Njemačka autorica Nicola Schmidt, gošća konferencije u organizaciji udruge Roda, ruši mitove o dobrom odgoju - da se mora jesti samo u određeno vrijeme, da na plač ne treba odmah reagirati... - te potiče očeve da ravnopravno sudjeluju u obvezama oko djeteta.
Kako odgojiti dijete da izraste u najbolju i najsretniju verziju sebe? To si pitanje postavlja svaki roditelj, a na njega odgovor daje njemačka autorica Nicola Schmidt. Bivša novinarka i majka dvoje djece, uspješna autorica niza knjiga o odgoju, svoja je iskustva podijelila na prošlotjednoj konferenciji "Podrška roditeljstvu", koju je u Zagrebu organizirala udruga Roda.
Kako se dogodila ta tranzicija, da ste od novinarke postali svojevrsna savjetnica za odgoj djece?
Moj sin je rođen tri tjedna prije termina, a kada smo se vratili kući, shvatila sam da se nisam uopće pripremila. Nisam imala nikakve knjige, krevetić... Brinula sam se o njemu kako sam znala, sve je bilo intuitivno. Nakon nekoliko tjedana otišla sam pedijatrici, koja je bila oduševljena njegovim razvojem. Sve dok joj nisam rekla što radim. Objasnila mi je da ga trebam hraniti u određenim vremenskim razmacima, ne dizati ga odmah kad zaplače... Doista sam pokušala slijediti te upute, ali mojem sinu takav pristup nije odgovarao. Kako sam dotad bila novinarka koja se bavila znanstvenim pitanjima, počela istraživati teme o odgoju djece i shvatila da se znanost i moj sin slažu.
Što to znanost predlaže?
Ako vi jedete kada ste gladni, zašto tjerati dijete da jede u određenim razdobljima? Ne ostavljajte ih da plaču sami, uzmite ih i umirite. Kada malo narastu i počnu raditi gluposti, nemojte ih odmah prekoriti. Umjesto da ih plašite zabranama i kaznama, radije im sami pokažite kako što funkcionira. Znanost kaže: ako ste pristojni i dobri prema djeci, dobit ćete pristojnu i dobru djecu.
Zašto ste cijelu knjigu napisali o tome da djecu ne treba grditi?
Negativna komunikacija kod djece izaziva stres i anksioznost. Prekoravanje ne pomaže. Umjesto toga treba postaviti jasne granice - ne možeš jesti prstima, ne možeš zadaću napisati kasnije... Kada imate jasnu granicu, dijete zna što treba napraviti.
Koliko je pritom važno da su oba roditelja složna u načinu odgoja?
Jako je važno i jako je teško to postići. Mnogo je situacija gdje možemo pogrešno postupiti. To ne treba osuđivati, već naučiti prepoznati i ispraviti pogrešku. Kao roditelji moramo naučiti manje se svađati, a više pregovarati. I pronaći rješenje koje je najbolje za - dijete.
Od kolovoza će u Hrvatskoj na snazi biti zakon koji očevima omogućuje deset dana dopusta odmah po rođenju djeteta. Koliko je to važno?
To je sjajno, ali pritom moramo osvijestiti očeve što bi u tih deset dana trebali pokušati napraviti. Većina njih će rado u to vrijeme obojiti dječju sobu ili pospremili garažu. A trebali bi ga iskoristiti da nauče biti s djetetom, maziti ga, mijenjati mu pelene...
Je li deset dana dovoljno za to?
Naravno da nije. Ali je početak. Oba roditelja bi trebala biti uz dijete barem prvih šest tjedana. No društvo to ne dopušta. Nigdje ne piše, ali stav je jasan - želiš biti uz dijete, zaboravi na bolju poziciju na poslu.
Koliko ste sami imali potporu okoline?
Najveća potpora mi je bila majka, koja je živjela blizu. Nikad nisam imala auto ili kupovala skupocjene stvari, ali nije mi bilo žao nijednog eura koji sam dala za pomoć - kućnu pomoćnicu, studentice koje bi mi pričuvale sina kada je bio stariji, čistačicu, savjetnice za dojenje ili odabir nosiljke... Umjesto u stvari, ulagala sam u ljude. Oformila sam i grupu mama. Predložila sam da se nalazimo tri puta tjedno, svaki put u drugoj kući, a uvjet je bio da žena u čiji dom dolazimo taj dan ništa ne posprema. Zajedno bismo čistile, čuvale djecu i pritom se zabavile.
Dobro, ali vi imate klizno radno vrijeme i nije bitno gdje vam je ured. Što je s roditeljima koji rade od 9 do 17 sati, a pritom gube još sat ili dva na putovanje?
Uzmite lakši posao s fleksibilnim vremenom ili radite pola radnog vremena. Ako to ne funkcionira, prodajte kuću, nađite povoljniji smještaj. Tu sam dosta radikalna. Druga je opcija da nađete najbolju pomoć, tako da se možete posvetiti djeci, a ne pospremati ili kuhati.
Vjerujete li u izreku da roditelji ne mogu djeci dati ono što nemaju, na primjer disciplinu ili odgovornost?
To je istina, ali na to možete gledati kao na izazov. Ako djeca jedu lošu hranu, velika je vjerojatnost da je i vi jedete. Ako su djeca stalno na mobitelu, zapitajte se koliko vi vremena provodite na mobitelu. Divna je to prilika da promijenite sebe i tako pomognete i djeci. Najviše sam naučila od svoje djece.