepristojnim, naprotiv, smatra se komplimentom i dokazom da se uživa u hrani.Čak su i obroci iz trgovina savršeno složeni i svježi - sve radi 24 sata, a kvaliteta je nevjerojatna. Posebno zanimljivo je da u trgovinama možeš kupiti gotovo sve - svježe voće koje se pretvori u smoothieje, tjesteninu koja se zagrije u par sekundi ili poznati sendvič od jaja koji je stvarno bolji nego što sam očekivala. Poseban dojam ostavio mi je restoran Barbacoa, u kojem sam probala brazilski churrasco - razne vrste mesa na ražnju i ogroman salata bar, potpuno drugačije od japanske kuhinje, ali odlično iskustvo.
Posebno iskustvo šopinga
Don Quijote je mjesto za šoping u koje lako uđeš na pet minuta, a izađeš nekoliko sati kasnije. Trgovina radi 24 sata dnevno i unutra ima stvarno svega - od kozmetike i grickalica, do suvenira, elektronike i potpuno neobičnih stvari koje nisi ni planirao kupiti. Dućani su šareni, malo kaotični, ali baš zbog toga zabavni i savršeni za lutanje po Tokiju. Snalaženje po gradu je lakše nego što sam mislila. Sve je jasno označeno, a ljudi su uvijek spremni pomoći. Iako je grad ogroman, osjećala sam se sigurno i opušteno. Tišina, red i poštovanje prema drugima ono su što Tokio čini posebnim. Čak i u najvećim gužvama sve funkcionira bez stresa i kaosa.
Dobro je znati
Već na aerodromu nabavite Suica karticu za lakši prijevoz. Instalirajte aplikaciju Payke za skeniranje barkodova - prevodi sve što nije na engleskom. Osigurajte si eSIM - bez stalnog interneta teško se snalaziti po Tokiju. Sve ostalo prepustite Tokiju, on nekako sam zna što vam točno treba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....