Dubravka Miljković i njezin suprug Duško posjetili su državu u istočnoj Africi koja ih je očarala drevnom poviješću, fascinantnim crkvama, predivnom prirodom i zanimljivim legendama.
Ne, nije pogreška. Etiopski kalendar ima 13 mjeseci! Prvih dvanaest imaju po 30 dana, a trinaesti - pagume - pet, odnosno šest u prijestupnoj godini. Svaka nova etiopska godina počinje 1. meskerema koji po našem, gregorijanskom kalendaru, pada 11. rujna. Ili 12. - ako je riječ o godini koja prethodi našoj prijestupnoj. Treba odmah reći da je Etiopija jedna od najstarijih država na svijetu, čak i jedna od prvih kršćanskih zemalja. Izračun datuma Kristovog rođenja preuzeli su iz starijih kršćanskih tradicija, a po njima se Isus rodio osam godina kasnije, pa je tako 2025. u Etiopiji započela 2018.: to nas je razveselilo, jer smo tako postali osam godina mlađi. Dan počinje u nulti sat (šest ujutro) i traje 12 sati - do naših 18 - kad počinje noć. Rode u Etiopiju stignu početkom studenoga, kad je sve u cvatu, a za turiste je top sezona od sredine listopada do siječnja. Tada nema kiša, a još je dovoljno zeleno. Najviše kiša i najmanje turista je od lipnja do kolovoza, ali priroda je tada najraskošnija. Svi turisti, bez obzira na to odakle doletjeli, trebaju vizu: stoji 62 dolara i može se ishoditi putem interneta ili pri dolasku u zemlju.
TRKAČI NA DUGE STAZE
Federalna Demokratska Republika Etiopija (nekad Abesinija) dvadeset je puta veća od Hrvatske, a u njoj živi oko 140 milijuna stanovnika, pripadnika više od 80 etničkih skupina. Gotovo 50 posto stanovništva mlađe je od 15 godina, a tek tri posto ih je starije od 55. Dvije trećine stanovnika su kršćani - pretežno pripadnici Etiopske ortodoksne crkve i protestanti - a ostali su uglavnom muslimani. Službeni jezik je amharski (Amhari su jedna od brojnijih etničkih skupina), ali u upotrebi ih je još više od stotinu drugih. Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika je oko 1000 dolara. Za usporedbu, kod nas je ovogodišnja procjena 30 tisuća, a u bogatom Monaku - 257 tisuća! Novčana jedinica je bir. Sto bira je oko pola eura i za toliko se u dućanu mogu kupiti jedna do dvije boce piva. Nekoliko je domaćih marki i sve su odlične. Prosječna nadmorska visina Etiopije je oko 1300 metara, što ju svrstava među države s najvećom prosječnom nadmorskom visinom na svijetu. To je jedan od razloga zašto su etiopski trkači na duge pruge toliko uspješni - mnogi odrastaju i treniraju na visinama između 2000 i 2500 metara, što pogoduje razvoju izdržljivosti. Glavni grad, Adis Abeba (Novi cvijet), na prosječnoj je visini od oko 2500 metara i ima oko pet milijuna stanovnika. Dnevne temperature tijekom većeg dijela godine su 20 - 25 stupnjeva, a noći često mogu biti oko 10 stupnjeva ili manje - što ne bismo povezali s pojmom Afrike.
FILM O INDIANI JONESU
Prvi etiopski vladar Menelik I. (oko 500. god. pr. Kr.) bio je sin izraelskog kralja Salomona i kraljice od Sabe. S 22 godine išao je na vikend k tati u Jeruzalem i odande nepažnjom donio Sveti/Zavjetni kovčeg (obrađen u filmu "Indiana Jones i otimači izgubljenog kovčega" iz 1981.), s Mojsijevim pločama, a mama mu je odmah prepustila prijestolje. Između 1. i 8. stoljeća na području današnje Etiopije postojalo je Kraljevstvo Aksum. Bila je to jedna od velikih sila svoga vremena: kovali su svoj novac, trgovali s Rimskim Carstvom, Indijom i državama Arapskog poluotoka, a u 4. stoljeću prihvatili su kršćanstvo kao državnu religiju. U današnjoj sjevernoj pokrajini Aksum je polje od 1000 četvornih metara s oko 120 obeliska, to jest nadgrobnih spomenika raznih visina. One ovise o statusu pokojnika, a tri najviša su između 22 i 33 metra. Počeli su ih podizati u 3. stoljeću, ali ne zna se točno kako. Jedan obelisk, koji vjerojatno datira iz 8. stoljeća, 1937. je ukrao Mussolini i postavio ga u Rimu. Od 2005. do 2008. vraćali su ga u dijelovima i osigurali da ne padne. Mussolini je 1936. pokrenuo invaziju na Etiopiju, a Britanci su je oslobodili tijekom Drugog svjetskog rata. Kolonizirao je nije nitko. Nema ni nafte ni zlata ni dijamanata - samo kavu i vodu. U Etiopiji su najveće rezerve vode u Africi. Imaju 14 glavnih rijeka, uključujući Nil.
PJESMA BEATLESA
Etiopija je ponosna domovina kave. Otkrio ju je u 9. stoljeću pastir Kaldi koji je uočio da mu se koze čudno ponašaju - nakon što obrste neke bobice. Danas je kava najvažniji etiopski izvozni proizvod. Dočekivala nas je na svakom koraku i uvijek bila odlična. Što se hrane tiče, jedino je pravilo: oguli, skuhaj, ispeci ili - zaboravi! Domaćini su ljubazni i susretljivi. Dopuštaju fotografiranje i vesele se pokazanim slikama. Razveselio ih je i na brzinu prikupljen novac, a i odjeća i druge sitnice koje im je naš vodič donio kad se k njima vratio s drugom grupom - nakon što je nas doveo doma. U Etiopiji je velika atrakcija i Lucy, odnosno oko 40 posto njezina fosiliziranog kostura. Najpoznatiji hominin, australopitek, otkriven je 1974. u Hadaru, na istoku Etiopije, a danas se čuva u Nacionalnom muzeju u Adis Abebi. Ime je dobio prema pjesmi grupe The Beatles "Lucy in the Sky with Diamonds", koju su arheolozi slušali dok su ga iskopavali. Živio je prije oko 3,2 milijuna godina. Ondje je 2000. pronađena i Salem (Mirna), trogodišnja djevojčica, čiji su ostaci oko 100 tisuća godina stariji od Lucy.
NEBESKI JERUZALEM
Nekih 400 kilometara sjeverno od Adis Abebe, u istočnom dijelu pokrajine Amhara, na visini od 2630 metara, nalazi se gradić Lalibela. Nazvan je po kralju Gebreu Meskelu Lalibeli koji je tamo vladao 40 godina (od 1181. do 1221.), a nakon smrti je proglašen svecem Etiopske ortodoksne crkve. Lalibela je, čini se, oteo prijestolje svom starijem bratu Harbayu. Mora da je majka bila na Lalibelinoj strani, jer je širila priču kako je Lalibelu kao malog prekrio roj pčela (lalibela znači "pčele prepoznaju njegov značaj"), pa joj je to bio znak da će baš on postati kralj. Bratu se to, naravno, nije svidjelo pa je nagovorio sestru da Lalibelu otruju. Lalibela je tri dana bio u komi, a za to vrijeme ga je anđeo odveo na Nebo, pokazao mu tamo grad od kamenih crkvi i naredio mu da takve napravi kod kuće. Prema drugoj priči, Lalibelu je brat prognao u Jeruzalem koji je od 1099. do 1187., kad ga je osvojio Saladin, bio kršćanski. Tako je Lalibela 25 godina upoznavao Jeruzalem, gradio inspiraciju - i smišljao kako da se osveti bratu.
BROJNE NEPOZNANICE
I dalje ima mnogo nepoznanica - koliko su dugo crkve građene (ukupno ih je jedanaest), tko su bili graditelji... Prema nekim legendama, sve su ih izdubili neki "bljedoliki muškarci, možda anđeli", za 24 sata. Prema drugima, cijeli je posao obavio Lalibela: za 23 godine, noću, samo uz pomoć anđela. Prema trećima, gradnja je trajala oko 23 godine, ali Lalibela je u svrhu izrade projekta okupio obrtnike i umjetnike iz Azije i Europe, a u izgradnji je sudjelovalo 40 tisuća ljudi. Kad se analizira cijela logistika potrebna za ostvarivanje toga cilja, stručnjaci kažu da je to moglo trajati (samo) dvadesetak godina, jer su stijene sedrene i nije ih teško oblikovati. Međutim, stil gradnje upućuje na puno šire razdoblje njihova nastanka i na to da su neke možda čak nastale u 15. stoljeću. Početkom 16. st. portugalski svećenik Francisco Álvares posjetio je i detaljno opisao ove "čudesne crkve" i na kraju zaključio: "Ne da mi se više o tome pisati, jer mi se čini da će me optužiti zbog laganja... tu je puno više od onoga što sam napisao, no moram stati, jer mi se neće vjerovati."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....