Novinarka, PR stručnjakinja, projekt menadžerica, a sada i autorica prve zbirke proze. Marija Gaura odlučila je izaći iz svoje zone komfora i predstavila je zbirku "Nijanse zelene zrelosti". Marija je u zbirku pretočila emocije, različite emocionalne faze odrastanja, osobne priče i priče njezinih bližnjih. Kako je kazala, knjiga ne daje savjete, utjehu niti je motivacija, već svakom čitatelju ostavlja prostor za interpretaciju i vlastite osjećaje.
Razgovarali smo s Marijom o procesu nastanka zbirke i njezinoj ljubavi prema pisanju koje je prati od djetinjstva. Zbirka "Nijanse zelene zrelosti" dostupna je u Frakturi od 6. ožujka, netom prije Međunarodnog dana žena, a tada će uz kupnju knjige biti dostupni pokloni brendova Prahir, Estée Lauder, Bobbie Brown, a Marija otkriva da nas vodi i na jedno putovanje. Vrijeme je da kupite poklon za sebe ili važnu žensku osobu u vašem životu, govori Marija i savjetuje da se uz čitanje njezinih redaka opustimo i prepustimo raznom dijapazonu emocija.
Krenimo od početka - kako je došlo do tvoje prve zbirke pjesama u prozi?
- Zbirka je ugledala svjetlo dana zbog divnih ljudi koji su mi ukazali da bi se ovaj sadržaj ‘čitao‘, a na meni je bilo učiniti sve ostalo. Osmisliti dizajn, font, tipografiju, raspored. Kada je to bilo završeno, samo su se slagale kockice i ljudi u procesu, od dizajnerice Gabi, Tajči koja je prepoznala projekt kao veću priču te ga je odlučila digitalizirati, Kaleo agencije i Frakture. No, prije svega toga, ovaj je projekt nastao jako davno kada sam shvatila da volim pisati, na svoj način. I to u onom trenutku kada sam shvatila da je moj pogled na svijet možda malo drugačiji nego kod ostalih. I nastao je zato što imam oko sebe predivne žene i muškarce koji su čista inspiracija. Bilo bi čudno da se ovaj projekt nije dogodio.
Naziv zbirke je oksimoron - koje su to točno "Nijanse zelene zrelosti"?
- Naslov je zapravo nastao uz dvije predivne osobe, moju prijateljicu Matinu i njezinu kćer Nelu Coco. Nije im se svidio naslov ‘Uvreda za pjesnike‘ pa su tako nastale ‘Nijanse zelene zrelosti‘. No, samo značenje govori o nijansama zrelosti koje nastaju kroz godine. U samoj knjizi ćete proći kroz nekoliko poglavlja koji opisuju razne faze života: prvi posao, odnose s kolegama, timom, prijateljske i obiteljske odnose, razgovor samih sa sobom, ružne i teške ljubavi i prekidi (iz nehaja), predivne ljubavi i romanse, ali meni najdraži dio, posvećen je mojoj baki (odnosno ona je to posvetila svima vama). Zadnji dio knjige je interpretacija njezinih savjeta. Baka je nažalost otišla prije nego je zbirka objavljena, ali znam da sve to vidi i vjerojatno ima par kritika, ali iz ljubavi.
Kada si shvatila da si ‘zrela‘ za objavu zbirke?
- Nisam toga svjesna, više su toga bili svjesni ljudi oko mene. Na meni je bila odluka hoću li objaviti ili ne. Zapravo, još uvijek nisam svjesna da se sve dogodilo. Mislim da je zrelost odličan alat da svoje talente staviš u neke divne okvire koji nadilaze sve moguće komfor zone i u njima treba uživati. Ja uživam.
S druge strane, kako doživljavaš životnu zrelost, kako se do nje dolazi?
- Iskustvom. Broj godina je tu gotovo pa nebitan. Neki ljudi dožive svijet na potpuno drugačiji način od svojih vršnjaka, na primjer u dvadesetima, a neki nikada ne nauče. Neki su zrelost pronašli u ‘dječjim‘ radostima i neovisno o godinama žive po svom. Neki svijet shvaćaju zrelo i ozbiljno od malih nogu, a drugi zrelost pronalaze jako kasno. Ona je za mene iskustvo i doživljaj koji je stvar osobne prirode i samo je vaš.
Koje sve teme i motive obuhvaćaš? Je li riječ o pjesmama koje su nastajale dugi niz godina?
- Ove pjesme su u nastanku od 2011. godine, iako ćete više o tom nastanku otkriti ako pročitate kraj knjige. Teme obuhvaćaju razne emocionalne faze kroz odrastanje. Nisu to samo moje priče, ima puno priča koje su ispričali drugi, a ja sam te emocije pretočila u riječi. Kažu da je ova knjiga "savršeni opis emocija", ne daje savjete niti utjehu niti je motivacija. A opet je sve to, ovisno o tome kakva je vaša percepcija. Osjećaj kada čitate je samo vaš, baš kao i onaj osjećaj kada nekoga ili nešto volite. Javite mi o čemu je knjiga iz vaše perspektive.
Spominješ i svoje dnevnike od koji se jedan odnosi na stvarnost, a drugi na maštu... Koliko je tanka granica između ta dva svijeta i u kojem smatraš da si ‘prisutnija‘?
- Uvijek u stvarnosti jer zaista oduvijek živim svoje snove. Prošla sam i poželjela svašta. Nekad je to bilo loše za mene, ali često i jako dobro. Ne volim maštati, volim stvarati. Mislim da je kreativnost disciplina koja zahtijeva fokus i konstantnu edukaciju što znači da moraš biti prisutan. Zato bih rekla da živim u stvarnosti i želim svakome da se susretne sa svojom, pogleda u sebe i krene stvarati. Što god to bilo. Možemo početi s kavom.
Kada je pisanje postalo tvoj način izražavanja i kako doživljavaš taj proces?
- Novinarka sam i PR stručnjakinja pa eto, pišem cijeli svoj profesionalni život. Pisala sam u raznim formatima i pišem dan danas. Za mene je to prekrasan proces, nekada težak, ali prije svega proces koji je zaista opipljiv i daje na vrijednosti. Od svojevrsnog pisanja i živim, što od pisanja strategija, sadržaja za klijente, contenta za svoj brend "Pišem ti po zidu" pa evo i prve knjige.
Fokusirana si kroz prozu na odnose s drugima, sa samim sobom, na male trenutke i na ono čega nam, čini mi se, nedostaje - mir. Kako pronalaziš svoj mir i koliko ti je on važan?
- Moram reći da je za mene bio najveći izazov pronaći mir i prihvatiti sebe. Nikad se nisam ustručavala pokušati nešto novo, napraviti pogreške (za koje se sad javno ispričavam nekim ljudima koji su zbog toga propatili), napraviti potpuno nešto novo za sebe i druge. Ali sam nosila taj teret u glavi - "što će tko reći", posebice moja obitelj, ili "koju ću sad etiketu dobiti", pa bih često u tim pothvatima bila polovična. Početkom prošle godine sam doživjela jedan veliki osobni izazov, pa ne znam jesam li zbog njega ili jednostavno - zrelosti, napokon odlučila prihvatiti sebe. S apsolutno svime što jesam i prvi put u svojoj odrasloj dobi mogu reći da sam mirna, sretna, zahvalna i da nemam onaj čudni osjećaj da će se dogoditi nešto loše. Oduvijek imam svoje rituale koje jako volim, samo sada te rituale zaista posvetim samo sebi. Želim svima da se tako osjećaju jer je stvarno oslobađajuće pa ste nekako spremni za sve nove izazove.
Otkrij nam više o svojim ostalim poslovnim planovima i trenutnim okupacijama?
- Popis je dug... "Pišem ti po zidu" doživljava veliki preporod pa ćete tako moći pronaći puno toga novoga za sebe, brend je zreliji, nudi urbanije artikle i home kolekciju. HUB7 koji stoji iza svega ovoga, a bavi se project managmentom i business developmentom u IT i turističkom sektoru, ali i marketingom i konceptualnim merchom, priprema još nekoliko odličnih projekata u kojima ćete stvarno uživati. Pripremam se za put u Italiju i nadam se podužem odmoru. Uglavnom, nije dosadno.
A izvan posla - kako se opuštaš i kako izgleda tvoj savršeni dan?
- Sretna sam što je moj posao sinergija privatnog i poslovnog pa bih rekla da je moj idealan dan u ovom trenutku: druženje s mojim curama, sestrama i sestrinim psom Mochom, puno kuhanja, odlazak na neko cool mjesto ili brunch, a ako prilike i vikend daju - neki city escape kao nedavno Budimpešta. Da, spavanje i mirovanje kod mene ne dolaze u obzir.