Maleni plavokosi kauboj na smeđem plišanom konjiću s velikim osmjehom koji je otkrio sve mliječne zube dočekao me odmah na ulazu u kuću obitelji Meglić u Šenkovcu kraj Čakovca.
Jurnjava na konjiću kroz kuću, sviranje malenih instrumenata, vožnja autića po kvartu, spuštanje niz tobogan te istraživanje trave, glista i puževa aktivnosti su u kojima ovih dana uživaju dvogodišnji Petar i njegova 30-godišnja mama Ines. Maleni kauboj Petar ujedno je i veliki obožavatelj autića svih vrsta, oblika i boja, stoga, kad ga mama nakon posla u ljekarni dovede iz jaslica kući, prvo potrči u dnevni boravak i kutiju punu razno raznih autića istrese na pod pa sjedne među njih i igra se. Potom slijedi obavezna epizoda ili dvije crtića Paw Patrol. Nekad ranije, u doba prije Petra, Ines bi se nakon posla opuštala uz kavu ili piće i par epizoda omiljenih serija poput Teorije velikog praska, Gilmore Girls i Kosti, a sada su svi planovi prilagođeni Petru.
"Nema više neplaniranih kava u gradu s frendicama ili izlazaka s mužem bez dogovaranja s bejbisiterima, bakama i djedovima. Sada ako želimo u izlazak, opet moramo roditelje pitati za dopuštenje", smije se Ines, Međimurka koja je po struci magistra farmacije.
Izazovi majčinstva
Ona je jedna od tri moderne mame s kojima smo razgovarali o izazovima majčinstva. Željeli smo saznati kako dijete promijeni svakodnevicu? Čega se mame odriču? Koje tabue krije majčinstvo? Kojim vas životnim lekcijama nauči to jedinstveno iskustvo te što bi svaka žena trebala znati prije nego što postane majka?
Dok sjedim u dnevnom boravku doma Ines Bučele Meglić, njezin sin mi donosi razne autiće i pokazuje kako jure, gdje im se otvaraju vrata i kako je jednom ispala guma. Dok pijemo kavu, ova mlada mama priznaje kako su jutra vikendom posebno zabavna, ali ponajviše za malenog Petra koji nju i 30-godišnjeg tatu Karla smjesti u fotelje, a onda on po kutnoj garnituri vozi autiće.
"Sada je već pravi mali čovjek i sjajno se s njim može komunicirati. Ispriča mi cijeli svoj dan u vrtiću do detalja", kaže Ines koja uživa u svim tim sitnim trenucima sa sinom.
Činjenica da će postati majka veselila ju je tijekom cijele trudnoće. Ipak, zadnjih nekoliko mjeseci obuzeo ju je strah. Plašila se samog porođaja, a brinulo ju je hoće li se magično upaliti to "majčinstvo", hoće li shvatiti sve potrebe male bebe.
"Kuma je rodila nekoliko mjeseci prije mene i kad sam upoznala njenu jednomjesečnu bebicu bila sam uvjerena da ja to neću moći. Izbezumila sam se do te mjere da me suprug vozio mami kako bi me utješila. Mislim da nikad prije toga u životu nisam vidjela bebu staru samo mjesec dana i uplašila sam se kad sam vidjela da ju tako krhku treba prematati, oblačiti, nositi, hraniti...", ispričala nam je.
Kada je Ines rodila, u bolnici su bili zabranjeni posjeti zbog protupandemijskih mjera, stoga je čekala doći doma, no tek tada se u punom smislu suočila majčinstvom.
"Uopće nisam bila svjesna koliko će mi biti teško i naporno nositi se s nespavanjem, nemogućnosti da neke dane obavim najjednostavnije stvari, primjerice, skuham ručak, izglačam odjeću, obrišem pod… A bila sam cijele dane doma! Jednostavno, Petar je ponekad imao potrebu provesti cijeli dan uz mene. Najviše me iritiralo što želi spavati samo uz mene, pa umjesto da i ja odmorim s njim, u glavi su mi se cijelo vrijeme vrtili svi poslovi koji me čekaju i što bih sve stigla da, eto, mogu od njega", prisjetila se Ines.
Odgojna taktika
Tijekom trudnoće, kaže, svatko je za nju imao neki savjet. Spavaj kad beba spava! Nemoj naučiti dijete da spava s tobom! Što manje nosi bebu u naručju da se ne nauči!
"Dosta komentara se odnosilo i na to da mi sada kuća sigurno više neće izgledati uredno te da ćemo puno stvari morati maknuti i preseliti da ih beba ne slomi, da se ne ozlijedi i slično", kaže. No, nitko joj nije rekao da je u redu tražiti pomoć te da se ne opterećuje trošeći vrijeme na kuću i goste umjesto da uživa u svakoj sekundi, posebice tih prvih dana.
"Voljela bih da sam znala koliko brzo prođe to dojenačko vrijeme. Ni ne snađeš se, a već imaš malenog dječaka željnog istraživanja. Rado bih da sam umjesto koje ture glačanja ugurala još malo šnjofkanja malog mirišljavca, jer taj divan miris male bebe neočekivano nestane i nema povratka. Voljela bih da sam bila sposobna moliti više pomoći od baka i djedova u smislu pomaganja s ručkom, održavanjem kuće ili čuvanjem Petra dok ja nešto obavim. Sad vidim koliko su ga bake i djedovi željni te da mi ne zamjeraju što ih gnjavim s bejbisitanjem", zaključuje Ines, koja je sada već puno mudrija po pitanju majčinstva, ali i odgojnih taktika.
Njezin glavni adut uvijek je razgovor s Petrom. Od prvog dana mu sve objašnjava i trudi se ne govoriti fraze kao što su "zato što je mama tako rekla" i "zato što to tako mora biti". Kaže da puno više suradnje dobije upravo kada "popričaju kao ljudi".
"Bude dana kad imam manje strpljenja ili smo u žurbi i nikako nam ne ide suradnja, ali to je u redu, samo smo ljudi. Trudim se da Petar sve upozna prije korištenja. Na primjer, da sam drži usisavač ili da štrcne sprej za nos u zrak prije nego špricamo nos. Sve radimo zajedno iako je često to dugotrajnije i zahtjevnije, ali rezultira lakšim prihvaćanjem s njegove strane. Čak i kuhamo skupa pa on opere povrće, stavi ga u lonac, doda začine, stavi prljavo posuđe u perilicu, izvadi čisto van, pospremi na mjesto, a naravno, sve u skladu s njegovim uzrastom", rekla je Međimurka.
Balansiranje novog života
Svojoj mami, 33-godišnjoj Ani Hrsto iz Svete Nedelje, rado pomažu i šestogodišnja Lorena te dvoipogodišnji Lovro.
"Ja ću kada narastem biti maserka", povjerila mi se Lorena pokazujući mi kako se njezinoj sirena-barbiki Katie treba češljati duga crvena kosa. "I sada često mamu masiram i ona kaže da to baš dobro radim", nastavlja.
"A ja ću bit policajac i vozit ću ovakav auto, ali veliki", ubacuje se njezin mlađi brat Lovro vozajući maleni policijski autić po tepihu.
Svi kažu da je mamama s drugim djetetom lakše i djelomice jest jer su već dobro upoznate sa svijetom beba, ali tada na površinu isplivaju novi izazovi.
"Nikako nisam bila pripremljena za balansiranje između dvoje djece, supruga, kuće, a gdje je tu još i neko vrijeme za mene. Bila sam dosta loše, veliku ulogu su odigrali i hormoni, ali i lockdown. Podrška mi je bio 33-godišnji suprug Danijel koji me stvarno vukao, a i trenerica je organizirala vježbanje na otvorenom što mi je zaista pomoglo psihički, ali i fizički. To je bio moj ispušni ventil, mojih sat vremena i zaista sam bila zahvalna na tome. Počela sam puno više cijeniti vrijeme koje imam sama za sebe. Svakoj mami bih savjetovala isto, da si nađu nešto što im odgovara i dva sata tjedno izdvoje za sebe jer ako je mama sretna, svi su sretni", ističe Ana, po struci kemijska tehničarka.
Konstantna briga
Svakojaki savjeti kojih se naslušala tijekom trudonoća samo su je zbunjivali i strašili, tjerali da propitkuje svoje samopuzdanje i majčinske sposobnosti.
"Sjećam se kako sam prvih dana samo gledala u Lorenu i razmišljala koliko je nevjerojatno da je to biće raslo u meni. Iznenadila sam se kako je zapravo sve išlo nekako spontano, kao da mi nije prvo dijete, ali tu je stalno prisutan neki strah. Stalno se pitaš spava li premalo, zašto plače, je li dovoljno jela", rekla je Ana.
No unatoč velikom strahu, na kraju ipak – mama zna najbolje jer dijete gotovo svaku ženu dodatno izgradi kao osobu.
"Odmaranje je postalo luksuz. Više nemaš vremena za sebe, uvijek djecu stavljaš ispred sebe, stalno jedeš hladni ručak i piješ hladnu kavu, međutim uz njih možeš i puno naučiti. Ja sam se kao osoba jako promijenila, iako zrelosti zasigurno doprinose i godine. Prije sam se bojala izreći svoje mišljenje, dozvoljavala sam da me ljudi ‘vrte‘ kako njima to odgovara, ali nakon djece kao da izgradiš stavove i ne bojiš ih se izreći. Ne bih voljela da se njima dogodi isto što i meni, stoga, da bih im bila primjer morala sam prvo promijeniti sebe, a oni su mi u tome pomogli", otkrila je.
Osim novih osobnih karakteristika, Ana je s vremenom je postala i ekspert u majčinstvu. Podjelila je s nama par svojih trikova koji spase svaku situaciju, bilo da se radi o putu, igranju u parku ili liječničkom pregledu.
"Osnovno pravilo je da omiljena igračka ide s nama apsolutno svugdje, bez toga ne izlazimo ni u dvorište. A drugi trik je da uvijek imam nešto za pojesti u svakoj torbi jer mali, fini obrok instantno smiruje svaku dramatičnu situaciju. Također, važno je uspostaviti ritam spavanja, buđenja, hranjenja i pridržavati ga se. Sve ostalo, sva druženja i aktivnosti se prilagođavaju tom ritmu, a ne obrnuto jer kad su djeca sretna, sita i naspavana, sve se odradi glatko i svi možemo uživati", ističe Ana.
Praktičan, a ujedno zdrav i prirodan obrok za mališane su Nutrino proizvodi izrađeni od sto posto prirodnih sastojaka, bez aditiva, konzervansa i dodatnih šećera.
U svojoj ponudi Nutrino ima širok asortiman hrane za djecu koji pokriva sve uzraste od prvih zalogaja pa do zdravih obroka u kasnijoj dobi.
Vaše dijete zaslužuje najbolje
Nutrino se na tržištu pojavio 2018. godine i u kratkom roku je postao značajan regionalni igrač u kategoriji hrane za bebe. Iza ovog brenda stoji BFF - Baby Food Factory, nova tvornica s najmodernijim postrojenjima čija proizvodnja zadovoljava najsuvremenije svjetske standarde.
Sve su ove stavke garancija za mame koje izborom Nutrina mogu biti sigurne da biraju najbolje proizvode – zdravu, kvalitetnu i potpuno sigurnu hranu koju će djeca obožavati.
Nutrino slatke kašice u staklenkama dolaze u raznim varijantama voća sa ili bez dodataka keksa ili žitarica. Svako dijete zaslužuje najbolje jer je za pravilan rast i razvoj neophodan svakodnevan unos zdrave i raznovrsne hrane, stoga mnoge mame biraju upravo Nutrino jer se briga o pravilnoj i zdravoj prehrani djeteta nalazi na vrhu liste prioriteta i ciljeva ovog brenda.
Voćni pirei u "pouch" pakiranjima dostupni su u raznovrsnim voćnim kombinacijama bez dodatnog šećera od sto posto voća kao što su jabuka, kruška, banana, breskva, malina te u varijantama s keksom i žitaricama, a ujedno su praktični za nošenje i konzumaciju izvan kuće, bez straha od prosipanja po torbi ili kolicima.
Uravnotežen i fin obrok
Nutrino u ponudi ima i suhe žitne kaše, mliječne i bezmliječne, koje se proizvode od prirodnih sastojaka i obogaćene su vitaminima, vlaknima i mineralima.
Suhe kaše predstavljaju važan dio bebine prehrane, posebice kašice oko četvrtog do šestog mjeseca života kada se uvodi nova hrana. Na bebinom meniju dobrodošle su suhe kaše sa pet i sedam žitarica potom one obogaćene vlaknima poput suhe kaše Heljda sa suhom šljivom koja je mamama česti izbor. Žitarice su idealan obrok navečer ili ujutro, kada je bebama apetit najveći. Za malo stariju djecu, Nutrino u ponudi ima ukusne suhe kaše sa keksom i kakaom kojima teško odolijevaju i mame i tate.
Zajednički obroci, ali i vikend jutra kada nema uobičajene jurnjave već samo izležavanje, maženje, crtići i uživancija Ani Hrsto su omiljeni trenuci s razigranim mališanima Lorenom i Lovrom, te suprugom Danijelom.
"Zaista uživam u svakom trenutku sa svojom djecom, iako to nekada zna biti kaos koji crpi puno energije i živaca, ali onda oni dođu zagrle te, poljube i ti sve zaboraviš", istaknula je Ana.
Takvi trenuci, nakon napornog dana roditelje napune energijom, zato se 36-godišnja Zagrepčanka Tena Đaković i njezin 47-godišnji suprug Mario ne žele odreći zajedničkog čitanja priča u krevetu prije spavanja iako su petogodišnja Lota i četverogodišnji Ivano već dovoljno veliki da se sami uspavljuju.
"Svi trčimo na sto strana cijeli dan, posao, vrtić, nabavka, treninzi, no to vrijeme navečer je samo naše, mala oaza mira", priznaje Tena, novinarka i stručnjakinja za odnose s javnošću. Majčinstvo ju je, kaže, naučilo boljoj organizaciji, ali i strpljivosti.
"Jednom sam čitala neki članak o djeci u kojem je pisalo da obratim pažnju na to kako se djeca igraju odnosno koga i kako imitiraju. I tako se moja Lota igrala mame i govorila lutkama ne smiješ ovo, ne smiješ ono i prijetila im da će ići u kaznu. Ta me situacija silno šokirala jer naravno sami sebe doživljavamo na jedan način, a onda kada vas vlastito dijete krene oponašati u igri, a vama se ne svidi što vidite, zastanete i zapitate se kako želite da vas vaša djeca pamte. Od tada sam puno tolerantnija i smirenija. Tri puta brojim u sebi prije nego reagiram", otkrila je Tena.
Borba sa začećem
Cijeli život, kaže, sluša svoju mamu kako govori: "Vidjet ćeš jednog dana kada ti budeš mama", referirajući se na njezinu, kako sama kaže, "nespretnost i smotanost".
"Svemir je složio stvari tako da je moja Lota još gora od mene. Stalno pada, popikava se, našteti samoj sebi i nekako se ozlijedi. Danas potpuno razumijem svoju mamu kad je ludila od straha da mi se nešto ne dogodi. No, moram priznati da je naša okolina bila tolerantna i nisu nas puno zatrpavali s brojnim savjetima jer je Lota dijete dobiveno in vitro oplodnjom nakon dvije godine pokušavanja, stoga su zaista bili pažljivi s komentarima s obzirom na cijeli postupak", istaknula je Tena koja kaže da je borba sa začećem veliki tabu u našem društvu, a roditelje koji kroz to prolaze često se stigmatizira.
Voljela bi da se o tome više i iskrenije govori jer mnogo je parova u sličnoj situaciji, a još uvijek se smatra i očekuje od para da dobiju dijete odmah nakon vjenčanja.
"Divna je stvar i posvojiti dijete, to je također bila opcija o kojoj smo razmišljali", rekla je Tena koja je na sva pitanja o tome kada će povećati obitelj odgovarala s "kada vidite, bit će".
"Moram priznati kako me činjenica da ću postati mama nije uopće strašila. Doživljavala sam to tada, a i danas, kao najveću i najljepšu životnu avanturu", smatra Tena kojoj je suprug Mario, s kojim je deset godina u braku, pružio golemu pomoć i podršku oko djece. Prematao ih je, kupao, presvlačio, uspavljivao. Bili su odličan, organizirani tim pa su imali dovoljno vremena za sebe, što mnogim roditeljima bude problem.
"Naravno da je bebama važna rutina, ali mislim da joj ne treba robovati. Mi smo svoje klince svuda vodili sa sobom pa su se bez problema naučili spavati u kolicima i nosiljki. To naravno ne znači da su svaku večer bili vani, ali nismo se odrekli večera s prijateljima, kako vani, tako ni u kućnim druženjima, samo zato što smo imali bebu. Sad kada su veći, obavezno im ponesem pidžame kada idemo na neka kasnija druženja. Čim vidim da zijevaju odmah ih presvučem pa ako i zaspu u gostima ili u autu, već su u pidžami i samo ih kod kuće prebacimo u krevet. Budući da nema presvlačenja, ne riskirate razbuđivanje", otkriva svoj praktičan trik.
Mame mogu sve
Mališani obožavaju voće, posebno jabuke, jagode i lubenicu, kažu, a sve je slasnije ako su oni uključeni u proces. Stoga kada god Tena kuha ili samo, primjerice, reže voće, Lota i Ivano nestrpljivo sjede na barskim stolicama za kuhinjskim otokom i pomažu kako god mogu, pritom kradući slasne zalogaje.
Nakon rođenja Ivana, s praktički dvije male bebe u kući, Teni je bilo posebno izazovno organizirati se i dovesti u red.
"U šali znam reći da je moja Lota kao troje neke druge djece te da bih se bez problema snašla s trećim djetetom, ako je dobra i mirna beba kao Ivano. Kuća je, naravno, bila u kaosu i još uvijek se nisam navikla da kada imaš djecu ne može sve biti složeno i uredno. Nije da me i danas to ne izbaci ponekad iz takta, ali puno manje nego prije. Pomirila sam se tim da ne stignem sve i da je to ok", zaključuje Tena s kojom smo proveli jedno kišno jesensko jutro, dok su se mališani spremali za vrtić.
Sve tri mame s kojima smo razgovarali zaključile su da je majčinstvo najteži zadatak s kojim su se ikada uhvatile u koštac. Najbitnija lekcija je, pak, da mame mogu sve. Trudnoća nije bajna, porođaj je težak, neispavanost koja traje mjesecima je nepodnošljiva, a ipak, za osmijeh na tom malom licu i zagrljaj tih malih ručica mame su spremne sve izdržati.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Baby Food Factoryja.