Druga karijera dovela je mladu ilustratoricu i dizajnericu Doru Stipaničić, umjetničkog imena Orla Bird, i do izrade karata za tarot. I sama se iznenadila koliko su tražene, a njezini najbolji kupci su Amerikanci.
Ilustratorica i dizajnerica Dora Stipaničić može se pohvaliti time da još nikad nije došla u stvaralačku blokadu, a za to su zaslužne njezine bilježnice za skice – kad joj se, naime, rodi neka ideja, Dora je skicira, pa joj se vrati tjednima, mjesecima, čak i godinama kasnije. Zbog toga joj se još nije dogodilo, kaže uz osmijeh i kuckajući o drvo, da sjedi pred bijelim papirom i ne zna što će, budući da ima hrpu skica koje može razrađivati. Zahvaljujući „maloj crnoj bilježnici” Dori ideje ne bježe, nego ih usmjerava na različita područja djelovanja – ručno ilustriranje, dizajn logotipa, naslovnica knjiga, oslikavanje predmeta, cijanotipe, izradu nakita i – dizajniranje i ilustriranje karata za tarot. Premda na prvu loptu zvuči kao vrlo usko područje, s dva i pol kupca, za tarotom postoji golem interes, pa su karte vrlo brzo postale Dorin „core business”.
Obitelj arhitekata
Ipak, ilustracija nije bila njezin prvi profesionalni izbor, iako je još od djetinjstva puno crtala i to ju je oduvijek zanimalo. Završila je arhitekturu, baš kao i njezini otac i majka, kasnije i mlađa sestra te je radila kao arhitektica u roditeljskom arhitektonskom uredu oko šest godina. Ali, nešto nije bilo kako treba.
„Upisala sam i završila tako konkretan faks, no dok sam radila u arhitekturi nisam bila potpuno svjesna da sam latentno nezadovoljna. Kad sam od 2017. ponovo počela intenzivnije crtati i dijeliti radove na Instagramu, shvatila sam da bi se to moglo pretvoriti u konkretan posao. Upalila mi se lampica u glavi da je zaokret u karijeri moguć, jer prije mi se nije činilo da bih mogla živjeti od crteža. Sad mi to djeluje jasno samo po sebi”, kaže 35-godišnja Dora koja se dosta impulzivno otisnula u novu karijeru. Dala je otkaz i prijavila se na HZZ, zatražila je i dobila poticaj za samozapošljavanje, no nije bilo jamstva da će se posao zakotrljati. Ali, profunkcioniralo je. Budući da je dvije-tri godine prije otvaranja obrta imala profile s radovima na Instagramu i Facebooku, nije bila posve nepoznato ime. Obrt je otvorila u jeku pandemije, 2020. godine.
Umjetničko ime
Dora nije imala nikakve dileme oko izbora umjetničkog imena, otpočetka je znala da će to biti Orla Bird. Roditelji su joj, naime, prvo dali ime Orla i službeno je tako upisali. „Mami je bilo to prekrasno ime, i dalje joj je, a vidjela ga je na odjavi nekog francuskog filma. Poslije je i tata htio dati doprinos, pa su mi, budući da sam rođena na Anino, promijenili ime u Orla Ana. Kasnije su se još jednom predomislili i postala sam Dora i vjerojatno je tako bolje za mene”, ispričala je kroz smijeh. Orli je dodala i Bird, nadimak koji nosi u društvu, i tako dobila pseudonim.
Sloboda i kreativnost
Odluku da se posveti ilustriranju i napusti arhitekturu, koja je odgovoran i zanimljiv posao, ali joj, kaže, nije pružala toliko zadovoljstva, smatra najboljom u životu. „Dobila sam slobodu i kreativnost i to mi je najvažnije. Izražavam se na različite načine, jer što više stvarate, to vam se generira više ideja, razmišljate na taj način i sve promatrate kao inspiraciju. U početku nisam ni znala čime ću se sve baviti, a kamoli da će mi se većina narudžbi odnositi na tarot. A tu sam nišu naciljala bez istraživanja tržišta”, kaže duhovito ilustratorica kojoj se cijeli novi svijet otvorio kad je zagrebla po tom polju. „Prije nisam imala nikakve veze s tarotom, malo me i plašio. Ilustriram ga od 2018., s vremenom sam se uputila i otkrila da tu postoji prava subkultura – profili posvećeni tarotu, ljudi koji dnevno izvlače karte i rade interpretacije, a puno je i onih koji dizajniraju svoje karte”, govori Dora.
Bestseler
Nije u početku posebno isticala taj segment rada, na instagramskom je profilu predstavljala i karte za tarot, pa su je zainteresirani spontano počeli pratiti. No, ubrzo je shvatila da joj je za tarot potreban poseban profil, jer oni koje zanimaju karte ne bi nužno pratili i ostalo što radi. Najviše pratitelja Dorinog profila s tarotom je iz SAD-a i upravo su Amerikanci najbrojniji kupci njezinih karata.
„Tarot mi je bestseler, daleko se najbolje prodaje, a čak 95 posto prodaje ide na područje SAD-a. Špil košta 45 eura, međunarodno slanje i dostava 12, a domaće dva-tri eura. Ostale radove prodajem podjednako u Hrvatsku, ostali dio Europe i Ameriku”, kaže Dora koja poznaje simboliku karata tarota, jer ih samo tako može predstaviti kroz ilustraciju, no čitanjem iz njih se ne bavi.
Treći špil
Špil tarota ima 78 karata, svaka je drugačija i ima posebnu simboliku te karte u svakom špilu moraju odgovarati njihovom tradicionalnom značenju i moraju imati prepoznatljive odlike koje ukazuju na to značenje. Pored toga, dizajn cijelog špila treba biti ujednačen i dosljedan, kako bi se vidjelo da se radi o jednom konceptu i da ga je radila jedna osoba. Dora upravo radi na trećem špilu tarota. Za prvi je radila samo ilustracije, po narudžbi za izdavačku kuću Hardie Grant. Drugi špil njezin je u potpunosti – od skica u bilježnici do slanja kupcima putem pošte.
Proces rada prilično je zahtjevan. Nakon što nacrta ilustraciju u bilježnici, ponavlja je rukom olovkom na papiru, potom je iscrta finelinerima, obriše olovku, skenira te digitalno obradi kako bi dobila ilustraciju koju potom tiska u stotinama primjeraka. Svoj prvi kompletni špil, koji je nazvala Avisomnia ili Ptičji snovi (od lat. avis = ptica i somnia = san), tiska već treći put. Prva je naklada imala stotinu špilova, druga 300, a sad je otiskuje u 500 primjeraka.
Za jednu takvu ručnu ilustraciju karte Dori su obično potrebna oko dva sata rada uz visoku koncentraciju, iako se to ne može točno reći. Neke ilustracije uspiju otprve, druge mora popravljati, treće počinjati ispočetka..., pa je moguće da nacrta i dvostruko više ilustracija nego što ih je za špil potrebno (78 karata, stražnja strana i naslovnica). Prvi špil koji je radila bio je dosta pojednostavljen, jer su naručitelji tako tražili, drugi je bio kompleksniji, a treći, koji upravo radi, bit će još složeniji, s više elemenata i svaka će karta imati prikaz ljudskog tijela ili nekog njegovog dijela.
Dosad je za novi špil Dora ručno napravila 40-ak ilustracija, a u njemu sa svakom kartom povezuje simboliku biljaka prema viktorijanskom jeziku cvijeća. Kad završi s umjetničkim dijelom posla, slijedi priprema za tisak, odabir fontova, dogovor s tiskarom, kampanja na Instagramu, pa će sigurno imati još pola godine posla. Na koncu je čeka još jedan golem zadatak, a to je sortiranje. Sama će pregledati i sortirati svaku kartu, a budući da će tiskati 300 špilova, to znači da će kroz njene ruke proći 23.400 karata koje će pospremiti u kutijice. Puno vremena odlazi i na slanje kupljenih radova, ali to su već slatke muke.
Stara tehnika
Orlini radovi nastaju u ateljeu, prilagođenoj sobi u kući u mirnoj zagrebačkoj četvrti, u čijem dvorištu raste i stablo smokve prepuno plodova. Ilustracija je početak svakog njezinog rada, a često ih crta na ručno rađenom papiru brenda Moj papir. Iz ilustracija nastaju i komadi nakita koji su jako simplificirane forme koje inače koristi u ilustracijama – oblik nakita nacrta u programu za tehničko crtanje te ga šalje na laser da joj izrežu komade od mjedi. Ona ga potom izbrusi i stavlja na lančiće od nehrđajućeg čelika.
I staru fotografsku tehniku cijanotipa Dora primjenjuje na ilustracije. Kod te se tehnike papir prvo premazuje fotosenzibilnom tekućinom, a kada se osuši na njega se stavlja ilustracija isprintana na prozirnom papiru. Potom se osvjetljava UV lampom, a može se izložiti i na sunce. Crni dijelovi se ne eksponiraju i postaju bijeli, a oni koji su prozirni eksponiraju se i postaju plavi. Orla uz to ručno oslikava kimona – crtež prvo iscrta kredom, a potom bojom za tkaninu. Koncentracija mora biti na visini, jer ako se zabuni, ode cijeli kimono.
Prepoznatljiv stil
Radove prodaje online i na sajmovima koje organizira udruga Artizanat, čija je članica, a tarot i u nekim trgovinama u SAD-u i Kanadi te jednoj u Zagrebu. Kad je počela raditi karte iznenadilo ju je koliko puno različitih tarota ima, no konkurencija je ne brine pretjerano, jer svaki umjetnik ima svoj stil. „Ako se nekome sviđa baš vaš stil, onda mu drugi špil to ne može nadomjestiti. Zbog toga je važno biti stilski prepoznatljiv”, kaže Dora koja svoje radove opisuje kao mystic art. Mistična umjetnost po njoj je najbliža introspektivnoj umjetnosti s motivima koji nose određenu univerzalno prepoznatljivu simboliku, bez obzira na religijsku ili kulturološku pozadinu osobe. To su oči, zmije, biljke..., a jako puno crta i ruke. O tome kaže: „One su mi jako zanimljive, to su općenito ljudske ruke koje mogu toliko toga kreativnoga napraviti, a one su i moj medij kojim sve stvaram i koji ima golem potencijal. Cijenim svoje ruke i ono što mogu njima napraviti, pa ih često prikazujem. Zahvalna sam na svojim rukama.”