Cijenjeni zagrebački ginekolog Milan Pavlović, koji je nedavno na Svetom Duhu izveo revolucionaran zahvat i napravio značajan iskorak kako za bolnicu tako i za pacijentice, u društvu životne partnerice Anje Ivačić otkrio nam je kako izgleda njegova profesionalna svakodnevica, kako se odlučio na porodiljni dopust, zašto mu je kuhanje terapija, kako doživljava očinstvo, ali i kakve profesionalne planove ima - uključujući osnivanje centra za liječenje endometrioze u Zagrebu.
U samo nekoliko medicinskih centara na svijetu izvodi se iznimno kompleksan operativni zahvat kod duboke zdjelične endometrioze - resekcija završnog dijela debelog crijeva na minimalno invazivan način i bez kirurškog reza - a među njima se odnedavno nalazi i Klinička bolnica Sveti Duh. Tamo ju je, prvi put u Hrvatskoj, na pacijentici u tridesetima, uz svoj tim izveo dr. Milan Pavlović koji je primijenio tehniku NOSE (Natural Orifice Specimen Extraction) razvijenu unutar takozvane Malzonijeve metode. Njezin autor je prof. Mario Malzoni, talijanski stručnjak svjetskog glasa za minimalno invazivnu kirurgiju, od kojeg je Pavlović imao priliku osobno učiti. Zahvaljujući ovoj tehnici pacijentica u tridesetima nije imala klasičan rez na trbuhu, čime su bolovi i vrijeme oporavka svedeni na minimum, a estetski rezultat značajno poboljšan.
Povodom tog medicinskog iskoraka razgovarali smo s dr. Pavlovićem (42) koji nas je ugostio u svom zagrebačkom domu što ga dijeli sa životnom partnericom, diplomiranom pravnicom Anjom Ivačić (38), njihovim kćerima Tarom (4) i Unom (2) te razigranim psom Thorom. Na početku razgovora objasnio nam je zašto su operacije duboke zdjelične endometrioze među najzahtjevnijima u ginekologiji.
"Riječ je o bolestima koje ne zahvaćaju samo reproduktivne organe nego i druge strukture unutar zdjelice - mokraćni sustav, crijeva, krvne žile i živce. Operacije se prema tome izvode na vrlo ograničenom prostoru, a cilj nam je odstraniti bolesno tkivo i pritom sačuvati funkciju svih zahvaćenih organa. Većina naših pacijentica su mlade žene koje još nisu rađale i zbog bolesti imaju ozbiljno narušenu kvalitetu života. Upravo zato nam je posebno važno očuvati njihovu sposobnost da jednog dana imaju djecu", govori Pavlović.
Revolucionaran zahvat bez reza
Iako se operacije duboke endometrioze u Hrvatskoj već godinama uspješno izvode, ponajviše u zagrebačkoj Petrovoj bolnici pod vodstvom prof. Marija Ćorića, ovo je prvi put da je zahvat izveden u potpunosti minimalno invazivno.
"Nadamo se da će ovakav pristup postati dio rutinske prakse i kod nas", kaže dr. Pavlović, koji dio svog vremena provodi i u poliklinici Medifem, gdje se među ostalim bavi upravo i dijagnostikom te liječenjem endometrioze.
Odrastao je kao sin jedinac, u širem centru Zagreba, u obitelji u kojoj nije bilo liječnika. Nakon osnovne škole upisao je X. gimnaziju, a potom i Medicinski fakultet, iako je njegov život zamalo otišao u posve drugom smjeru. "Gotovo deset godina radio sam kao DJ, u klubovima poput Papaye, Aquariusa, Besta, Piranhe, Gjure... Clubbing je bio velika strast, ali medicina je bila prva ljubav. Kad sam započeo specijalizaciju iz ginekologije, morao sam se odlučiti i ostavio sam DJ pult. Bilo je to logično. Specijalizacija znači puno dežurstava i prekovremenih sati, a kad uhvatiš slobodan vikend, više ti se ne da do jutra stajati za DJ pultom", govori Pavlović, dodajući da mu je danas glazbeni repertoar pun dječjih pjesama - i Arsena Dedića, uz kojeg odmara dušu.
Oduvijek je htio biti liječnik, a u početku ga je fascinirala plastična kirurgija. Ginekologiju je, kaže, otkrio na petoj godini studija, kada je prvi put prisustvovao porodu. "Najveći dio specijalizacije proveo sam uz pokojnog dr. Marija Kernera. On me naučio temeljima na kojima sam kasnije gradio svoj put kroz dodatne edukacije u europskim klinikama. Dvaput sam bio u školi IRCAD u Strasbourgu, potom u Augsburgu, Ljubljani, Dubaiju, Avellinu kod prof. Malzonija, u Vareseu kod prof. Fabija Ghezzija, a i u Parizu kod dr. Oliviera Amija, poznatog po takozvanom francuskom carskom rezu", nabraja Pavlović, kojem je svaki radni dan drukčiji, ali nakon posla želi samo biti sa svojom obitelji. Odnedavno i više nego prije - jer je odlučio iskoristiti roditeljski dopust.
Najvažnija životna uloga
"Kod nas je još uvijek rijetkost da očevi koriste tu mogućnost, ali mene je motiviralo to što sam želio više vremena provesti sa svojim curama. A i vrlo je teško u Hrvatskoj organizirati čuvanje djece ako nemaš mjesto u vrtiću. Nama uskaču bake i djedovi i imamo divnu "čuvalicu" Maricu, ali kad sam shvatio da imam zakonsko pravo i mogućnost otići na očinski dopust i pritom s njima provesti cijelo ljeto, nije bilo dileme", kaže Pavlović.
Očinstvo ga je, priznaje, duboko promijenilo i danas bolje nego ikada prije zna posložiti svoje prioritete, a da se odlično snalazi u toj ulozi, potvrđuje i njegova partnerica. "Divan je otac. Požrtvovan, brižan, prisutan. Znam puno ljudi koji fizički provode vrijeme sa svojom djecom, ali nisu mentalno prisutni. S njim nije tako. Od prvog dana uključen je u sve, od mijenjanja pelena do odlaska u park na igranje ili liječniku... I ono što je meni jako važno, zna prepoznati trenutke kad meni treba predah. Tada obično kaže: "Idi, uzmi vremena koliko ti treba, ja preuzimam." I ja u miru izađem iz kuće, a nakon što provedem neko vrijeme sama, vratim se s obnovljenom energijom, znajući da je sve kod kuće pod kontrolom. Prava je sreća što naše djevojčice imaju takvog tatu jer će im to, vjerujem, biti važan uzor u budućnosti i u tome što će tražiti u životnom partneru", govori Anja Ivačić, direktorica tvrtke TE-Marine, specijalizirane za projektiranje palubne opreme i uređenje interijera u brodogradnji. "Riječ je o obiteljskoj firmi mog oca koja je 30 godina na tržištu. On se polako povlači, a ja preuzimam i nadam se da će opstati još barem toliko na tržištu", dodaje.
Milan i Anja upoznali su se prije desetak godina na Hvaru, a njihova ljetna avantura ubrzo je prerasla u ljubav i zajednički suživot. "Igrom slučaja Hvar je postao i naš otok ljubavi jer od prije pet godina Anjini roditelji tamo imaju kuću. Rado odlazimo i u Jadriju kod Šibenika gdje Milanovi roditelji imaju kuću, a ovo ljeto, zadnji tjedan u srpnju, idemo na jednu posebnu avanturu - kamperom sedam dana po Dolomitima. To nam je želja već par godina, a sada su cure dovoljno velike da se možemo odvažiti na taj pothvat i jako se veselimo", otkriva Anja i dodaje da slobodno vrijeme nastoje maksimalno iskoristiti za putovanja.
"Odveli smo Taru u Dominikansku Republiku kad je imala samo godinu i dva mjeseca. Tamo je prohodala. Svi su nas čudno gledali - kako s tako malim djetetom na put od deset sati avionom?! Što ako se nešto dogodi? Ali mi smo i prije djece živjeli tako. Barem jednom godišnje otišli bismo na neko daleko putovanje, često u Srednju Ameriku. Uspjeli smo to zadržati i otkako su cure s nama. Danas su to male svjetske putnice, prošle su već dosta destinacija, i u Europi i šire. Aerodrom im je potpuno prirodno okruženje", dodaje Anja.
Kuhanje kao terapija
Osim putovanja, zajednička strast im je kuhanje. Ranije sam organizirao kulinarske radionice za mušku ekipu uz chefa Christiana Misiraču, koji me potaknuo da zakoračim u svijet kulinarstva. Upoznali smo se u bolnici, kad je suprugu doveo na pregled, a na moje pitanje kako mi može zahvaliti rekao sam: "Nauči me kuhati." I tako je počelo. Došao je k meni doma, učio me na mojoj tavi. U pet godina održali smo 57 radionica! Iz tih večera razvila su se i brojna prijateljstva - prisjeća se Pavlović, koji posebno uživa u pripremi skradinskog rižota. "To je više od jela, to je obiteljska tradicija. Svake godine na Štefanje kuham ga za prijatelje, okupe se svi kod nas, ja kuham dva dana... i nestane za 15 minuta", smije se.
Danas strast prema kuhanju prenosi i na kćeri. "Tara sjedi kraj mene, riba sir, miješamo jaja... Naša najdraža zajednička rutina je priprema carbonare koja nam je na meniju barem jednom tjedno", kaže.
Baš kao što s puno pažnje njeguje obiteljske rituale, jednako predano razmišlja i o budućnosti - privatnoj i profesionalnoj. "Volio bih osnovati centar za liječenje endometrioze u bolnici Sveti Duh, nešto poput onoga u Petrovoj. Prema procjenama, Hrvatskoj treba barem još jedan takav centar. Endometrioza je vrlo česta bolest koja se, nažalost, često prekasno dijagnosticira. Žene u najplodnijim godinama žive s ozbiljno narušenom kvalitetom života, a ginekolozi to nerijetko ne prepoznaju na vrijeme. Osnivanje centra bio bi korak prema boljoj dijagnostici i dostupnijem liječenju", napominje Pavlović, koji u privatnom životu želi što više vremena provoditi sa svojim curama, putovati i kuhati za prijatelje. "Nemam drugih želja", kaže, "osim, možda, da češće vozim bicikl jer me to opušta".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....