Naša suradnica piše kako je godinama bila uvjerena da će njezina kći Lara studirati u inozemstvu, no sve je bilo spremno osim nje: kad joj je rekla da želi ostati u Hrvatskoj, morala si je priznati da je cijelo vrijeme gledala na njezin život kroz vlastite ambicije
Biti majka studentice je zanimljivo iskustvo, a biti samohrana majka studentice je zanimljivo i izazovno. Studentski dani moje kćeri zapravo su vrlo dinamični, dosta je tu obveza, ali i druženja, izlazaka i veselja. Najavila sam Lari da pišem kolumnu o životu majke studentice i pozvala je da se zajedno prisjetimo vremena izbora fakulteta. Odmah smo se obje nasmijale, a vama će na kraju ove kolumne biti jasno i zašto. U trećem razredu srednje škole počela sam otvarati teme studiranja i što moje dijete zapravo zanima. Nismo tada znali što želi studirati, ali smo oduvijek znale da će to biti u inozemstvu. Ne mislim da su europski fakulteti nužno puno bolji od naših, ali htjela sam da se moja kći osamostali, da vidi svijeta, upozna druge kulture i načine življenja. Ta je stvar barem u mojoj glavi bila zacementirana.
Kada mi je Lara (20) u našim razgovorima rekla da je zanimaju ekonomija i pravo, bila sam neugodno iznenađena. Nadala sam se da će izabrati arhitekturu, dramaturgiju, veterinu, jer sam pomno pratila njezine interese kroz odrastanje i bila uvjerena da će kulminirati kroz neki od nabrojenih fakulteta. Ekonomija me stvarno iznenadila, tim više što sam je nekad davno i sama završila i krenula nekim sasvim drugim putem. Nisam baš bila zadovoljna, jer sam mislila da je riječ o liniji manjeg otpora. Ne znam što ću pa idem na ekonomiju...
Uključila sam sve stručne službe, a najvažnije mi je bilo testiranje talenata i mogućnosti kod ugledne psihologinje Tanje Sever. Nakon višesatnog testiranja s nestrpljenjem smo čekali rezultate. I onda hladan tuš.
"Lara, ti si najbolja za ekonomiju, imaš velike mogućnosti u ekonomskoj matematici, jako razvijenu ekonomsku logiku, a uz to predlažem i pravo, komunikologiju i svakako diplomaciju", govorila je psihologinja Sever i nastavila argumentirati rezultate testova, ali ja dalje više nisam sudjelovala, jer su se u mojoj glavi počele rušiti kule vlastitih vizija Larinih talenata.
Jedino što sam na kraju jasno čula: "Želim ti puno sreće u ekonomiji, to je svakako dobar put za tebe." "Mama, kako bi bilo da me počneš slušati i možda uvažavati što govorim. Divna je gospođa Sever, ali ja sam sve to znala i prije ovog testiranja. Dobro, diplomacija mi je fakat nešto novo, nisam o tome razmišljala", rekla mi je Lara nakon testiranja.
Bila sam potpuno razoružana. Psihološki testovi su pokazali upravo ono što je moje dijete jasno govorilo. Ok, brzo sam se resetirala i krenula s istraživanjem dobrih fakulteta u inozemstvu. Našla sam dva odgovarajuća. Lara se složila da je taj izbor dobar. U dogovoru s profesorima u srednjoj školi trebala je poslati sve potrebne dokumente i sigurno bi prošla, jer je škola bila dvojezična, ocjene su bile dobre i ta stvar je riješena. Malo sam odahnula. Počelo me brinuti kako ću bez nje, gdje će biti smještena, koga će naći od prijatelja i kolega... i moje su misli i brige opet plovile bespućima vlastitih maštanja. Zadnje dane pred prijavu stalno sam zapitkivala je li sve u redu, jesu li papiri riješeni, je li poslala sve što treba. Uvijek je odgovor bio: "Ne brini, mama, sve je okej."
Posljednji dan prijave bezbrižno sam predvečer pila čaj i gledala televiziju, ali mi je bilo čudno zašto Lara ne izlazi iz svoje sobe. Uz kucanje, naravno, ušla sam u sobu.
"Lara, zašto ne dođeš do boravka", pitala sam naivno.
Lara je gledala u mene, nijema, blijeda i preplašena.
"Mama, nisam se prijavila. Nisam niti prevela svjedodžbu na francuski. Odgađala sam to, jer zapravo nisam spremna otići van studirati", rekla je.
Moj se svijet srušio, a Lara je nastavila: "Oprosti, ali nisam ti mogla reći prije, nisam ni sama bila sigurna, a i to su bili tvoji snovi."
Bio je to potpuni fijasko mojeg odgoja, pristupa djetetu i nepoznavanje vlastite kćeri. U danima koji su slijedili, u brojnim razgovorima shvatila sam da se i ona borila sa sobom, da je bila nesigurna oko odlaska, ali i ostanka u Zagrebu.
"Znam da je oduvijek bilo planirano da ću ići u Francusku. Stvarno sam i ja to htjela, ali ne još. Nisam tada bila spremna. Trebalo mi je još neko vrijeme sazrijevanja", objasnila je moja kći.
Iako mi je to bio šok, duboko u sebi sam bila ponosna kako je Lara izabrala svoj put, svoju dinamiku i čvrsto stajala iza tih odluka. Rekla sam joj da mi se sviđa da ima svoj stav, ali da je mogla drugačije to komunicirati. "Znala sam da ćeš razumjeti, ali nisam ni ja bila sigurna do samog kraja", objasnila je svoj postupak.
Nekim čudom vrlo brzo sam se presložila i otvarala teme domaćih ekonomskih fakulteta i mogućnosti koje nude. "Mama, privatni fakulteti nose stigmu da su nedovoljno dobri, da se na njima plaća prolaz i da je puno teže naći posao nego na državnom. Ja sam otvorena za sve opcije. Državni fakultet ima prednosti, ali ih imaju i privatni, idemo vidjeti što se sve nudi pa ćemo donijeti odluku", rekla je Lara.
Mislila sam si, vidi kako je mudra i zrela, kako je sigurna u sebe, pa sam opet nakratko zapala u tugu što je ostala u Zagrebu. Krenula sam u istraživanje tržišta, proučila ekonomske fakultete u Zagrebu i Rijeci. Proučila i one privatne. Studiranje se ipak promijenilo od vremena kada sam ja davala ispite. Htjela sam da Lara dobije kvalitetno znanje prilagođeno današnjem vremenu, da ima mogućnost razmjene, kvalitetne profesore i progresivno okruženje.
"Ja bih svakako studirala na engleskom. To mi je važno radi razmjena po svijetu i radi usavršavanja jezika", rekla mi je. Tu smo se brzo složile, engleski je bio ok, ja sam proučila dio fakulteta, a Lara se koncentrirala na one za koje je u društvu čula dobre kritike. U svakom istraživanju tržišta (da se ekonomski izrazim) vrlo nam je važna bila mogućnost razmjene i boravka na drugim fakultetima u EU. Lara je izabrala fakultet koji joj omogućuje da provede jednu cijelu godinu vani. Bila sam jako zadovoljna.
"Mislim da je odlazak na godinu dana jako dobra stvar. Prije toga ću tijekom treće godine otići na razmjenu na par mjeseci."
I da, Lara upravo završava drugu godinu. Zadovoljna je, zainteresirana, ali i zaljubljena. Baš me zanima kako će izgledati ta razmjena iduće godine koja traje nekoliko mjeseci. Samo čekam....
"Isuse Bože, mama, pa nismo sijamski blizanci. Pa naravno da ću ići na razmjenu. Postoje avioni i sve se može isplanirati. Fakat mi moraš vjerovati", rekla mi je Lara.
"Ma vjerujem ti, ljubavi, počni već sad planirati, da se ne bismo pogubile u foto finišu..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....