Lektorica Jutarnjeg lista Tanja Stilinović s mužem i sinom odnedavno živi u Santiagu de Chile, gdje njezin suprug radi kao diplomat u Veleposlanstvu RH, a jedan vikend proveli su izvan megalopolisa i istražili mala mjesta uz Tihi ocean.
Iz europske perspektive, Čile je na drugom kraju svijeta - smješten na Zemljinoj južnoj hemisferi. Ovdje je sada proljeće, a vremenska razlika je od -4 do -6 sati, ovisno o ljetnom i zimskom računanju vremena na oba kontinenta. Prosječna dnevna temperatura je 18 Celzijevih stupnjeva, što znači da su jutra i večeri ugodni, čak i prohladni (oko 10 stupnjeva), a tijekom dana dosegne 26 stupnjeva. Rješenje za to je jednostavno - slojevito odijevanje. Čile je jedinstven po svom geografskom položaju i smještaju: prostire se uz zapadnu obalu Tihog oceana u dužini od čak 4270 kilometara, što ga čini najdužom državom na svijetu. Izgleda kao uska vrpca čija je najveća širina 445 kilometara, a najuža samo 90. Poseban je i po nekoliko klimatskih zona: od suhe, pustinjske na sjeveru, preko suptropske, vlažne oceanske klime u središnjem dijelu do planinske i subpolarne na jugu.
U ovu zanimljivu zemlju doselili smo se prije dva mjeseca jer je suprug Darko Stilinović izabran u diplomatsku misiju u Veleposlanstvu Republike Hrvatske smještenom u Santiagu de Chile, glavnom gradu Čilea, a naš 16-godišnji sin Jan ovdje polazi francuski licej. Budući da je Jan u lipnju završio u Zagrebu 1. razred srednje škole, ovdje je došao na drugo polugodište. Školska godina u ovoj zemlji, naime, počinje u ožujku, a završava krajem prosinca pa smo ga upisali kako bismo izbjegli šestomjesečnu stanku u školovanju.
U ova dva mjeseca polako se upoznajemo sa specifičnostima Čilea, njegovom kulturom, pravilima i svakodnevnim životom, a s obzirom na njegovu veličinu trebat će nam vremena i mnogo planiranja da vidimo sve ono što ova zemlja nudi, a toga doista nije malo. Za prvi "veći" izlet odabrali smo obalu Tihog oceana i nekoliko manjih mjesta - po preporuci prijatelja koji godinama žive ovdje.
Pješčana dina usred grada
Smještaj smo pronašli u Concónu, gradiću/općini u Valparaísu, jednoj od 16 pokrajina u središnjem dijelu zemlje. Valparaíso je povijesno jedna od najvažnijih luka u državi, ali i odredište brojnih Hrvata koji su sustavno počeli naseljavati Čile sredinom 19. stoljeća, no masovno iseljavanje bilo je krajem 19. i početkom 20. st. Najbrojniji su bili iseljenici s područja Dalmacije, iz omiškog i dubrovačkog kraja te s otoka Hvara. Razlozi iseljavanja bili su ekonomski, ali i bolest vinove loze... Concón je od Santiaga udaljen oko 130 kilometara, a putovanje automobilom traje nešto više od sat i pol - pod uvjetom da ne upadnete u gužvu koja je nezaobilazna u dane vikenda ili praznika. Tada se valja pripremiti na dulja čekanja i zastoje. Izlaskom iz glavnog grada vizura se brzo mijenja: nebodere i široke avenije, ono zbog čega poslovni dio grada zovu Sanhattan (izvedeno od njujorškog Manhattana), zamjenjuju crvenkasti brežuljci kroz koje prolazi vijugava cesta okružena skromnijim kućicama. Na putu do obale prolazi se i vinorodnim područjem smještenim u dolini Casablanca.
Vozeći se do Concóna, prošli smo i gradićem Viña del Mar, obalnim biserom koji krase šetnica uz more s palmama i prekrasne palače. Tamo smo kušali sladoled od lucume, suptropskog voća koje izgledom podsjeća na mango, a okusom na karamelu. Zovu ga i "zlatom Inka" zbog njegove nutritivne vrijednosti, a valja napomenuti da je u Peruu, domovini tog voća, sladoled od lucume popularniji i od onog od vanilije ili čokolade. Nastavili smo put te nakon Reñace stigli na naše odredište, Concón. Riječ je o nekadašnjim predgrađima Valparaísa, a sada spojenim općinama koje se nižu jedna za drugom. Concón nas je privukao neobičnom dinom koja se nalazi usred grada i koja je postala njegova glavna turistička atrakcija. Silno nas je zanimalo kako izgleda zalazak Sunca na obali pa smo ciljano birali sobu s pogledom na Tihi ocean i nismo se razočarali.
Apartman je bio na 18. katu pa smo cijele noći slušali moćne pacifičke valove koji se razbijaju o stijene ispod zgrade, što je zapravo vrlo opuštajuće. S obzirom na to da je dina doslovno iza zgrade, odlučili smo je "posjetiti" još prvu večer. "Službeno" se do nje dolazi s bočne strane, neposredno uz gomilu zgrada koje ovdje niču kao gljive nakon kiše. No, otkrili smo i nama bliži, ali zahtjevniji put koji se nalazi uz Rocu oceánicu, stjenoviti rt, odnosno geološku formaciju u kojoj su vidljivi različiti slojevi vulkanskih stijena, a koji objašnjava kako je nastala dina koja se nalazi iznad nje. Nakon zahtjevnog uspona dosegnuli smo vrh dine i uživali u zalasku Sunca. I dok smo se znojili pri usponu na dinu, na vrhu su nam trebali dodatni slojevi odjeće. O količini pijeska koji smo istresli iz tenisica, čarapa, džepova ne trebam niti pisati.
Posjet surferskom raju
Sljedeći gradić koji smo posjetili bio je Maitencillo, raj za ljubitelje vodenih sportova. Udaljen 40-ak kilometara od Concóna, spoj je ruralnog mjestašca uz obalu koje posljednjih godina dobiva novi izgled zahvaljujući brzoj gradnji apartmana, hotela i drugih turističkih sadržaja, a istovremeno još nema potpuno riješen javni sustav pitke vode i sanitarnu mrežu. Ljeti, kada je turistička aktivnost na vrhuncu, mjesto broji više od 20 tisuća ljudi koji uživaju na čak devet pješčanih plaža. Uz surfanje i paragliding, vožnju kajakom, kitesurfing, ronjenje, ono nudi i zelene površine za bicikliranje, trekking, planinarenje, a specifično je i po bogatoj gastronomskoj ponudi. Šetajući se plažom, vidjeli smo nasukane alge Huiro palo koje mogu biti dugačke do četiri metra. Uglavnom se izvoze kao usitnjena morska trava.
Skriveni dragulj koji i dalje prkosi betonizaciji
Mjesto koje nas je oduševilo zove se Zapallar. Iako je u današnje vrijeme pitanje prestiža imati kuću na tom području, selo od 6000 stanovnika ostalo je autentično. Bogate su se obitelji razmjestile po zaljevu, a ruralni dio izgleda kao da je u njemu vrijeme stalo. Uz središnju plažu, u mjestu su samo dva restorana, što je nepojmljivo za današnje vrijeme i doista je teško shvatiti kako su se stanovnici oduprli naletu kapitala.
Njegova povijest datira s kraja 16. stoljeća, a idealna mikroklima, položaj i vegetacija pridonijeli su tome da je ovo mjestašce pojam za luksuzni odmor. Do kamene šetnice uz ocean spušta se strmom cestom uz neopisivo lijepe kuće, od kolonijalnih vila izgrađenih od drva do modernijih kamenih ili zidanih zdanja. Oduševljavaju i okućnice i vrtovi. Šetnica uz obalu izrađena je od kamenih ploča i ne odudara od okoliša te se potpuno stopila s prirodom. Različite agave, kaktusi, sukulenti i cvijeće pružaju poseban doživljaj, baš kao i pelikani koji, prigodno, s galebovima dijele dio oceana tik uz restoran i nestrpljivo čekaju ribu. Vidjeli smo i morske lavove koji se sunčaju na isturenim stijenama ili bezuspješno pokušavaju uhvatiti kojeg pelikana.
Raj okusa
Empanade su gotovo pa zaštitni znak Čilea. Riječ je o tijestu koje se puni različitim nadjevima te se peče ili prži. Kombinacija nadjeva je iznimno maštovita, a najbolje su one punjene kozicama i sirom. U Papudu, najsjevernijem mjestu koje smo posjetili, odlučili smo se za morske delicije. Ceviche je izvorno peruanski specijalitet čiji je temelj sirova riba marinirana limunovim sokom te s dodatkom različitih začina. Komadi ribe ili škampa su maleni, a služe se uz kockice crvenog i mladog luka, paprike te uz dresing od čilija.
Od pacifičkih riba probali smo losos, reinetu i merluzu pripremljene na žaru s prilogom po želji, od krumpira do povrća. Ukusna je bila i juha sa školjkama. Od pića najbolje je uživati u svježe cijeđenim voćnim sokovima. Izbor je velik, no nama najzanimljiviji bio je sok od chirimoye, egzotičnog, srcolikog voća zelene, neobične kore ispod koje se krije bijelo, kremasto meso s velikim košticama. One se ne smiju jesti jer su otrovne i mogu izazvati različite smetnje. No, meso je sjajna mješavina okusa kruške, banane, jagode, papaje, breskve i ananasa. Restorani uz obalu su tradicionalni, skromno uređeni, no hrana u njima je izvrsna, a često se na ulazak treba čekati jer su popunjeni do posljednjeg mjesta. Na povratku još jednom smo stali na odmorištu uz cestu i uživali u pogledu na Tihi ocean, do nekog novog susreta.
Dobro je znati
SLOJEVITA ODJEĆA: Temperaturne razlike su velike: jutra i noći su hladni, bez obzira na godišnje doba, a danju bude i vruće - jer nerijetko zagrije na 30 Celzijusevih stupnjeva. Zato se u Čileu uvijek trba odijevati slojevito.
OPREZ ZBOG POTRESA: Svako obalno mjesto ima posebno označene puteve u slučaju tsunamija. Razlog tome je potres jačine 8,8 stupnjeva koji je 2010. pogodio središnji dio zemlje i izazvao tsunami. Zbog toga su u svim obalnim mjestima postavljene ploče s jasno označenim evakuacijskim smjerovima, a uz plažu su i megafoni.
MODERAN PRISTUP UGOSTITELJSTVU: Umjesto klasičnih menija na papiru, svaki kafić i restoran na stolu imaju QR kod koji se učita preko mobitela i tada vam se otvori jelovnik. To je među ostalim i posljedica njihovih rigoroznih covid mjera.