Svoje djelovanje na društvenim mrežama kao Click4Chic započela sam prije više od deset godina. Na početku su to bile teme kao što je moda, ljepota i svakodnevni život. No, posljednje četiri godine sam se usmjerila na poticanje svijesti o održivosti, ekologiji, zelenijem načinu života i zelenim alternativama. Zbog života u gradu, ali i svih današnjih izazova teško je biti zero waste i okrenuti se prirodi u potpunosti. Nitko to od vas ni ne očekuje. Ono što svi kolektivno možemo napraviti je krenuti od sebe, promijeniti rutinu i navike u kućanstvu.
Na svojim kanalima sam pokrenula i serijal naziva ‘‘Mala promjena čini veliku razliku‘‘ kojim pokušavam gledatelje educirati i inspirirati o temama koje su meni važne, kao što je reciklaža tekstila, klimatske promjene i smanjenje količine plastike u svakodnevnom životu. Učim ih kako pronaći zelenije alternative u kućanstvu. Otkrivam im da u second hand shopovima mogu naći odlične komade odjeće i tako produljiti vijek trajanja jednog odjevnog predmeta te da jednostavnim djelovanjem i minimalnim odricanjem možemo napraviti mnogo za okoliš u kojem živimo.
Važno je smanjiti kupovinu i razmišljati o tome što kupujemo, birati proizvode koji u svojoj ambalaži nemaju plastike ili se mogu reciklirati te obratiti pažnju na to da su od prirodnih materijala ili održivije opcije. Danas ih barem ima dostupnih. Umjesto u trgovinama brze mode, kupovati na buvljacima ili u second hand trgovini. Koliko puta kupujemo na sniženju samo zbog cijene, a ta nam roba ostaje visjeti u ormaru... i na kraju ‘‘izađe iz mode‘‘. A toliko kvalitetnih stvari možete naći u dućanima s rabljenom robom, onih s kojima ćete se isticati u masi i biti posebni i originalni.
Paziti na gomilanje i bacanje hrane. Sadnjom vrta to ćete naučiti najlakše. Ako voću ili povrću date toliko vremena, njege i vode kroz sezonu, srce će vas boljeti ako ga budete morali baciti. Tako ćete naučiti pravilno spremati hranu da vam ona potraje. I za mene je sadnja prvog vrta bilo otrežnjujuće iskustvo. Nisam imala predznanje pa sam se bacila na svakodnevno učenje, istraživanje i tako je nastala moja prva zelena oaza, koja je već prvu sezonu urodila plodovima. Počela sam u malom vrtu s podignutim gredicama ispred svoje kuće, a ove godine sam proširila površinu na kojoj uzgajam povrće zahvaljujući divnom susjedu koji mi je ustupio dio svog vrta.
U vrtu imam rajčicu i cherry rajčicu, papriku, krastavce, brokulu, cvjetaču, više vrsta zelene salate, blitvu, grašak, lubenicu, mahune, više vrsta tikvica, luk i razne vrste jestivog i ukrasnog cvijeća.
Za zalijevanje koristimo kišnicu i bunar koji imamo u vrtu. Ne koristim nikakva sredstva ni gnojiva... a i zemlja je minimalno obrađivana (podignute gredice nisu uopće dirane). Imam problema s nametnicima i puževima, ali ne želim stavljati nikakve otrove da ih se riješim... ipak je to hrana koju jedem, a i posljedice na vodu i zemlju su užasne.
Stoga sam prirodi prepustila da napravi po svom, pa što uspije, uspije. Više mi je bitan cijeli proces sadnje i učenje koje ide uz to nego neki krajnji cilj kao što je plod. Lijepo ga je dobiti kao nagradu za trud na kraju, ali vraćanje izvornim vrijednostima i jednostavnijem načinu života je mnogo važnije. Na južnoj strani kuće imam mali balkon i ondje također sadim povrće i začine u teglama. Mnogo je izazovnije, ali htjela sam ljudima pokazati kako mogu imati "vrt u malom" čak i ako nemaju okućnicu.
Tako imam cherry rajčicu, blitvu, zelenu salatu i hrpu začina kao što su majčina dušica, ružmarin, nekoliko vrsta mente, nekoliko vrsta bosiljka... Biljkama ne treba mnogo mjesta, a svejedno ćete moći uživati u njihovim plodovima. Osim što mi sadnja i održavanje vrta donosi prednosti kao što je provođenje više vremena na svježem zraku, pomaže mi i za moje mentalno zdravlje. Nema boljeg lijek ili hobija, pogotovo u današnjem vremenu kada je sve užurbano, glasno i instantno.
Vrt me naučio strpljenju više nego išta drugo, ali i naučio koliko darova možemo imati iz prirode ako joj se posvetimo i ako napravimo sve da je sačuvamo. Ovo je četvrta sezona kako sadim vrt i ne mislim odustati. Dapače, od ove godine imam i malu farmu: nabavila sam tri kokoši, Eci, Peci i Pec. Životinje su itekako važne i mogu pridonijeti zaštiti okoliša, ali biti veliki izvor sreće i ljubavi. Osim što me uveseljavaju svaki dan, nagrađuju me i domaćim jajima. A kako pomažu u zaštiti okoliša? Tako što više nemam ostatke hrane koji završe u smeću... Moje koke pojedu sve što bih prije bacala u biootpad. Stoga želim svima poručiti da malom promjenom možemo zaista napraviti mnogo i na taj način pronaći nove hobije, pozitivno utjecati na okolinu, svoje bližnje i jedini planet koji imamo.