Sedam godina je prošlo otkako je Mirjana Sović nakon više od 20 godina napustila korporativnu karijeru u autoindustriji i otvorila nešto što tada u Hrvatskoj nije postojalo - hotel isključivo za mačke. Reakcije okoline bile su predvidljive: "Hotel za mačke, jesi li normalna?!" Danas Royal Cat Hotel nije samo uspješan biznis s planovima širenja u Austriju i Njemačku - već i tema studentskih projekata na Ekonomskom fakultetu i dokaz da niša, ako je dobro pogođena, postaje standard, ali i inspiracija, što potvrđuju brojne "kopije" nastale nakon toga.

"Royal Cat Hotel nastao je upravo iz ljubavi prema macama. Odrekla sam se svih benefita iz prethodnih branši da bih danas radila ovo što jesam i što zaista volim. Jedino zbog čega žalim je to što to nisam učinila ranije", priznala nam je Mirjana, koja je nedavno dobila i priznanje "Uspješne žene" za poduzetnicu 2025. godine u organizaciji Financije.hr.

Kako je izgledao vaš karijerni put prije poduzetništva?

- Po struci sam medicinska sestra, ali više od 20 godina provela sam u autoindustriji, i to na visokim pozicijama, u vrlo zahtjevnom i kompetitivnom okruženju. To je bio svijet discipline, rezultata i stalnog pritiska, no danas vidim koliko me to izgradilo. Naučilo me odgovornosti, strukturi i brzom donošenju odluka. Ali u jednom trenutku sam shvatila da "na papiru" imam sve, ali i da to više nisam ja.

Možete li izdvojiti trenutak koji je bio signal da je vrijeme za promjenu?

- To nije bio jedan trenutak, to je bio proces. Izvana je sve bilo kako treba, ali iznutra je nedostajao osjećaj smisla. Zapitala sam se želim li tako dočekati mirovinu, biti fizički i mentalno iscrpljena u godinama u kojima bih trebala uživati. Kada se ta misao počela ponavljati, znala sam da je vrijeme za promjenu.

Je li odluka o promjeni bila nagla ili ste dugo razmišljali o njoj?

- Da, bila je nagla. U siječnju 2019. sam dala otkaz, a već 1. lipnja hotel je bio otvoren. Uvijek sam bila takva - kad nešto odlučim, idem, pa makar i glavom kroz zid. To je bio svjestan odabir života koji ima i smisao, a ne samo sigurnost. Zato sam sve tako brzo i realizirala - jer nisam ostavila prostora za odustajanje. Na dan kad sam dala otkaz napisala sam na svom Facebooku: "Ne gubite vrijeme na posao koji ne volite, strast će vam pomoći da budete djelotvorniji" - i iza svake te riječi i danas stojim.

Odakle ideja za hotel isključivo za mačke?

- Iz realne potrebe. Kao vlasnica i dugogodišnja volonterka znala sam koliko je teško pronaći mjesto na kojem će netko o macama brinuti na način na koji ja to želim, pri čemu mi privatno čuvanje, iz zdravstvenih, higijenskih i sigurnosnih razloga, nije dolazilo u obzir. Kada sam vidjela da sličan koncept hotela postoji izvan Europe, znala sam da je to odličan projekt i za Hrvatsku.

Koliko je prošlo od ideje do otvorenih vrata?

- Bilo je potrebno pet mjeseci intenzivnog rada. Najveći izazov bio je pronaći prostor i uvjeriti ljude u koncept koji kod nas tada nije postojao. Svi su mi govorili - "Hotel za mačke, jeste li normalni?!", ali to me nije poljuljalo. Strast me gurala naprijed, vjerovala sam u sebe i znala da ću uspjeti. Imala sam uz sebe ljude koji su me ohrabrivali i vjerovali u mene, ali ključna odluka je uvijek na tebi. Poduzetništvo je vrlo osobna priča - na kraju dana uvijek ostaješ sam sa svojim odlukama. I, važno je zapamtiti, da u životu najviše narasteš kada te nitko ne tapša po ramenu.

Svoju osobnu strast - ljubav prema životinjama - pretvorili ste u biznis. Je li to prednost?

- Apsolutno! Više od 20 godina slobodnog volontiranja s napuštenim pesekima i macama ostavilo je na mene snažan trag. Obožavam sve životinje i uvijek sam bila bliža ljudima koji dijele tu ljubav i empatiju. A ovo nije posao koji možeš raditi bez emocije. Ljubav i empatija prema životinjama nemaju rok trajanja, one se ne mogu odglumiti i to se vidi u svakom detalju. Royal Cat Hotel je nastao upravo iz ljubavi prema macama. Odrekla sam se svih benefita iz prethodnih branši kako bih radila ovo što zaista volim. Jedino mi je žao što to nisam napravila ranije.

Kako je tržište reagiralo na premium ponudu u segmentu koji mnogi još doživljavaju kao luksuz?

- Na početku sa skepticizmom, danas s povjerenjem koje nismo zaradili preko noći - gradili smo ga godinama, kroz rad i dosljednost. Od samog početka mi je bilo važno da ne nudim "čuvanje mačaka kod kuće", nego profesionalnu uslugu s jasnim pravilima i odgovornošću. Royal Cat Hotel prostire se na 190 kvadrata, svijetao je i prozračan te u potpunosti prilagođen potrebama mačaka. Pod videonadzorom je 24 sata dnevno, a vlasnici u svakom trenutku mogu vidjeti svoje mace, ali i sve nas u hotelu.

Osim toga, higijena nam je na prvome mjestu - prostor se redovito dezinficira, prozračuje i vodi se računa o svakom detalju. Kada uđete u hotel, dojam je da ste ušli u spa zonu, a ne u hotel u kojem su glavni gosti mačke. One pak imaju svoje privatne apartmane u kojima se nalazi njihov WC, hrana, voda i svježa trava i to je prostor u koji druge mace ne ulaze, ali tijekom dana slobodno šeću te mogu uživati u Master Roomu, odnosno gornjem dijelu hotela u kojem se nalaze velika vrata koja otvaramo tijekom dana kako bi imale kontakt s vanjskim svijetom. Radno vrijeme hotela je od 9 do 20 sati, a nakon toga se svaka maca vraća u svoj apartman na večeru i na spavanje te čeka jutro kada dolaze tete čuvalice s doručkom.

Na koji dio projekta ste posebno ponosni?

- Na to što smo opstali. Hotel je otvoren 2019., a godinu kasnije svijet se zatvorio. Pandemija, potresi, inflacija - sve je stalo. U isto vrijeme prolazila sam kroz razvod nakon 16 godina braka. To su situacije koje te kao osobu potpuno razore, a istovremeno moraš funkcionirati i donositi odluke. Ali odustajanje nikada nije bilo opcija.

Ponosna sam i na projekt "Udomi macu", koji smo pokrenuli od prvog dana i kroz koji pomažemo napuštenim mačkama pronaći dom. To je dio priče koji nema veze s profitom, nego s odgovornošću.

I ponosna sam na povjerenje klijenata - to nisu ljudi koji dođu jednom, to su ljudi koji se vraćaju godinama. A to se ne može kupiti, to se može samo zaslužiti.

Možda najiskrenija potvrda da radim nešto kako treba jest to što me kopiraju. Hoteli za mačke koji su otvoreni nakon mene u Zagrebu preuzeli su cijeli moj koncept. Kad te netko kopira, znači da si prvi dobro postavio standard.

Jeste li se ikad osjećali kao da vas drugačije tretiraju zbog toga što ste žena koja pokreće biznis?

- Iskreno - nisam. Dugo sam radila u muškom okruženju. To je direktan svijet, jasan, bez puno okolišanja - ili jesi, ili nisi. Upravo me to ojačalo i u velikoj mjeri oblikovalo u osobu kakva sam danas te mi dalo samopouzdanje da pokrenem svoj biznis.

Postoji li neki specifičan izazov za žene poduzetnice, a o kojem se rijetko govori?

- Postoje očekivanja i sumnje. Ali kad znaš tko si i što radiš - to prestane biti važno. Najčešće dolaze iz okoline, ali i iz vlastite nesigurnosti. U trenutku kada prestaneš tražiti potvrdu izvana, bilo to u poslovnom ili privatnom životu - sve postaje puno jednostavnije.

VEDRAN PETEH CROPIX

Žene čine polovicu radne snage, ali pokreću samo trećinu novih biznisa u EU. Zašto mislite da je taj jaz i dalje tako velik?

- Mislim da često ne vide potrebu da same nešto pokrenu ili se oslanjaju na partnera. S druge strane, tu je i ogroman strah od promjene, izlaska iz zone sigurnosti i preuzimanja odgovornosti. Žene često same sebe podcjenjuju, čekaju da budu 100 posto spremne, dok muškarci puno češće krenu i kad nisu spremni. Žene traže sigurnost, a muškarci lakše prihvaćaju rizik - i to je jedna od najvećih razlika. Naravno, društveni obrasci prema kojima žena treba igrati na sigurnu kartu, a ne riskirati u svemu tome su ključni. Mnoge žene to nesvjesno usvoje i na kraju čekaju "pravi trenutak" - a on ne postoji.

Što biste poručili ženi koja ima ideju, ali čeka "pravi trenutak"?

- Pravi trenutak je bilo koji trenutak u kojem donesete odluku. Važno je da jednostavno krenete. Nema tu velike filozofije. Nisu bitne ni godine, ni tko ste, ni kojeg ste spola. Strah neće nestati - samo ćete vi postati jače. Nitko nikada nije potpuno spreman, a ako ćete čekati da budete spremne - nećete nikada krenuti.

Što je najteže u ovom poslu?

- To je odgovornost. Ovdje ne čuvaš stvar - čuvaš nečijeg člana obitelji, živo biće koje ima osjećaje, strahove i nepovjerenje prema nepoznatom prostoru i ljudima. Živo biće koje ovisi o tebi. Ali ono što je možda još teže od same odgovornosti - situacije su koje dolaze iz stvarnog života. Dogodi se da se vlasnici razbole, rastanu ili da se život jednostavno preokrene ili ugasi preko noći. Imali smo situacija u ovih sedam godina poslovanja koje su nas duboko pogodile i koje te kao čovjeka slome, bez obzira na to koliko si jak. Tada više nisi samo poduzetnica - tada si podrška ljudima u najtežim trenucima, a istovremeno moraš ostati stabilna zbog životinje koja ovisi o tebi. S vremenom se vežeš za te mace, pogotovo one koje ostaju dulje kod nas. I svaki njihov odlazak - bez obzira koliko bio sretan - za mene je emotivan. To je dio ovog posla o kojem se rijetko govori - naučiti nositi emocije, a istovremeno ostati profesionalac.

Gdje vidite Royal Cat Hotel za pet godina?

- Izvan Hrvatske. Već postoje konkretni planovi i interes za širenje u Sloveniju, Austriju i Njemačku. Ali, još važnije, vidim ga kao stabilan i održiv poslovni model koji ima dugoročnu perspektivu. To je model koji se može razvijati, ali bez kompromisa kada su u pitanju standardi, briga i sigurnost maca. Jer rast je važan, ali povjerenje koje smo izgradili ne smijemo izgubiti i uvijek će biti na prvome mjestu.