Ana Lešina rođena je Splićanka koja je već kao studentica neurološke fizioterapije počela nesebično volontirati i to zahvaljujući svojoj baki.
Kad je imala samo pet godina, neurološka fizioterapeutkinja Ana Lešina (45) prvi se put susrela s volontiranjem. Njezina ju je baka Anka, aktivistica Crvenog križa, povela da zajedno prodaju markice i značkice, dok su usput skupljale članarinu. "Upravo su tada u meni niknule prve klice volonterstva", prisjeća se Ana, koja je posljednjih dvadeset godina života posvetila - drugima.
Ozbiljnije se volontiranjem počela baviti pred kraj studija fizioterapije i želja joj je bila primijeniti sva znanja koja je stekla tijekom studija – od ljudskih stanja, poremećaja i problema, do dijagnoza pacijenata s neurološkim i koštano-mišićnim problemima. Prvo je volontirala u splitskoj udruzi "Zvono", koja pomaže osobama s intelektualnim teškoćama, a 2014. godine pridružila se zagrebačkoj udruzi "Parkinson i mi", pomažući u formiranju splitske podružnice. Bila je njihova prva volonterka, a danas je počasna članica udruge “Neurovita”, koja je upravo iz te podružnice i nastala.
"Rad s oboljelima od Parkinsonove bolesti poseban je, to su ljudi zreliji, puni životnog iskustva, ali i suočeni s bolešću pokreta i drugim tegobama. Kad im se otvorite i pokažete da vam je istinski stalo, strah nestaje. Napredujemo zajedno. To me pokreće i motivira. Volontiranje je moj stil života, bez toga jednostavno ne mogu", govori Ana. Dodaje kako je ključ rada poticanje rotacije, ravnoteže i trodimenzionalnog pokreta, jer je cilj da osobe što dulje ostanu samostalne. "Cilj mi je da osobe ostanu što dulje samostalne", ističe Ana kojoj njezina struka neizmjerno pomaže u samom volontiranju.
Donatorska večer
Trenutačno je zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači, gdje svakodnevno radi s djecom s posebnim potrebama. Uz mnogo strpljenja i takta, potiče njihov motorički razvoj kroz razne položaje - od sjedećeg i stojećeg, do klečećeg ili puzećeg.
"Kad vidim da nakon nekog vremena mogu nešto što prije nije bilo unutar njihovih mogućnosti, srce mi je puno", dodaje nesebična volonterka koja preko tjedna radi s mlađim korisnicima, dok preko vikenda radi s onima starijima u sklopu udruge Neurovita, jedine za ekstrapiramidne bolesti na području Splitsko-dalmatinske županije.
Kako broj oboljelih raste, tako se povećavaju i potrebe udruge. Već jedanaest godina vježbaju u prostorijama Športskog centra Gripe, jer vlastiti prostor nemaju. Sve aktivnosti ostvaruju zahvaljujući dobrim ljudima koji im ustupaju opremu i prostor.
U želji da to promijene, Ana i njezin tim organiziraju donatorsku večer uz pomoć novinarke i humanitarke Andree Viđak. Večera će se održati 28. ožujka 2026. u restoranu Kampus u Splitu, a cilj im je senzibilizirati javnost i prikupiti sredstva za novi prostor.
Audijencija kod pape
Anin volonterski rad nije prošao nezapaženo, pa je tako 2016. dobila svoju prvu nagradu, "Ponos Hrvatske", a nakon toga su samo uslijedile – nagrada Grada Splita, osobna nagrada Splitsko-dalmatinske županije, nagrada državni volonter, odnosno, volonter godine, a prije dvije godine, predsjednik Zoran Milanović odlikovao ju je odličjem Reda hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu naše zemlje i dobrobiti njezinih građana.
No, ističe da joj je daleko najposebniji trenutak bio krajem rujna 2025. kad je bila na audijenciji kod pape Lava XIV. u Vatikanu. "To je posebno emotivno iskustvo koje je teško opisati. Osjećala sam blagost, milost, dobrotu i mir Svetog Oca, a istovremeno sreću i čast da sam dobila priliku sudjelovati ovdje, ja, jedna Ana iz Splita", prisjeća se skromna volonterka koja veliku podršku dobiva i od svoje obitelji koja je prije svega ponosna na nju. Otac joj je preminuo, a mama je ta koja ju ponekad podsjeti na to da mora postaviti granice.
Tijekom dvadeset godina volontiranja Ana je doživjela brojne dirljive trenutke. Tijekom pandemije bilo joj je posebno teško jer su vježbe bile obustavljene, no najviše ju je dirnula priča jednog mladića koji je dolazio u raspadnutim tenisicama.
"Kad sam to ispričala rođaku, odmah mu je dao svoje. Osmijeh tog mladića kad je obuo nove tenisice, to se ne zaboravlja", prisjeća se Ana, koju prijatelji od milja zovu ‘Ana Vježbalica’. U rijetkim trenucima odmora voli šetnje po Marjanu, kazalište i putovanja, ali volontiranje, kaže, uvijek ostaje njezina prva ljubav.
Zahvaljujemo Hotelu Park Split na ustupljenom prostoru za snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....