Zagrebački PR stručnjak Hrvoje Ratkić uspio je ući u Bijelu kuću nakon što je aplicirao tri mjeseca unaprijed i imao ‘jamstvo‘ hrvatskog veleposlanika u SAD-u.
Dugo godina sam imao želju da svoj rođendan, koji je krajem kolovoza, proslavim u New Yorku. Put sam uspješno isplanirao još u ožujku kada sam uspio "uloviti" povoljnu povratnu kartu za New York (3800 kn) preko nizozemskog KLM-a. Ipak, ovo nije putopis o najblještavijem gradu na svijetu, nego o američkoj prijestolnici, koja me osvojila na prvu.
Plan da se na dva dana ode do Washingtona došao je spontano. Jer šteta je biti na istočnoj obali SAD-a, a ne otići u Washington udaljen četiri sata vožnje autobusom od New Yorka.
Krajem svibnja doznao sam da je Bijela kuća opet otvorila vrata za znatiželjne goste - jer je u jeku pandemije koronavirusa bila zatvorena za turiste. A da biste ušli u Bijelu kuću, postoje samo dva načina: kao američki državljanin možete ući u pratnji predstavnika kongresa svoje savezne države, a kao stranac isključivo u pratnji ambasadora svoje zemlje u SAD-u ili u pratnji njegovog zamjenika.
Hrvatski ambasador u SAD-u Pjer Šimunović uputio je službeni dopis Bijeloj kući. Prije toga smo morali dostaviti tražene podatke - osim imena, prezimena i adrese stanovanja, morali smo dati broj putovnice, datum njenog isteka i mjesto izdavanja. Nakon nekoliko dana (dok je trajala provjera Tajne službe) dobili smo e-mail da nam je odobren slot za ulazak u Bijelu kuću. Tek tada sam postao svjestan prilike koja se događa jednom u životu. Posebice ako se uzme u obzir da sam veliki obožavatelj serije "Kuća od karata". Iz New Yorka smo 11. kolovoza krenuli u 6 sati ujutro autobusom (povratna karta je stajala 54 američka dolara). Prema naputcima, poželjno je bilo da hotel uzmemo u blizini Bijele kuće.
Washington je dobio naziv po Georgeu Washingtonu, prvom predsjedniku SAD-a. Ondje se nalaze sjedišta sve tri grane američke vlasti - izvršne, zakonodavne i sudske. Sve najvažnije institucije - Bijela kuća, Kongres i Vrhovni sud - u tom su središnjem dijelu koji se zove The Mall, vizualno različit od ostatka grada. Od stila gradnje koji podsjeća na srednjoeuropski, do pripadnika sigurnosti, ali i čistoće ulica.
Washington je poznat po visokoj stopi kriminala, što je za ne povjerovati kad znate da je riječ o glavnom gradu SAD-a, u kojem živi najmoćnija politička figura na svijetu. Grad je čak neko vrijeme nosio neslavnu titulu "Murder capital of America" (američka prijestolnica ubojstava).
Pun je nevjerojatnih znamenitosti i spomenika koji su posvećeni nekim od najpoznatijih ljudi iz američke povijesti - Abrahamu Lincolnu, Thomasu Jeffersonu, Martinu Lutheru Kingu i mnogim drugima.
Nakon dolaska, šetnju smo započeli niz Aveniju Pennsylvania, koja spaja Bijelu kuću s Kongresom. To je put kojim je prošla pogrebna povorka predsjednika Johna F. Kennedyja, ali i važna trasa tijekom svake inauguracijske svečanosti - od Kongresa, gdje predsjednici prisežu, do ulaska u Bijelu kuću, njihov novi dom.
Kongres poznatiji kao Capitol sjedište je zakonodavne vlasti. Stil gradnje pripada neoklasicizmu, koji odražava demokratske principe stare Grčke i Rima. S obje strane The Malla nalaze se mnogobrojni muzeji s najvažnijim kulturnim i povijesnim vrijednostima Amerike.
Nakon Capitola uputili smo se prema Washington monumentu, jednoj od najprepoznatljivijih znamenitosti glavnog grada, koji je posveta prvom američkom predsjedniku. Gradnja je započeta 1848. sredstvima građana, no zbog nedostatka novca privremeno je zaustavljena na 25 godina (što se vidi po promjeni boje mramora i granita). S vrha se pruža pogled na cijeli grad. Okružen je s 50 američkih zastava koje predstavljaju američke savezne države. Poslije Monumenta šetnica vas vodi do spomenika Drugom svjetskom ratu, a oko njega se nalaze zastave svih 50 američkih saveznih država. Šetnja niz The Mall završava dugačkim jezerom i spomenikom Abrahamu Lincolnu.
Hodajući dalje izlazimo na obalu rijeke Potomac, koja ujedno predstavlja i granicu Washingtona, a prelazeći most dolazimo do jednog od najpoznatijih groblja na svijetu - Arlington. Nalazi se u saveznoj državi Virginia, a ondje su sahranjeni američki predsjednik John F. Kennedy i njegova supruga Jacqueline Kennedy Onassis, kao i brojni vojni veterani američke vojske, a blizu njega se nalazi zgrada Pentagona, središte Ministarstva obrane. Jedna zanimljivost - George Washington, kao prvi američki predsjednik - trebao je biti sahranjen u kripti ispod Kongresa. S time se složila i njegova supruga, no u svojoj oporuci je naveo da želi biti sahranjen u Mount Vernonu u Virginiji.
Sljedeće jutro smo već u 7.30 sati morali biti na jednom od brojnih sporednih ulaza u samom kompleksu Bijele kuće. Već na prvi pogled postanete svjesni da se nalazite na najčuvanijem teritoriju na svijetu: na svakih nekoliko metara su raspoređeni pripadnici tajne službe, vojske, policije, infracrvene kamere, snajperisti na krovu... Osjećaj je neopisiv - kao da se nalazite u filmu. Do ulaska u Bijelu kuću, točnije u istočno krilo, prolazite kroz tri provjere sigurnosti. Među ostalim, i kroz njuškanje njemačkih ovčara. Bijela kuća je najstarija javna zgrada u Washingtonu, a Avenija Pennsylvania 1600 je najpoznatija adresa u SAD-u. Svi američki predsjednici - osim Georgea Washingtona - vodili su državu upravo odavde.
Na ulazu u istočno krilo dočekala nas je ljubazna pripadnica američke tajne službe koja je ujedno bila i obučena za turistički vođenu turu. Od nje smo doznali da je gradnja Bijele kuće počela 1793. prema planu arhitekta Jamesa Hobana koji je izabran na javnom natječaju, a sam George Washington je izabrao mjesto gdje će se ona nalaziti. Prvi predsjednik koji se uselio u Bijelu kuću bio je John Adams 1800.
Iako je kroz sve ove godine prošla niz promjena, bazična struktura u kojoj i sada živi američka prva obitelj je ostala ista. Nakon britanskog napada 1814. Bijela kuća je izgorjela, ali je ponovno obnovljena po istom nacrtu. Sa sve većim prostornim zahtjevima došlo je postupnog širenja osnovne zgrade pa je Theodore Roosevelt započeo 1902. gradnju zapadnog krila u kojem se nalazi i poznati Ovalni ured. Sve do 1901. zgrada se zvala Predsjednička kuća, a upravo ju je Theodore Roosevelt nazvao Bijelom kućom. Istočno krilo je dodano 1942. na zahtjev predsjednika Franklina D. Roosevelta.
Hodnici kroz koje smo se kretali na dnevnoj bazi koristi prva američka obitelj, a ujedno predstavlja i povijesnu riznicu. Prvo s čim smo se susreli je mala privatna kinodvorana, u kojoj je dan ranije američki predsjednik Joe Biden s obitelji gledao projekciju filmskog hita "Elvis". Turom smo još obišli: predsjedničku knjižnicu, Vermeil room, China room, East room, Green, Blue i Red room te State Dining Room u kojem je tjedan dana prije američki predsjednik Biden potpisao dokumente o ratifikaciji ulaska Finske i Švedske u NATO.
Na zidovima hodnika izložen je niz portreta brojnih američkih predsjednika i prvih dama uz koje nam je pripadnica tajne službe ispripovijedala niz povijesnih zanimljivosti. Sve su sobe bogato dekorirane i u njima se čuvaju neka od vodećih djela svjetske umjetnosti. A u konstantne promjene u uređenju Bijele kuće uključene su uvijek prve dame.
Prolaskom svim tim hodnicima i sobama imao sam dojam da hodam kroz američku povijest, svjestan činjenice da su se upravo u Bijeloj kući donosile neke od najvažnijih odluka koje su utjecale na globalni tijek stvari. Zasigurno iskustvo i doživljaj koji ću pamtiti do kraja života.