Ugledna liječnica osim posla koji doživljava kao poziv, posvećena je obitelji koja joj je najvažnija na svijetu.
"Ja sam Ivana Prkačin, supruga i majka troje djece. Medicina je sastavni dio mog života i poziv koji živim iznad svega. Iz Splita sam, ali sam više od pola života u Zagrebu pa se na neki način smatram i Zagrepčankom. Volim druženja, prijatelje, akciju, a osobito svoj posao" - ovako započinje razgovor s nama jedna od najpoznatijih zagrebačkih dermatologinja, dr. Ivana Prkačin (40) koja je prošle godine ponijela titulu najdoktorice u svojoj specijalizaciji po izboru pacijenata. Radi u Klinici za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice i subspecijalist je dermatološke onkologije, a nama je otvorila vrata svog obiteljskog doma u kojemu živi sa suprugom Bojanom i njihovo troje djece - Franom (9), Dorom (7) i Lanom (3).
Odmah na prvu oduševila nas je topla i razigrana atmosfera koja nas je dočekala. Bili su toliko uzbuđeni oko posjeta ekipe iz Glorije da su i nas odmah zarazili svojom neodoljivom energijom. Budući da je Ivana Dalmatinka, a Bojan Hercegovac, logično je da su se toplina i dobrodošlica prepoznali na prvu.
"Ja sam iz jedne tipične dalmatinske obitelji gdje se i tuga i radost proživljavaju preintenzivno, ali to je tipično za nas i za naše podneblje. Imam sestru i dva brata, ja sam najstarija. Gotovo svi doma su pravnici tako da mogu reći da sam iz odvjetničke obitelji, ali odrastala sam s puno ljubavi i topline, kao i discipline. Na neke stvari sam se i ljutila u djetinjstvu, a sada sam na njih beskrajno ponosna", kaže Ivana.
Vrijednosti koje je ponijela iz svog doma danas pokušava živjeti u svojoj obitelji. "Ja sam potekla iz obitelji gdje smo mi svi možda čak i patološki vezani. Kod nas nema nikakvih skrivanja i nikakve zaštite - i dobro i loše se iznosi, ogoljeni smo jedni pred drugima i u dobrom i u lošem. To nas jako povezuje i lijepo je, ali to zna biti i jako opterećujuće", iskrena je, no kaže kako ipak ne bi birala drugačije jer smatra da je za čovjeka važno iskusiti svaku stranu života. "Ja sada živim isto u svojoj obitelji. Pred svojom djecom nemam nikakvih tajni - znaju i kada sam sretna i kada sam ljuta i kada smo suprug i ja dobro i kada smo posvađani... Maksimalno izbjegavamo svađanje pred njima, no oni su uključeni u svaku stranu koju život ima i smatram da je to zdravo. Ne štitim ih od svakodnevice. Neka im je dio života i bolest, i smrt, i lijepo i ružno i mislim da je to zdravorazumsko razmišljanje. Iskreno im kažem - ‘Mama je danas radila cijeli dan, izrazito sam umorna, molim vas da pomognete mami‘, priča nam i kaže da onda svakodnevne obaveze ili večernji rituali tuširanja, hranjenja i ostalog i nisu toliko teški jer ju djeca razumiju.
Temelj obitelji su roditelji koji su u stabilnom odnosu, a Ivana i suprug, po struci ekonomist i poduzetnik koji ima svoju privatnu firmu uspješno odolijevaju izazovima troje djece i zahtjevnih karijera koji svakodnevicu čine poprilično stresnom i užurbanom. Odnos im je, kaže, intenzivan, no dobro funkcionira.
"Rekla bih da je međusobno razumijevanje na prvom mjestu, a odmah uz to tolerancija i potpora. Imali smo mnoge teške situacije - i vezane uz brak i vezane uz neke vanjske čimbenike, ali sam uvijek znala da ako bilo gdje zapne da doma imam beskompromisnu potporu i tako on isto zna da ću ja što god bilo stati iza njega i mislim da je to najvažnije. Ja sam sada u dobi kada oko sebe vidim mnoge brakove koji se raspadaju. Ne smatram da treba biti u lošem braku, nemam ni za svoj garanciju da će vječno trajati pa ne govorim ovo s visoka, no kada vidim zbog kakvih razloga ljudi danas odustaju od svojih brakova i obitelji, zbilja me to rastuži. Smatram da ljudi danas prelako puštaju zbog trenutnih nesreća, neispunjenja i sličnih razloga i moram priznati da me to rastužuje, ali nas dvoje to još više učvršćuje", iskrena je Prkačin.
Njihova djeca okosnica su njihovog života, a svi troje su, kaže, nevjerojatno različiti. Devetogodišnji Fran je izvrstan učenik, obožava i trenira nogomet 4-5 puta tjedno, što ga uči disciplini.
"Sport ga je oblikovao i već u prvom razredu je govorio: ‘Mama ne smijemo zakasniti, ima poštovanje prema autoritetu, prema rokovima... Čini se da nije bez razloga ona da majke i sinovi imaju posebnu povezanost. Fran je moja prva ljubav. Ne sramim se reći to. On je veliki emotivac, intenzivan je u emociji i dobroj i lošoj i on je moja slaba točka", priča nam sa suzom u oku. Sedmogodišnja Dora ove godine kreće u školu i neodoljivo podsjeća na majku. "Rekla bih da je ona moja preslika. Vrlo je bistra, rječita, ambiciozna, kompetitivna... Prelijepa je i zaista posebna djevojčica. Smatram da je zrelija od svoje dobi pa ju ponekad guram u neke zaključke i možda očekujem od nje previše", kaže.
Najmlađa i najslađa je trogodišnja Lana koja ju je, priča nam Ivana, najviše promijenila. "Lana je naša mezimica. Ona nam se nekako dogodila. Bila sam nespremna na tu treću trudnoću. Bila sam ljuta i krajnje sebična, ali na kraju nas je ona spojila kao velika šefica i pokazala nam da je ogroman blagoslov", ističe.
Njezin posao druga je velika ljubav u njenom životu koji je za nju osobno daleko više od posla. Kada prođe vikend, kućne obaveze i obiteljske aktivnosti, jedva se čeka vratiti u bolnicu. "Ja sam jedina osoba koja u bolnici u Vinogradskoj ponedjeljkom ujutro bude dobro raspoložena. Obožavam svoje kolege, a i mlade specijalizante, koji su toliko predivni, toliko već pametniji od nas, ta njihova otvorenost i neopterećenost... Gledam ih s divljenjem i učim od njih. I stvarno mogu reći da mi je prekrasno sa svima od reda - sa šeficom kojoj toliko dugujem, sa svim sestrama i suradnicima, sa specijalizantima... Obožavam biti tamo. Osim toga, bolnica ju, kaže, drži u realnosti. "Gledam te ljude koji tu dolaze s pravim razlozima i istinski sam sretna ako im mogu pomoći. Nastojim biti čovjek, vesela sam, želim im pružiti pozitivu... Nije lako čuti teške vijesti, ali evo polazim od sebe i pristupam svojim pacijentima kako bih ja htjela da se meni pristupa u takvim situacijama", naglašava.
Slobodno vrijeme voli provoditi na razne načine, a u vrhu prioriteta joj je njezin ženski krug prijateljstava. Najbolja prijateljica joj je sestra Anamarija koja joj često jako nedostaje jer živi u Splitu, a osim nje ima, opisuje nam, prekrasno i šaroliko društvo ženskih snaga - žene pune ljubavi, podrške, nježnosti, ali, kada zatreba, i moj korektiv. Često su joj, kaže, korektiv i osjeća da je bogata jer svaka od njih u njezin život unosi nešto svoje i nezamjenjivo. Kada nije u društvu, voli se povući u svoj najdraži kutak u stanu, a to je kauč na kojemu ili čita knjige ili gleda Netflix. "Pratim ‘Emily u Parizu‘, ‘Gilmoreice‘, ‘Teoriju velikog praska‘... Zbog ritma života i zbog težine koju često nosi moja poslovna svakodnevica jednostavno nemam kapacitet za teške sadržaje i to moraju biti no braineri", kaže.
U tom slobodnom vremenu u kojemu rijetko uživa naravno ubaci i skincare rutinu, a kao jednu od najpoznatijih stručnjakinja na tom području posebno nas je zanimalo kako njeguje vlastitu kožu. "Vjerovali ili ne moja skincare rutina je vrlo jednostavna. Danas se o tome jako puno piše i kada gledam recimo te videe na Instagramu od 10, 20 koraka... nekako si mislim: ‘Što ovi ljudi rade?‘. To je iracionalno i to jednostavno ne postoji. Uostalom, s današnjim tempom života nije realno da si većina ljudi može priuštiti luksuz skincare rutine od 20 koraka. Po meni je izuzetno važno dobro očistiti kožu - dakle imati dobar čistač koji će maknuti sve što smo taj dan nosili na koži - sve vrste nečistoća, zatim koristim retinol, ali ne svaki dan, otprilike 3 puta tjedno i na kraju hidratizirajuću kremu. Važno je samo ni u čemu ne pretjerivati jer ako pretjerujete sa skincareom, kožu naviknete na to, ona se razmazi i postane zahtjevna", napominje Prkačin.
Zadržati osmijeh na licu i kada sve u životu ne ide glatko njezin je glavni moto. Nije opterećena tuđim životima, zna se veseliti tuđim uspjesima i to ju, kaže, čini iskreno sretnom. "Nisam uvijek bila takva, ali sad sam toliko mirna i sretna sama sa sobom da me ispunjava kada vidim uspješnu ili lijepu ženu. Ne živim savršen život ni savršen brak, imam sto strahova i problema, ali sam naučila u svakoj situaciji izvući najbolje. Ustajem vesela, idem na posao sretna i izvlačim najpozitivnije iz svih situacija u kojima jesam i to smatram istinskom srećom", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....