Godinama je pokušavala utišati osjećaj da nije na pravom mjestu. Imala je stabilan posao u marketingu, sigurnu plaću i karijeru koju bi mnogi smatrali uspjehom, ali svaki dan sve je više osjećala da želi nešto drugo. Nakon 12 godina rada u korporaciji Mara Bekavac Kraljević napravila je veliki zaokret i donijela životnu odluku. Danas je floristkinja i dio kreativnog tima 201 Studija, koncepta koji je pokrenula sa sestrom Ivanom Bekavac i koji spaja specialty kavu, gastronomiju i cvijeće. Čak i naziv prostora krije osobnu priču – inspiriran je autobusnom linijom 201 kojom su njih dvije svakodnevno putovale u osnovnu školu.

U razgovoru za serijal Novi počeci, otkriva kako je izgledao put od uredskog stola do cvjetnih aranžmana i iskreno govori o trenutku kada je shvatila da je sigurnost koju je godinama gradila zapravo bila njezina najveća kočnica.

Nakon 12 godina rada u korporaciji odlučili ste sve promijeniti. Kako ste shvatili da je došlo vrijeme za odlazak?

- Taj osjećaj i želja za promjenom nisu došli odjednom. Godinama sam ignorirala osjećaj da nisam na dobrom mjestu, uvjeravala se da imam dobar posao i da samo trebam izdržati pa će postati bolje. Ali nedostajalo mi je ono najvažnije – da se ujutro budim s veseljem i da radim nešto što me istinski ispunjava. Sve više sam preispitivala koncept rada od devet do pet i osjećala da za mene postoji nešto drugačije. Taj unutarnji glas jednostavno nije prestajao.

U isto vrijeme moja je sestra odlučila otvoriti novi restoran i rodila se ideja da zajedno pokrenemo nešto novo. Čak sam i tada pokušavala "igrati na sigurno" pa sam mislila da mogu zadržati posao u korporaciji i usput graditi nešto svoje. Ali došao je trenutak kada više nije bilo prostora za odgađanje. Sestra me doslovno pogurala i rekla: "Sad samo skoči." Danas sam joj na tome beskrajno zahvalna.

Sretna je i što danas s njom na posao može dolaziti i 11-godišnji ljubimac Lucky

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

Čega ste se najviše bojali kad ste dali otkaz? Je li postojao trenutak u kojem ste se zapitali jeste li donijeli pravu odluku?

- Najviše me plašila financijska (ne)sigurnost i to kako ću se, nakon što sam se godinama bavila marketingom, prebaciti u nešto potpuno drugačije – nabavljati cvijeće i slagati bukete. Često sam se znala zapitati hoće li se to svidjeti ljudima. Naravno da su postojali trenuci kad sam se zapitala je li to ispravna odluka, ali oni su brzo prolazili jer više nisam mogla zamisliti da živim svoj stari život. Iskreno uživam u ovome što sada radim i to više nije samo cvijeće, već razni projekti, festivali i organizacija evenata.

Kako su na vašu odluku reagirali obitelj, prijatelji, kolege?

- Bilo je svakakvih reakcija ljudi oko mene. Neki su me podržavali, neki nisu razumjeli zašto ostavljam siguran posao, a bilo je i onih koji su priznali da bi i sami napravili isto kada bi imali dovoljno hrabrosti.

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

Zašto baš cvijeće? Što vas je njemu privuklo i što ono danas predstavlja u vašem životu?

- S vremenom sam shvatila da jako volim stvarati – od nečeg sasvim običnog napraviti nešto posebno. Cvijeće me privuklo svojom jednostavnošću, prirodnošću i osjećajem mira koji mi donosi. A danas mi predstavlja i moj "izlaz" iz korporativnog svijeta u nešto čarobno, u čemu sam pronašla samu sebe. Kad slažem buket, potpuno se isključim iz svega i tada postoji samo taj trenutak.

Na samim počecima najviše me inspirirala Boška Bahtijarević iz cvjećarnice Tvoje, čija me priča o promjeni karijere oduševila. Njezini buketi su mi oduzeli dah, ali i njezina priča kako je iz svijeta arhitekture ušla u cvjećarstvo. Ona je jedna u nizu snažnih žena koje su me pogurale na mojem putu. Upisala sam satove floristike kako bih naučila tehnike slaganja buketa, ali najveći izazov bio mi je trenutak kada sam morala krenuti na tržnicu, početi slagati bukete i pronaći svoj stil. To se sve događalo nekako u hodu, sa svakom narudžbom i osobom koja mi se javila.

Koliko vas je ta promjena promijenila kao osobu?

- Možda najvažnije – naučila sam da mogu. Da pogreške nisu kraj svijeta, da se mogu predomisliti i promijeniti smjer. Više nemam potrebu kontrolirati baš sve. Kao i kod buketa – nikada unaprijed ne znam kako će izgledati na kraju, ali gotovo uvijek ispadne upravo onako kako treba. Naučila sam i da je ovo samo jedno poglavlje mojeg života, da se ne vežem uz cvijeće i da se već sutra mogu baviti nečim drugim.

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

Jeste li se ikada poželjeli vratiti u sigurnost korporacije?

- Nisam. Suočila sam se s izazovima, čini mi se da su to bili valovi koje sam trebala "zajahati", a korporaciji se nisam poželjela vratiti jer je to bila lažna sigurnost. Sigurnost s kojom sam si kupovala vrijeme jer se nisam usudila ići za onim osjećajem da postoji nešto više i bolje za mene.

Posao ste izgradili zajedno sa sestrom Ivanom Bekavac pa se vaša cvjećara nalazi u sklopu restorana 201 Studio. Je li veliki izazov raditi sa sestrom?

- Ideja da spojimo hranu, specialty kavu i cvijeće postojala je od samog početka projekta jer smo htjele gradu ponuditi nešto drugačije. Ivana je mastermind cijelog poslovanja i vuče nas naprijed, a tim je odlično postavljen pa svaki projekt kojeg se uhvatimo uspješno i završimo. Puno puta su mi rekli da nije pametno ulaziti u posao sa sestrom, ali mi se odlično nadopunjujemo i ne mogu zamisliti bolju poslovnu partnericu ni veću podršku.

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX

Što za vas danas znači uspjeh?

Prije bih rekla da su uspjeh siguran posao, dobra plaća i stabilnost. Danas uspjeh znači da sam poslušala sebe. Ne znači da je svaki dan savršen, ali znači da živim život koji sam sama odabrala.

Kada bih mogla razgovarati sa sobom od prije deset godina, rekla bih si da sam na dobrom putu, da i dalje slušam svoj unutarnji glas, bez obzira na to koliko se drugi možda ne slagali s njim. I da dignem glavu jer će jednog dana jedna mala djevojčica – moja kći Ruža – promatrati svaki moj korak. Upravo mi je to danas najveća motivacija.

NEJA MARKIČEVIĆ/ CROPIX