Humanistička gimnazija uz pomoć prijatelja iz Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog priprema projekt o Franji Asiškom dostojan najvećih kazališnih kuća - režira ga ravnatelj Tonći Maleš, a u njemu sudjeluje čak 240 glumaca i statista odjevenih u srednjovjekovne kostime.
Projekt s impresivnom brojkom od 240 glumaca, statista i pjevača, uz isto toliko kostima, bio bi golem izazov i za najveće kazališne kuće. A kako tek neće za nekoga tko u svom timu nema "vojsku" scenskih profesionalaca i velik budžet, već samo nevjerojatnu volju, snagu, strpljivost i vjeru. No, to ne znači da sve nije na najvišem nivou, upravo suprotno: zahvaljujući izuzetnom trudu, želji i požrtvovnosti svih aktera, predstava o talijanskom katoličkom svecu Franji Asiškom, nastala u produkciji Humanističke gimnazije iz Zagreba, uz pomoć njihovih prijatelja iz Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog, nesumnjivo će biti za "pet plus". U to smo se uvjerili i iz razgovora s članovima ekipe na jednoj od proba u dvorani Kaptol Boutique Cinema, gdje je vladao kreativni kaos tipičan za ovako zahtjevne projekte. No, ravnatelj Humanističke gimnazije Tonći Maleš dobro je sve "hendlao" te nam, uz ostalo, otkrio kako je došao na ideju za predstavu čija je premijera 19. svibnja u zagrebačkom Teatru EXIT.
"Prije negdje deset godina pročitao sam neslužbenu romansiranu biografiju o Franji Asiškom, suvremenog grčkog autora Nikosa Kazantzakisa. Sv. Franjo je zbog beskrajne humanosti izuzetno nadahnjujuća osoba pa sam dugo vremena želio napraviti predstavu o njemu. No, imam osjećaj da je sada pravi trenutak. U svijetu je mnogo mržnje i ratova, a poruka predstave je suprotna tome - ona polazi od ljubavi prema Bogu, čovjeku, životinjama... Kao i prema različitim vjerama i nacijama. Tko bi nam onda bio bolji partner u tome nego Franjevačka klasična gimnazija iz Visokog? Prvo zato što slijedi nauk sv. Franje, a drugo zato što nam je uzor u predivnim međuljudskim odnosima", govori Tonći Maleš, ponosan što dvije škole uspješno surađuju i na brojnim drugim projektima - iako je jedna u Hrvatskoj, a druga u Bosni i Hercegovini. Uz to Humanistička gimnazija (HUG) postoji nepune četiri godine, a Franjevačka klasična gimnazija, čiji je ravnatelj fra Stipo Alandžak također bio na probi predstave, više od 140 godina.
"Tonćija i mene veže dugogodišnje prijateljstvo i suradnja pa smo rado prihvatili njegov poziv da pomognemo u realizaciji jednog takvog ozbiljnog projekta. Siguran sam da će se naši učenici zajedno s kolegama iz Humanističke gimnazije potruditi da to bude uistinu lijepa predstava. Puno nam znači jer izlazimo izvan okvira naše škole, pa čak i naše države. Imamo priliku našu gimnaziju prezentirati u Zagrebu, što je za nas velika stvar, ali puno je važnija poruka o kojoj je i Tonći govorio. Geslo i pečat naše škole je "Pax et bonum" - Mir i dobro - i nekako smo kroz cijelo njeno postojanje pokušavali to svjedočiti. Želimo pokazati drugima da možemo zajedno živjeti unatoč različitostima, zapravo, zahvaljujući njima. Našu školu pohađaju učenici raznih vjera i nacija i nikad nismo imali poteškoća u komunikaciji. Možemo biti uzor suživota, a naši učenici primjer, i na to smo veoma ponosni", ističe fra Stipo Alandžak, dodajući kako je škola u kojoj radi već osamnaest godina (posljednje tri kao ravnatelj) jedina klasična gimnazija u BiH te da mnogo vremena i truda posvećuju upravo izvannastavnim aktivnostima poput glume. Slično je i u Humanističkoj gimnaziji.
"Naši učenici imaju većinu uloga u predstavi o Franji Asiškom, a iz prijateljske škole iz Visokog uzeli smo njih četvero i zbor od tridesetak ljudi koji vodi Melisa Zerdo. S tim da ćemo u rujnu okrenuti priču. Većina glumaca će biti iz Franjevačke klasične gimnazije, a mi ćemo za važne uloge "posuditi" tri-četiri naša učenika. Bit će to izraz prijateljstva i međusobnog poštovanja te prenošenje prelijepe poruke u obje zemlje. Često zamišljamo da je škola samo "lekcija, sat, učionica", no mi kao privatna gimnazija imamo mogućnost da unutar nacionalnog kurikuluma radimo na svoj način. Da stvaramo lijepo i moderno školstvo u kojem se polazi od odnosa, a završava s ocjenama. A ne obrnuto. I zato se može dogoditi jedan ovakav projekt gdje glumi svih 197 učenika naše škole, koji će barem na pet minuta ili pet sekundi izaći na pozornicu. To je važno jer gradi zajednicu i školu, a škola nije ništa drugo nego zajednica učenika i profesora", govori Tonći Maleš, sretan što od Nove godine, kad su počeli s probama, svi guraju u istom smjeru. Priznaje, međutim, da u početku nije bilo lako raditi probe s toliko djece, tim više što su sami radili i tekst, i kostime, i scenografiju. No, to im je pomoglo da otkriju talente koje dotad nisu prepoznavali i da shvate kako ništa nije nemoguće. Učenicima je projekt postao toliko bitan da ne da nisu radili probleme i stvarali prepreke, već su "ginuli" jedni za druge, što je olakšalo cijeli proces.
"Kad svi rade zajedno, počnu se događati čudesne stvari. Tako nam je, primjerice, vlasnik trgovine platnima, koja se nalazi baš pokraj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, donirao tkanine. Možete si samo zamisliti koliko bismo ih platili za više od 200 kostima. Bio je to izraz ljudskosti koja bi trebala biti normalna, a danas je, nažalost, ravna čudu", kaže ravnatelj Maleš, kojeg je Kazantzakisova knjiga "Sveti Franjo, siromah u Boga" nadahnula da napiše tekst za predstavu, a prihvatio se i režiranja. Ima, međutim, i dvoje pomoćnika - maturanticu Barbaru Bošnjak, buduću studenticu produkt dizajna, i Vita Dašića, koji ide u prvi razred. On već sad pokazuje talent i za filmsku umjetnost pa snima i montira promotivne materijale, probe i "behind the scenes". Oboje su sretni što im ravnatelj potpuno vjeruje, što sluša njihove savjete, a nakon proba o svemu zajedno raspravljaju. Za razne ideje je otvoren i profesor grčkog i latinskog jezika Petar Soldo, koji nam je rekao kako je uz rad na samoj predstavi, čije se probe održavaju svakodnevno (čak i subotom), velik zalogaj bila kostimografija. Tu se, kaže, najviše angažirala profesorica grčkog i latinskog jezika Davida Bronzović Švenda, koja je inspiraciju crpila i iz freski talijanskog predrenesansnog umjetnika Giotta, jer prikazuju život sv. Franje. Njihov kolega Mislav Gjurašin je pak izradio životinjske maske. No, krojili su i šivali mnogi: učenici, profesori, članovi njihovih obitelji te posebno školska spremačica Ankica Ganić.
Na pozornici će biti samo učenici, a zanimljivo je da Franju glume dva brata: kao grešnika ga je utjelovio Vite (15), a kao preobraćenika Mata Vrdoljak (17). Još nisu sigurni bi li se time u budućnosti bavili, no predivno im je iskustvo raditi na ovoj predstavi i smatraju da je baš u duhu Humanističke gimnazije koju pohađaju. Među ostalim učenicima koji glume su i maturantica Sofija Hržić kao Franjina majka te učenik prvog razreda Marin Gligić u ulozi brata Lea. Iz gimnazije u Visokom stigli su pak Antonio Musa (17), koji glumi sultana Malika al-Kamila, David Brkić (17) i Gabrijel Perković (18), koji tumače likove pijanaca u krčmi, te Senad Grđo (16), koji je dobio ulogu Djeteta/Boga. Dečki su nam rekli kako nisu pod stresom zbog rada na predstavi, štoviše, zbog prijašnje suradnje s Humanističkom gimnazijom poznaju mnogo tamošnjih učenika pa su opušteni, a i osjećaju veliko gostoprimstvo. Osim toga, dramska grupa Franjevačke klasične gimnazije je itekako uigrana. Dvaput godišnje nastupaju s nekom predstavom (na Božić i Dan škole u travnju), a posljednja s kojom su igrali bila je "Naša pjesma". Osmislili su je učenici, uz pratnju profesora na čelu s Anom Tomas, a premijera je bila proljetos u Konjicu na Festivalu srednjoškolskog dramskog stvaralaštva BiH. Ondje svake godine nastupaju te se uvijek vraćaju s nekom nagradom, što im mnogo znači jer u žiriju sjede i profesionalni glumci. Učenici i ravnatelj Alandžak ističu i uspjehe njihovog zbora, koji nastupa ne samo u regionalnim središtima poput Zagreba, Sarajeva i Beograda već i u drugim europskim gradovima. Tako su, primjerice, bili u Koblenzu, Bolzanu te Istanbulu, gdje imaju partnerske škole. S Humanističkom gimnazijom sudjelovali su u nabavi autobusa za afričku školu koju vodi jedan hrvatski misionar, zajedno su posjetili i logor Auschwitz, a predstava o Franji Asiškom im je dosad najveći projekt.
Tonći Maleš kaže da bi volio organizirati i školsko putovanje u talijanski grad Assisi, da učenici prođu mjestima sv. Franje, a u planu je i nova predstava koja će biti spoj Shakespeareovog "Sna Ivanjske noći" i bajki Ivane Brlić-Mažuranić. No, vjerojatno tek za četiri godine, jer takvi projekti zahtijevaju mnogo vremena i truda.
"Tri stvari koje mogu resetirati čovječanstvo u velikim krizama su rat, kao najgora opcija, vjera, koja nas katkad razdvaja, i umjetnost, koja može doprijeti do svakog čovjeka. Zato nam je upravo ta ljepota stvaranja potrebna da bismo bili ljudi", zaključuje Tonći Maleš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....