Nataša Mihaljčišin, jedna od najcjenjenijih hrvatskih dizajnerica ni nakon tri desetljeća rada ne pristaje na diktat trendova - u novoj kolekciji kroz ručni vez, heklanje, pletenje i rekonstrukciju odjeće progovara o potrebi za predahom i ljepoti malih trenutaka.
„Modu možeš kupiti, a stil moraš imati“, rekla je svojedobno slavna manekenka Kate Moss i tako parafrazirala najslavniju damu modnog dizajna, Coco Chanel, koja je uvijek govorila: „Moda prolazi, a stil ostaje.“
To bi mogla biti i krilatica naše poznate dizajnerice Nataše Mihaljčišin, koja je svojedobno s kolegicom Tinom Vrdoljak Ranilović osnovala kultni brend I-Gle, koji je snažno utjecao na hrvatsku modu više od dva desetljeća. Posljednjih godina Nataša radi samostalno, njeguje svoj osebujni stil, ne povodi se trendovima, već modu doživljava vrlo osobno.
Često koristi pletenje, heklanje, ručni vez, radi od recikliranih materijala, a neke njezine kolekcije više su nalikovale umjetničkim instalacijama nego modnim kolekcijama. Sada predstavlja novu, zabavnu ljetnu kolekciju pod nazivom Veliki odmor, koja, kao i svaka njezina kolekcija, osim zanimljvog dizjana i materijala, nosi i snažnu poruku. U nastavku prenosimo autorski tekst dizajnerice u kojem piše o odnosu prema modi i novoj modnoj liniji.
„Postoji ova moda, ona moda, mala, velika, posljednja, prevaziđena ili neviđena i uvijek želi biti globalna i sveprisutna! Želi da je sve tako kako ona kaže ili propiše, i ako se njezin diktat ne slijedi, ispada se iz igre – one velike. Možemo li tu govoriti o pravoj igri, teško je reći jer interes i igra stoje u oksimoronskoj relaciji, a kod velike mode komercijalni interes guši eksperiment. Upravo je eksperiment pretpostavka zaigranosti, pomicanja granica, subverzije pravila i istraživanja novih teritorija. Unatoč tome, u dva-tri koraka stižemo do čvrstih bedema koji su zarobili modu zadnjih godina toliko da se čini kako funkcionira u totalnom strahu, u kojem se ne usudi niti podignuti glavu, a kamoli proizvesti ono čime bi posvjedočila esenciju svog fenomena: nešto sasvim novo.
Mala moda se, kao i svako dijete, želi prije svega igrati i dopustiti tijelu opijenost i zanos trenutka. Ne plaši se skretanja u zrak, uvis, iskakanja iz gabarita društva kontrole obilježenog rezultatima i projiciranom srećom spektakularnog naslova: uspjeh! Ono što se u prošlim vremenima događalo kao modno revolucionarno, danas svoj prostor otpora gradi u odmaku od presinga komodificirane tjelesnosti. Moda bez tijela ne postoji, dok god egzistiramo u materijalnom obliku.
U stalnom je pregovoru s njim: kontinuirani dijalog identiteta i pojavnosti. Koliko se pitanje identiteta opterećuje teretom poželjnosti, toliko se njegovo tijelo podvrgava podržavajućim strategijama: koliko spavati, koliko dnevno hodati, koliko vježbati, što jesti, što sve mjeriti, kako misliti, što misliti, kad misliti, kad ne misliti...
Čini se kako je umor postao dominantno stanje modernog čovjeka. Ne radi se o umoru kao posljedici fizičkog napora, već kao rezultatu neprekidne izloženosti zahtjevima vidljivosti, produktivnosti i samoprezentacije. Tijelo više nije iscrpljeno radom nego potrebom da neprestano proizvodi vlastitu verziju uspjeha. U takvom kontekstu relaksacija se javlja kao igra, oblik performansa koji doziva neplaniranost, spontanost, začudnost.
Odmor nije odsutnost aktivnosti, nije niti pasivnost ni povlačenje iz svijeta. Radi se o privremenoj obustavi potrebe za kontrolom, o prostoru u kojem tijelo prestaje opravdavati svoje postojanje kroz učinak. U malim iskustvima slobode pojavljuje se drugačiji odnos prema stvarnosti, lišen dodataka interpretacije i vrednovanja.
Osobito u današnjem vremenu ubrzane proizvodnje značenja, odmor postaje čin otpora – odbijanje zahtjeva da svaki trenutak mora biti koristan, svaka emocija artikulirana. Odmor uspostavlja odnos tijela s vlastitom prolaznošću, s vremenom koje nije podijeljeno na rokove, rasporede i rezultate. Gotovo anarhistički, odmor svjedoči unutarnje stanje u kojem postajemo svjesni kako ne moramo stalno postajati nešto drugo.
Vraća nas iskustvu postojanja koje prethodi svim ulogama, identitetima i očekivanjima. Iskustvu jednostavne prisutnosti i radosti igranja. Pa i igranja mode. Kolekcija je nastala dugotrajnim i strpljivim radom koji samo ljubav prema procesu izrade može ostvariti. Ima tu puno, puno sitnog ručnog veza, heklanja, štrikanja i šivanja. Hvala vještim i prekrasnim rukama!“, zaključila je Nataša Mihaljčišin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....