Marko Šepat posjetio je otočje na sjeveru Atlantika gdje je priroda nevjerojatna, klima nepredvidiva, a vožnja helikopterom - svakodnevica.
Farski otoci oduvijek su mi bili velika želja. Tamo sam boravio nekoliko dana, a odsjeo sam u glavnom gradu Torshavnu. Na cijelom otočju postoji svega nekoliko hotela, ali su svi na vrlo visokoj razini. Odabrali smo jedan od njih jer pruža sve što vam je potrebno za ugodan boravak. Pogled nam je bio čudesan, no zapravo, gdje god se okrenete na Farskim otocima, priroda je nevjerojatna.
Smještaj je bio tipičnog skandinavskog stila - jednostavan, ali kvalitetan, udoban i funkcionalan. Omjer cijene i kvalitete također me nije razočarao.
Lokalni specijaliteti
Što se tiče hrane, Farski otoci poznati su po jedinstvenoj kuhinji, koja na najbolji mogući način odražava njihovu klimu, okoliš i tradiciju. Riba im je sjajna, a posebno bih pohvalio riblju juhu koju sam imao prilike isprobati. Oduševilo me i Skrepikjot, sušeno janjeće meso koje se tradicionalno priprema na vjetru i suncu, kao i Raest kjot - sušeno goveđe meso, pripremljeno na isti način. Nažalost, nismo imali prilike iskusiti tradicionalna jela u domovima lokalnog stanovništva, iako tamo postoji tradicija da gosti plaćaju za takav doživljaj. Hranili smo se u klasičnim restoranima, u kojima smo isprobali i nekoliko vrsta njihovog lokalnog piva.
Posebno me se dojmilo Foroya pivo, riječ je o craftu, koji proizvode u Klaksviku. Stekao sam dojam da vole popiti, a zanimljivo je i to da pivo i alkohol općenito kod njih možete kupiti u samo jednom dućanu. Naravno, bez problema ga možete pronaći u barovima, restoranima i hotelima.
Ponuda restorana je sasvim zadovoljavajuća, ali treba uzeti u obzir da se radi o maloj zemlji s tek oko 55 tisuća stanovnika, čiji glavni grad ima svega 14 tisuća. Tako da nema baš puno izbora, ali, po mom mišljenju, ima ga dovoljno. Jedino bi omjer cijene i kvalitete hrane mogao biti bolji - moglo bi biti jeftinije, no njihov standard je takav i s time smo se morali pomiriti. Primjerice, dvije kave na jedinom aerodromu koji imaju stajale su 16 eura, pivo u kafićima je od sedam do 10 eura, a običan hamburger s pomfritom stoji čak 30 eura. Nije me ništa posebno iznenadilo, ali, da, u trenutku kada sam platio te dvije kave, prisjetio sam se gdje sam zapravo došao.
Helikopterom do posla
Lokalno stanovništvo na mene je ostavilo jako pozitivan dojam. Iako im turisti nisu prijeko potrebni, jer žive dobro i u skladu sa svojim načinom života, kada stupite u kontakt s njima, vrlo su ljubazni i otvoreni. Možda najbolji primjer odnosa prema turistima je vožnja helikopterom. Naime, helikopter im nije turistička atrakcija, već redovno prijevozno sredstvo između otoka. Tako domaći stanovnici, primjerice, za let s otoka Vagar do glavnog grada Torshavna plaćaju 20 eura, dok je za strance cijena 85 eura. Također, kada kupujete kartu za helikopter putem internetskih stranica, nema mogućnosti kupnje na engleskom jeziku, iako gotovo svi Farožani njime odlično govore.
Razgovarao sam s lokalnim ljudima i svi su odreda prezadovoljni životom. Ipak, mladi često odlaze u Dansku, pod čijim su protektoratom. Zanimljivo je da se svi na otocima međusobno poznaju, ne samo unutar sela ili gradova, nego i s udaljenijih mjesta i otoka. To mi je bilo zaista neobično. Inače, Farski otoci imaju prosjek životne dobi od 82,6 godina i 12. su nacija po dugovječnosti u svijetu.
Od otoka smo uspjeli posjetiti samo otok Vagar, ali i to je bilo dovoljno za doživjeti čudesne atrakcije. Jedna od njih je Traelanipa - optička iluzija gdje jezero izgleda kao da se nalazi visoko iznad Atlantskog oceana, a zapravo je samo 30 metara iznad razine mora. Tu je i Mulafossur, jedan od najfascinantnijih vodopada na svijetu, koji se s litice obrušava ravno u Atlantik. Posjetili smo i sela poput Boura, poznatog po drvenim kućicama sa travnatim krovovima i nevjerojatnim pogledom na krajolik. Inače, riječ je o državi u kojoj je stopa kriminala gotovo nepostojeća - toliko da u glavnom gradu, koji ima svega tri semafora, ljudi često ni ne zaključavaju vrata svojih domova. Taj podatak mi je bio posebno zanimljiv i dodatno je naglasio osjećaj sigurnosti i mira koji tamo vlada.
U najljepšem sjećanju ostala mi je vožnja podvodnim tunelom, 72 metra ispod Atlantika. U tom tunelu nalazi se jedini podvodni kružni tok na svijetu, koji su Farožani pretvorili u umjetničku atrakciju. U njegovoj sredini nalazi se golema prirodna stijena, koja je osvijetljena i nazvana "Meduza", zbog svojeg oblika. Dodatna zanimljivost je posebna radio stanica koja se uključuje za vrijeme vožnje tim tunelom, a glazbu su skladali lokalni glazbenici. Glazba je mistična i potpuno prilagođena ambijentu.
Promjenjivo vrijeme
Na Farskim otocima nisam doživio nikakve neugodnosti niti probleme, ali vrijedi spomenuti - vrijeme je tamo izuzetno promjenjivo. Naime, kod njih vrijedi izreka koja glasi: "Ako ti se ne sviđa vrijeme, pričekaj pet minuta." I doista, malo je hladno, pa zatim sija sunce, pa dođu oblaci, kišica, i tako u krug... Dominira hladna oceanska klima - ljeta su im hladnija, zime blage, a oblaka, kiše i vjetra ne nedostaje. Ipak, sve to ne može pokvariti cjelokupni dojam. Najtopliji mjesec je srpanj i to je možda najbolje vrijeme za posjetiti ovo divno mjesto. Inače, najviša temperatura ikad zabilježena bila je 28 stupnjeva Celzijusa prije točno 22 godine.
U takvim uvjetima snašli smo se dobro jer smo se dobro pripremili. Zato svima onima koji se spremaju na Farske otoke preporučujem slojevitu odjeću i kvalitetnu obuću - nekad ste u kratkim rukavima, a nekad u zimskoj jakni.
Ništa me ne bi odvratilo od ponovnog odlaska. Preživjet će se i visoke cijene jer Farski otoci doslovno vrijede svakog eura. Siguran sam da ću se ponovno vratiti. Oduvijek su mi bili želja, a ponovni odlazak planiram već idućeg ljeta. Pet dana bi bilo sasvim dovoljno – ali pet dana u jakom tempu, s obilaskom atrakcija, novom vožnjom helikopterom i obavezno planinarenjem, jer upravo to na Farske otoke privlači mnoge avanturiste.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....