Nakon što je umalo naručio poluminutne priče za laku noć kako bi skratio vrijeme koje navečer provodi sa sinom, Carl Honoré se duboko zamislio. Upustio se u istraživanje pokreta sporosti (slowness) i filozofiji koja iza njega stoji, oblikovavši svoja saznanja u nekoliko književnih uspješnica. Uoči gostovanja na konferenciji Future Tense koja se 8. svibnja održava u Zagrebu, otkrio nam je svoje uvide o kvalitetnom životu ispunjenom unutarnjim mirom i ravnotežom.

Carl Honoré

MADELEINE ALLDIS

Prošlo je dvadeset godina od objavljivanja vaše prve knjige “Pohvala sporosti”. U kontekstu pokreta usporavanja, što se promijenilo i kako? Jesu li stvari postale mnogo bolje ili samo malo bolje?

- Dobra je vijest da pokret usporavanja (slowness) eksponencijalno raste i širi se brže nego ikad. Pogledajte procvat različitih pokreta vezanih uz usporavanje prilikom putovanja, kupovine odjeće, igara, medija, roditeljstva, obrazovanja, medicine i mnogih drugih aspekata života. U svim tim pokretima mladi igraju ključnu ulogu. Umjesto da prihvate radoholizam ranijih generacija, zahtijevaju ili kreiraju karijere koje im omogućuju da uspore i uživaju u životu: #snailgirl, hommage življenju laganijim tempom, u trendu je na TikToku. Čak i u poslovnom svijetu, gdje je štovanje brzine ukorijenjeno, stara teza da je brže bolje polagano se preispituje. Mnoge tvrtke sada potiču zaposlenike da uspore kako bi poboljšali zdravlje, sreću, komunikaciju, točnost, kreativnost, strateško razmišljanje i produktivnost. Druge prihvaćaju četverodnevni radni tjedan. Brzina novih uređaja je divna, ali biti uvijek dostupan nije. Zato pametni telefoni sada dolaze s alatima koji pomažu korisnicima da provedu manje vremena gledajući u ekrane. Mnoge su europske zemlje donijele zakone koji njihovim građanima daju pravo ignorirati poslovne pozive ili poruke izvan normalnog radnog vremena.

Svijet se neprestano ubrzava, a tehnološke inovacije, poput umjetne inteligencije, jedan su od ključnih razloga za to, iako bi nam, kao i u prošlosti, one mogle omogućiti više slobodnog vremena. Koje je vaše mišljenje?

- Ključno je mudro koristiti tehnologiju. Koristiti je kad trebate brzinu, ali isključiti kada vam je potrebna sporost. Kroz povijest, svaki put kada bi nova tehnologija pokrenula revoluciju produktivnosti, naglasak smo stavljali na povećanje prihoda kao glavni benefit, umjesto na mogućnost dobivanja više slobodnog vremena. Ne znam točan odgovor, ali nadam se da ćemo koristiti UI da nam pomogne da svi usporimo na dobar način

Kako su se stvari promijenile za vas osobno? Pretpostavljam da je prva knjiga otvorila vrata prema novom putu u vašoj karijeri. Kako se to dogodilo, polako ili brzo?

- Prije knjige, svaki trenutak mog dana bio je utrka s vremenom. Više nije. Ovih dana dajem svakom trenutku vrijeme i pažnju koju zaslužuje. Ponovno sam se povezao sa svojom unutarnjom kornjačom. Naravno, nisam savršen uzor vedrine i sporosti - tko jest? I dalje imam trenutke besmislene žurbe, ali oni su sada rijetki. Usporavanje me učinilo opuštenijim, dinamičnijim i kreativnijim. Osjećam se bližim ljudima koji su mi važni te sam spremniji uživati u svakom trenutku. Sada živim svoj život umjesto da jurim kroz njega. Na profesionalnoj strani, knjiga me pretvorila u globalnog ambasadora pokreta usporavanja. I to se dogodilo vrlo brzo! Imali smo lockdown kada je svatko bio prisiljen usporiti i to je funkcioniralo, pokazalo se da zbog usporavanja svijet neće propasti, baš suprotno.

Razmišljajte o svojoj brzini, vodite evidenciju o tome koliko brzo ili sporo radite stvari, a zatim se osvrnite na rezultate

Unsplash

Mislite li da smo dobro naučili tu lekciju ili smo već zaboravili što smo naučili?

- Oboje. Pritiskom tipke “pauza” pandemija je stvorila globalni laboratorij za testiranje ideja iz knjige “Pohvala sporosti” - i mnogima od nas su se svidjeli rezultati. Svidjelo nam se imati više vremena za odmor i hobije, za voljene, za hranu, za besciljno lutanje, razmišljanje i sanjarenje, za ponekad ne raditi ništa. Manje putovanja na posao osjećalo se kao dar s neba. Zato je toliko ljudi izašlo iz pandemije čineći seizmičke promjene u svojim životima: napuštajući loše veze, mijenjajući karijere, seleći se u drugu zemlju. Mislim da su lekcije o sporosti koje smo naučili tijekom pandemije još s nama. Problem je u tome što su nas drugi pritisci i iskušenja ponovno natjerali da ubrzamo.

U prvoj knjizi govorite o televiziji kao o nečemu što nam oduzima dragocjeno vrijeme i ima loš utjecaj na našu, a posebno koncentraciju djece. Sada pak imamo društvene mreže. Kako to komentirate?

- Nikada nećemo živjeti sporo dok ne stvorimo zdraviji odnos s društvenim mrežama. Za mene, mogućnost komunikacije s bilo kim, bilo kada, bilo gdje je uzbudljiva. Ali moramo provoditi manje vremena na društvenim mrežama i više vremena u interakciji s drugim ljudima u stvarnom svijetu. To je posebno bitno za djecu. No, mnogi mladi su to shvatili pa pokušavaju stvoriti drugačiji odnos: pridružuju se društvenim klubovima bez telefona i posjećuju koncerte gdje su telefoni zabranjeni. Zašto pokvariti moment pokušavajući biti u nekoliko drugih trenutaka istovremeno? Usporimo i maksimalno iskoristimo sadašnjost.

Ima li napretka u odgoju djece u duhu sporosti u javnim školskim programima diljem svijeta ili je jaz između dva pristupa obrazovanju postao dublji?

- I dalje ima puno drilanja i ubijanja kreativnosti, ali također ima i puno napretka prema uvođenju sporijeg, promišljenijeg pristupa obrazovanju. Školski sustavi diljem svijeta počeli su zabranjivati upotrebu pametnih telefona u školama. Došlo je i do velikog porasta outdoor škola za malu djecu, što ih izlaže prirodi, izvornoj sporoj učionici.

Koji bi bio vaš savjet našim čitateljima kako započeti s promjenom načina razmišljanja?

- Za početak, provodite vrijeme u blizini ljudi koji su već svladali umjetnost usporavanja - njihov spokoj će prijeći i na vas. Pokušajte isključiti obavijesti na pametnim telefonima, barem u određeno vrijeme. Vodite dnevnik gdje se podsjećate na one trenutke kada vam je sporost bila korisna. Vrlo važna stvar je dobiti kontrolu nad osobnim vremenom.

Zašto i kako to možemo učiniti u današnjem svijetu?

- Ako ne kontrolirate svoje vrijeme, teško ćete kontrolirati svoj tempo. Možete početi tako da zamolite svog šefa ili tim da vam dopuste više slobodnog vremena. Dokažite im (i sebi!) da ćete biti bolji zaposlenik ili kolega ako možete više kontrolirati svoje vrijeme. Ako to ne uspije... razmislite o freelancingu. Isključivanje tehnologije je ključno za kontroliranje vlastitog vremena pa to učinite kad god je to moguće. Odredite prioritete što je bitno napraviti u jednom danu. Manje je više.

Isključivanje tehnologije je ključno za kontroliranje vlastitog vremena pa to učinite kad god je to moguće. Odredite prioritete što je bitno napraviti u jednom danu. Manje je više

Unsplash

Iako promovirate usporavanje, niste radikalno protiv brzine, jer ipak nam ona može služiti na dobre načine. Kako pronaći ravnotežu između sporog i brzog u svakodnevnom profesionalnom i privatnom životu?

- Ne postoji univerzalna formula za to. Razmišljajte o svojoj brzini, vodite evidenciju o tome koliko brzo ili sporo radite stvari, a zatim se osvrnite na rezultate. S vremenom postaje prirodno raditi stvari pravom brzinom. Ako se osjećate užurbano i tjeskobno, onda vjerojatno idete prebrzo. Isto je ako se borite zapamtiti stvari.

Kako znati kada je vrijeme za usporavanje i drugačiji pristup životu, posebno profesionalnom? Kako starjeti poboljšavajući kvalitetu života?

- Svatko stari drugačije pa je prva stvar koju treba reći: zaboravite što svi ostali rade i usredotočite se na sebe. Slušajte svoje tijelo koje će vam reći kada trebate usporiti. Slušajte i svoje srce i um: ako ne uživate u životu, to bi također mogao biti znak da živite prebrzo. Tajna je ostati angažiran i nastaviti ići naprijed, kojom god se brzinom to činilo ispravnim.