Igor Goleš kroz svoj Instagram profil i raskošnu monografiju spašava od zaborava Dalmaciju kakva je nekad bila.
Sjećate li se kad ste zadnji put nekome poslali razglednicu s mora? Većina vas to je zasigurno učinila davno, generacija Z možda i ne zna za tu tradiciju bez koje se nije vraćalo s putovanja i godišnjeg odmora, ali zahvaljujući Instagram profilu "Zaboravljena Dalmacija" možda to opet postane popularno. Iza tog projekta koji je svojevrsni virtualni izlet kroz prostor i vrijeme stoji Splićanin Igor Goleš.
On je ugostitelj i zaljubljenik u povijest i baštinu svog kraja, a kroz pomno odabrane fotografije, stare razglednice i priče oživljava duh prošlih vremena, podsjećajući nas na lica, običaje i prizore kojih više nema ili su na rubu zaborava. Njegov profil postao je riznica povijesnog blaga, a da sve ne bi ostalo samo u digitalnom obliku, Igor je objavio istoimenu knjigu, i to u pet izdanja. Priča je počela skupljanjem starih dalmatinskih razglednica, da bi s vremenom pronalazio sve rjeđe primjerke iz malih mjesta i došao na ideju da ih ukoriči u monumentalnu knjigu.
"Nisam mogao ni zamisliti da će mi to toliko promijeniti život, da ću zbog toga napustiti posao i baviti se potpuno drugim stvarima. U jedanaest godina knjiga je doživjela pet različitih izdanja i sva su rasprodana, a kroz ruke mi je prošlo na desetke tisuća starih razglednica. Sadašnja zbirka nije bazirana na količini i kvantiteti već na kvaliteti. Imam više od 500 starih razglednica Dalmacije, većinom rijetke primjerke, unikatne i kao takve vrlo vrijedne. Razglednice objavljene u mojim knjigama nisu nikada publicirane u Hrvatskoj i izazvale su velik interes među povjesničarima, konzervatorima, kustosima i istraživačima Dalmacije", priča Igor.
Razglednice pronalazi na sajmovima antikviteta, internetskim aukcijama, ali i kod kolega kolekcionara, po neke je odlazio u Beč i u Trst, jer se u tamošnjim antikvarijatima mogu pronaći sjajni primjerci.
5 kilograma povijesti
"Uz pomoć kolegice iz Istre do mene je došla posve nepoznata razglednica malog mjesta Kuna na Pelješcu koju je potpisao i odaslao glasoviti svećenik i slikar Celestin Medović. Nevjerojatan je raritet i možda najvredniji primjerak zbirke. Tko zna koliko je ruku prošla, a nitko nije znao tko ju je napisao. Potpis je, naime, specifičan i trebalo je poznavati povijesne prilike da bi se rastumačio. Čak je nisam puno platio, ali bilo je onih za koje sam izdvajao velike svote. Cijene im se kreću od nekoliko desetaka do nekoliko stotina, pa čak i tisuća eura za one iznimne rijetkosti", objašnjava Igor, dodajući kako posljednje luksuzno izdanje njegove knjige ostavlja bez daha jer ima 950 stranica i teži gotovo pet kilograma.
Prikazuje tristotinjak dalmatinskih sela i gradova do 1940. na 1646 razglednica i jedna je od najvećih monografija u Hrvatskoj. Pripremao ju je nekoliko godina, a pomagale su mu i neke poznate osobe, s kojima mu je rad na terenu bio izazovan.
"Opsesivno sam htio da tekst o dalmatinskim otocima napiše doajen naše scene - pokojni pjesnik, književnik i akademik Jakša Fiamengo. Naposljetku sam ga i nagovorio. Čekao sam godinu i pol da uhvati trenutak inspiracije, a onda me jedno jutro nazvao i oduševljeno rekao: "Igore, imamo ga!" To je, koliko znam, i zadnji njegov tekst takvog kalibra, nekoliko godina kasnije Jakša je preminuo. Ponosan sam što su njegove riječi dio moje "Zaboravljene Dalmacije". Gotovo identična situacija bila je i s pokojnim novinarom Božom V. Žigom, višegodišnjim reporterom i urednikom Slobodne Dalmacije. On je pisao o Zagori. Doslovno sam banuo u njegovu kuću u Rogoznici, gdje je uživao u mirovini, i zanesenjački ga molio da se još jednom uhvati pera. Pristao je i uživao u knjizi kao da je njegova. Prijateljstva i suradnje s takvim ljudima najveća su mi nagrada koju su mi knjige donijele. A koliko su prepoznate, najbolje govori činjenica da ih ima na Havajima, u Čileu, Peruu, Boliviji, usred Amazone u brazilskom Manausu, u Australiji, na Novom Zelandu, u SAD-u, Kanadi...", ponosno ističe Igor, koji je na Instagramu objavljivao sadržaj iz knjiga, stare razglednice i druge kolekcionarske predmete.
S vremenom mu se broj pratitelja povećao - sada ih ima više od 62 tisuće - pa je počeo objavljivati i svoje skitnje Dalmacijom.
Skitnje po Instagramu
Tada je, kaže, Instagram eksplodirao: ljudi su počeli uživati u dotad nepoznatim lokacijama, a Goleš je dokazao da kvalitetan i originalan sadržaj bez senzacionalnosti također može biti uspješan - pa će nastaviti biti svoj. Zaboravljenih lokacija u Dalmaciji je mnogo, no njemu je jedna posebno draga.
"To je samostan Pustinja Blaca na Braču. Izdvojen je, daleko od svih putova i skriven u bračkim klisurama, a sagradili su ga poljički glagoljaši koji su u bijegu pred Turcima došli na otok u 16. stoljeću. Živjeli su u špilji, a potom izgradili kuće i crkvu. Najbogatiji su bili u 19. stoljeću, bavili su se zemljoradnjom, bili suvlasnici jedrenjaka. Pustinja Blaca bila je najveći proizvođač meda u Dalmaciji, proizvodili su ga deset tona. Pčelinjak s kamenim košnicama sada je kompletno razrušen i u očajnom stanju. Žao mi je što je tako jer je riječ o jedinstvenom pčelinjaku naše obale, a možda i šire. Zajednica se ugasila 60-ih kad je umro posljednji svećenik. Dolazak na ovo meditativno mjesto je čarobno. Nedostupno i usamljeno, pruža mi najljepši osjećaj sreće i mira koji sam doživio u Dalmaciji", govori Igor.
Ističe kako Dalmacija vrvi i zaboravljenim luksuznim zdanjima, palačama i dvorcima koje više nitko ne koristi. Prešavši obalu uzduž i poprijeko, Igor je pronašao na desetke ljetnikovaca i tisuće starih kamenih kuća koje su zatvorene desetljećima. Tome su, kaže, kumovala iseljavanja, ali ponajviše neriješeni vlasnički odnosi pa su nekadašnji domovi postali najtužnija mjesta.
"Tužno je vidjeti kako obitelji zanemaruju trud svojih predaka i dopuštaju da im imovina propada. Najljepši objekt koji sam vidio je dvorac Skočibuha u Suđurađu na otoku Šipanu. Jedan dio je održavan, dok je drugi posve zapušten i nitko ga ne nastanjuje. Takve priče na Instagramu izazivaju najviše reakcija ljudi", otkriva Igor, koji se može pohvaliti i arhivom starih dokumenata, pisama i memoranduma iz Dalmacije.
Njihovu materijalnu vrijednost ne voli isticati, ali otkriva da mu je najveće otkriće pozivnica velikog meštra ceremonije s francuskog dvora upućena veleposlaniku Dubrovačke Republike u Parizu daleke 1807. Poziva ga u ime tadašnjeg cara Napoleona Bonapartea na vjenčanje Jeromea Bonapartea, njegova najmlađeg brata. Nevjerojatan dokument iz francuske povijesti bio je namijenjen grofu Sorgu koji je zastupao interese Dubrovačke Republike u Parizu.
Majka puca od ponosa
"On je pozivnicu donio u Dubrovnik gdje se sačuvala u njegovoj obitelji, zatim u kolekcijama, a dvjesto godina kasnije završila je kod mene. Za nju mi je iz Francuske ponuđen astronomski iznos, ali prodaja ne dolazi u obzir. Takvih je dokumenata sačuvano jako malo i kruna je moje zbirke", ističe Igor, čija su velika ljubav i daleka putovanja.
Više je puta boravio na Kubi i voli tamošnji mentalitet, a u planu mu je dvomjesečna turneju po zemljama Južne Amerike u sklopu novog projekta na kojem radi - knjige na temu iseljavanja Hrvata. Volio bi posjetiti hrvatske zajednice, pogotovo u Čileu, ali se ne žuri.
"Projekt iziskuje godine istraživanja, posjete našim iseljeničkim zajednicama te snimanja ostavština Hrvata na svim kontinentima. Spreman sam se uhvatiti u koštac s time i kroz vlastito istraživanje dati desetak godina svog života da je završim", najavljuje Igor, koji među domaćim odredištima preporučuje i posjet sjevernom dijelu rijeke Krke sa slapovima Manojlovac i Bilušića Buk te samostan Visovac. Kao i mjesta Ložišće, Nerežišće, Selca i Pučišća na otoku Braču, Kudin most i njegovu okolicu podno Velebita te plaže Viganj i Kučište na Pelješcu. Zaljubljen je i u Palagružu.
"Prvi put sam tamo otišao s nekoliko prijatelja, unajmili smo brod na Lastovu i sjajno se proveli. Otok je prelijep, s jednim od najstarijih svjetionika na Jadranu. Kad sam objavio fotografije na Instagramu, nastalo je opće ludilo. Ljudi su me zatrpali porukama da ih povedem sa sobom i rekao sam - zašto ne? Kupamo se u najčišćem moru, jedemo najsvježiju ribu i uživamo u plavim bojama. Malo ljudi zna da se pred Palagružom dogodio prvi sukob dviju podmornica u Prvom svjetskom ratu 1915. Tamo je potopljena talijanska podmornica Nereida tijekom austrougarskih pokušaja da otok preotmu Talijanima", priča Igor, dodajući kako njegova misija čuvanja tradicijskih vrijednosti, identiteta i kulture ne bi uspjela bez podrške obitelji i prijatelja.
Bilo je teško, ali ne žali ni sekunde za sate rada i odricanja da bi ostvario svoju viziju. "Naše je vrijeme bilo izgubljeno zbog mojih putovanja i pisanja, ali ponosni su, osobito moja draga majka koja koristi svaku prigodu da se pohvali svojim sinom", smije se Igor Goleš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....