Mélissa Pizović zatvorila je vrata svog tatto studija u Parizu i otvorila onog u Zagrebu, kamo se sama doselila, istražujući i zaljubljujući se u zemlju svojih predaka.
Sicanje – pojam je za koji su mnogi od nas čuli zahvaljujući grupi Lelek koja nas predstavlja ove godine na Eurosongu u Beču. Riječ je o tradicionalnom običaju tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, te dijelom u Dalmaciji, najčešće na rukama, čelu i prsima, a koje od zaborava čuva i francuska arhitektica Mélissa Pizović (35). Sicanje je bio i jedan od razloga njezine selidbe iz Pariza u Zagreb, odnosno u rodnu zemlju svoga oca Rasim Pizović (63), inače Dubrovčanina čija obitelj potječe s područja rijeke Gacke i gradića Bileće. Više od tri desetljeća živi na jugu Francuske gdje je radio kao rukovatelj viličarom, kamo se preselio zbog ljubavi prema njezinoj majci Chantal (63), danas umirovljenoj bankarici.
U užem centru grada pronašla je stan u koji se zaljubila na prvi pogled, a na čijoj je galeriji uredila studio za tetoviranje. Prve klijentice su joj već stigle, dvije iz Beča, jedna iz Zagreba, sa željom da nastave tradiciju žena svojih obitelji koje su ukrašavali narodni motivi i simboli poput križeva, krugova i zvijezda, a koji su kombinirali kršćansku simboliku sa starim ilirskim i slavenskim motivima. Osim iz Austrije i Hrvatske, najviše upita dobiva iz Njemačke i Amerike, vraćaju joj se i oni koje je već tetovirala, s nekima od njih postala je i dobra prijateljica.
"Ja sam vrlo znatiželjna, nostalgična osoba. Obožavam tradiciju, starinske ručno izrađene predmete, poput ovih opanaka koje si je moja mama kupila prije 36 godina u Dubrovniku, a ja ih sada imam na nogama", govori nam Mélissa, ponosno pokazujući obuću koju nosi dok nas vodi u razgledavanje svog novog doma.
Stoga možda i ne iznenađuje da se u sicanje zaljubila na prvi pogled. "Jako je moćno. Inače sam zaljubljena u tetoviranje, ne znam ni sama točan broj tetovaža na svom tijelu. Prije deset godina sam slučajno naišla na jednu fotografiju na Pinterestu i počela istraživati o hrvatskom tradicionalnom tetoviranju, za koje do tada nisam čula. Nisam pronašla nikoga tko se time bavi pa sam otišla do tattoo majstora u Rotterdam koji se bavi ručnim tetoviranjem, bez stroja, igla i tinta se ručno nanose na kožu, stvarajući trajne, često točkaste dizajne. Htjela sam takvu tetovažu, a onda nakon nekoliko godina pomislila da bih se i sama mogla time baviti. Žena sam, imam hrvatske korijene i svidjela mi se ta ideja", prisjeća se.
Tetoviranjem se počela baviti nakon karantene u vrijeme pandemije koronavirusa, prije toga je radila kao arhitektica, no imala je cijelo vrijeme osjećaj kao da joj nešto nedostaje. Naime, Mélissa je danas na svoje hrvatsko podrijetlo i više nego ponosna, ali nije se uvijek tako osjećala. "Kao djevojčica sam se sramila jer nisam bila stopostotna Francuskinja. Tata nije dobro govorio francuski jezik, imao je balkanski naglasak, a Balkanci nekada nisu bili omiljeni u zemlji i uz to sam jedinica", pojašnjava.
U osnovnoj i srednjoj školi bila je odlična učenica i studij arhitekture bio je za nju prvi i jedini izbor. "Bila sam pametno dijete i odlična učenica. Dobra u matematici, a arhitektura je spoj svega što volim i pružala mi je mogućnost putovanja po cijelom svijetu", otkriva Mélissa.
No nije poznavala nikoga jednakih ili sličnih korijena kao što su njezini i osjećala se drugačije od prijatelja. "Uvijek sam bila nekako između Francuske i Hrvatske, nije mi bilo ugodno, bila sam čak ljuta zbog toga, a onda me sicanje konačno približilo Hrvatskoj. Iako još ne znam dobro govoriti jezik, posjetila sam brojne gradove u kojima sam tetovirala ljude – od Zagreba, Splita, Dubrovnika do Pule i Zadra. Bilo mi je važno pronaći taj dio sebe koji mi je nedostajao", govori.
Selidba je za nju predstavljala izazov jer je htjela napraviti i promjenu u karijeri. "Frustriralo me što radim hrvatske tetovaže, a živim u Parizu. Malo sam se isprva bojala, jer sam morala zatvoriti pariški studio, ali nije mi žao zbog te odluke. Trebao mi je mir koji tamo nisam mogla pronaći", govori sa smiješkom.
Roditelji i prijatelji isprva je nisu shvatili ozbiljno. "Mislili su da je moja odluka impulzivna i nisu mi vjerovali. Ali kada su vidjeli da prikupljam dokumente i istražujem mogućnosti, shvatili su da mislim ozbiljno. Bilo im je i žao što se zbog tetoviranja odričem karijere arhitektice, ali prihvatili su sve moje ideje jer sam im puno puta u životu pokazala da znam što želim i da imam dobru intuiciju", govori Mélissa.
Sretna je što se preselila, jer se na neki način vratila kući i povezala s ostatkom obitelji koju je posjećivala ljeti kao djevojčica i dolazila na praznike. "Djedove s tatine strane nisam upoznala jer su preminuli kada je tata bio mlad, ali upoznala sam baku iz Dubrovnika kad sam imala tri godine. Ovdje mi žive i ujak te rođaci", otkriva.
Baka Liliane (83) joj je uz mamu najveća podrška. "Imam tu njihovu energiju. Baka je mala, ali snažna žena, jake osobnosti. Ponosna sam na prekrasnu povezanost s njima, pogotovo jer nemam braće i sestara. Jedina sam unuka svoje bake. I ona i mama me uče da budem neovisna, da pratim svoje snove. Baka pogotovo, iako pripada starijoj generaciji", otkriva.
Zagreb je prvi put posjetila prije četiri godine zbog brojnih upita za tetoviranje i nije se zaljubila u njegove ulice na prvi pogled. Ali sa svakim sljedećim dolaskom sve joj je više prirastao srcu. "Kulturni život je bogat, zanimljiv. Imate puno muzeja, od kojih mi se najviše svidio Etnografski muzej, ali i oni humoristični i nešto moderniji, poput Muzeja prekinutih veza", nabraja Mélissa.
Dolac i kava
Budi se rano i svako jutro ide na tržnicu Dolac po svježe namirnice i kavu bez koje ne može zamisliti dan. Omiljeni kafić joj je Cogito Coffee Shop, a od restorana joj se najviše sviđaju Beštija i Kuća tete Ane čiji burek sa sirom i zeljanicu jednostavno obožava.
"Sviđa mi se kombinacija starog i modernog koju Zagreb pruža. Nedjeljom odlazim na Britanski trg u potragu za antikvitetima, fotografijama, starim materijalima, nakitom...", otkriva.
Za sebe kaže da nije vrsna kuharica, ali zato je njezin partner Stjepan (31), porijeklom iz Bosne i Hercegovine, s adresom u švicarskom Zürichu, pravi kulinarski majstor. On joj je velika podrška u životu, u vezi su devet mjeseci, a iako je trenutačno održavaju na daljinu, planira se doseliti k njoj.
"Kada me prošli put posjetio, pripremali smo zajedno sarmu, on je definitivno veći ljubitelj gastronomije nego ja", priznaje.
Njihova je priča započela poprilično romantično, prije gotovo godinu dana. "Bila sam u turističkom posjetu Mostaru, sjedila na terasi jednog restorana, gdje je bio i on s nekoliko prijatelja u društvu. Uspostavili smo kontakt očima, nasmijali se jedno drugome, bio mi je jako sladak, ali nismo pričali. Tek kada sam se vratila u smještaj, dobila sam poruku na Instagramu, na kojem me već pratio neko vrijeme zbog tetovaža, a da ja to nisam ni znala. Bila je to sudbina", zaključuje naša sugovornica.
I njezini su se roditelji upoznali i zaljubili na sličan način, dok joj je majka bila na ljetovanju u Dubrovniku. "Tamo su i živjeli oko godinu dana, radila je u turizmu, a prije rata su se preselili na jug Francuske", otkriva.
Jakov Jozinović i Lelek
Kada ne tetovira, u slobodno vrijeme slika, otkriva nova mjesta u gradu, putuje, a dobru formu održava reformer pilatesom. "Važno mi je brinuti o tijelu, kada radim tijelo mi je ponekad po osam sati u jednom položaju, pa moram raditi na unutarnjim mišićima", pojašnjava.
Otkrila je Mélissa i hrvatsku glazbu, voli slušati Jakova Jozinovića, Olivera Dragojevića, sviđa joj se i sevdah, glazbenici Amira Medunjanin i Božo Vrećo. Ove će godine navijati za Lelek na Eurosongu. "Pjesma im je snažna, ima jaku poruku i to mi se sviđa. Uz to šalju i jasnu poruku sicanja čijim simbolima ukrašavaju lica", smatra ona.
U Zagrebu se nada sretnom životu. "Nisam sigurna hoću li ostati ovdje zauvijek, ali želim uživati u životu i njegovati nasljeđe svoje obitelji gdje god da se nalazim. Želja mi je i kupiti kuću na Jadranu, ali vidjet ćemo što će mi život donijeti", zaključuje Mélissa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....