Farm House danas obuhvaća vrtove, staklenik, životinje, otvorene prostore za druženje, radionice i večere.
Posljednjih godina pojam slow living sve se češće pojavljuje u razgovorima o kvaliteti života, radu i osobnim izborima. Više nije riječ o prolaznom trendu s društvenih mreža, nego o svojevrsnoj reakciji na dugotrajan osjećaj ubrzanja koji je postao normalan. Radno vrijeme bez jasnih granica, stalna dostupnost, višestruke obveze i osjećaj da se nikada ne stiže “dovoljno”, sve je to dovelo do toga da sve više ljudi počinje preispitivati vlastiti tempo. Sporiji život pritom ne znači povlačenje iz svijeta ni odbacivanje ambicije. Riječ je, prije svega, o drukčijem odnosu prema vremenu i energiji. O pokušaju da se svakodnevica organizira tako da ostavlja prostor za fokus, smisao i kontinuitet. U tom kontekstu, slow living prestaje biti estetska kategorija i postaje vrlo konkretno životno pitanje. Jedan od primjera takvog pristupa nalazi se u Brštanovu, malom mjestu u Dalmatinskoj zagori, gdje je Marko Kosović (39) posljednjih godina razvio Farm House, imanje koje danas funkcionira kao prostor života, rada i susreta. Marko je inženjer poljoprivrede i zaštite okoliša. Uz posao u firmi, istovremeno razvija svoj najveći projekt, Farm House i Librarium, kojem posvećuje velik dio svog vremena i energije. Život u Splitu odlučio je zamijeniti životom na selu. Ipak, iznad svih profesionalnih uloga, najvažnija mu je ona očinska – otac je kćeri Nikol, koja mu je stalna inspiracija i poticaj da gradi prostor ispunjen smislom, trajnošću i toplinom.
Od gradskog ritma do vlastitog tempa
Marko nikada nije sanjao o “bijegu na selo”. Njegova odluka o odlasku iz Splita nije bila impulzivna niti romantična. Nastala je postupno, iz osjećaja da mu gradski ritam više ne omogućuje fokus i smisao kakav je tražio. “Tražio sam prostor u kojem mogu normalno živjeti i raditi. Brzi tempo mi je postao iscrpljujući, a slow living nije došao kao trend, nego kao praktično rješenje”, kaže.
Farm House danas obuhvaća vrtove, staklenik, životinje, otvorene prostore za druženje, radionice i večere, ali i jedan od njegovih najposebnijih dijelova, Librarium, knjižnicu s više od 30 tisuća knjiga. Police pune naslova, tišina i miris drva stvaraju atmosferu koja više podsjeća na mali kulturni centar nego na tipično seosko imanje. To je prostor u kojem se često završavaju dani, uz čitanje, razgovore i tišinu. Cijelo imanje ne djeluje kao “završen projekt”. Naprotiv, sve je u stalnom razvoju. Svaki kutak nosi tragove rada, prilagodbe i osobnog angažmana.
Brštanovo je Marku pružilo ono što u gradu nije mogao pronaći: prostor, mir i mogućnost da život i posao poveže u jednu cjelinu.
Jutro bez alarma
"To nije djedovina niti mjesto uz koje me veže nostalgija, imanje sam kupio, a izbor Brštanova bio je dijelom i slučajan. Grad ima svoje prednosti i dalje ih rado koristim, od koncerata i kina do kazališta, ali kao dugoročno rješenje za svakodnevni život više mi nije odgovarao." Na Farm Houseu dan ne počinje alarmom. Počinje obilaskom imanja i životinja, čija rutina određuje tempo svega ostaloga. Nakon toga slijede radovi u vrtu, održavanje prostora, planiranje budućih projekata i organizacija događanja.
Većina posla je fizička, dani dugi, a planovi podložni promjenama zbog vremena ili nepredviđenih situacija. Najdraži trenuci, kaže Marko, dolaze ujutro i navečer. “Jutra bez buke i večeri u Librariumu daju mi osjećaj da sam dan iskoristio kako treba.”. Upravo u tim trenucima sporiji život dobiva svoje pravo značenje, ne kao odsutnost rada, nego kao prisutnost u onome što se radi. Život na selu često se idealizira. Na fotografijama izgleda mirno, tiho i jednostavno. No stvarnost uključuje i kvarove, vremenske neprilike, fizički umor i dane kad ništa ne ide po planu.
“Romantizira se mir, a zanemaruje količina rada i odgovornosti”, kaže Marko. Jedan od najvećih izazova bila je i nesigurnost, financijska i organizacijska. Na imanju nema brzih rezultata ni garancija. Sve se gradi polako, uz puno strpljenja i odricanja.
No, upravo taj proces donosi i posebno zadovoljstvo, osjećaj da je svaki pomak rezultat vlastitog rada.
Autentičnost se mora sačuvati
Farm House danas je i mjesto okupljanja. Ovdje se održavaju večere, radionice, koncerti i druženja, ali bez klasične komercijalne strukture. Sve je zamišljeno kao produžetak svakodnevnog života. Gosti dolaze iz različitih sredina, iz gradova, iz inozemstva, iz užurbanih karijera. Većina traži isto: predah, autentičnost i iskustvo koje nije isforsirano. “Najvažnije mi je da ljudi ne odu samo s fotografijama, nego s osjećajem mira i inspiracije”, kaže. U tom smislu, Farm House nije destinacija, nego iskustvo.
Iako živi izvan urbanog ritma, Marko nije izoliran. Društvene mreže i tehnologiju koristi kao alat, ali pazi da ne određuju njegov dnevni tempo. “Važno mi je da one služe meni, a ne obrnuto.”
Ta selektivnost jedan je od temelja njegova načina života. Planovi uključuju razvoj edukativnih vrtova, širenje stada i vlastitu proizvodnju sira, ali bez pritiska brzog rasta. “Najveća želja mi je da Farm House raste prirodno i da zadrži autentičnost.” Priča o Marku Kosoviću i Farm Houseu pokazuje da slow living nije samo trend, nego sustav vrijednosti. To je svakodnevna odluka da se radi promišljeno, da se ne žuri bez potrebe i da se dugoročni smisao stavi ispred kratkoročnih rezultata, ali i velika žrtva, koja se sigurno na kraju isplati.
"Ovo nije bijeg od problema, nego promjena prioriteta i preuzimanje druge vrste odgovornosti. Najveća zabluda je da je život na selu lakši, on je samo drugačiji."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....