Zagrebačka galeristica i povjesničarka umjetnosti Frankica Mitrović Mihić otkriva kako se živeći u New Yorku zaljubila u suvremenu umjetnost te kad je odlučila otvoriti galeriju u Zagrebu koja je na glasu kao "inkubator" novih talenata.
Zagrebačka galerija Zen Contemporary Art jedno je od najprepoznatljivijih imena suvremene zagrebačke kulturne scene, specijalizirana za suvremenu umjetnost te programski usmjerena na predstavljanje radova renomiranih likovnih umjetnika mlađe i srednje generacije, kao i otkrivanju novih talenata. Njezina vlasnica, Splićanka Frankica Mitrović Mihić, žena zanimljive životne priče i karijere koja se "proteže" na dva kontinenta, s pažnjom bira i surađuje s umjetnicima čiji rad smatra izuzetno kvalitetnim i jedinstvenim.
Ideja o otvaranju galerije rodila se iz želje za što boljom prezentacijom hrvatskih likovnih umjetnika na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni, a sve je krenulo prije dvanaest godina, kad je započela suradnju s danas afirmiranim umjetnicima poput Pauline Jazvić, Matka Vekića, Sebastijana Dračića, Stjepana Šandrka i drugih. Frankica je oduvijek velika ljubiteljica umjetnosti. Nakon završenog studija povijesti umjetnosti i arheologije u Zagrebu, devedesetih se sa suprugom Joškom Mihićem preselila u Ameriku, gdje je završila postdiplomski studij Business of Art na Fashion Institute of Technology i usavršila svoje znanje o suvremenoj umjetnosti.
"U New Yorku sam stekla stručna znanja potrebna za rad u muzeju, galeriji ili aukcijskoj kući, naučila planirati i organizirati izložbe, procjenjivati i vrednovati umjetnička djela te stekla uvid u financijsko upravljanje u umjetničkom sustavu. Iz prve ruke sam vidjela kako funkcionira svjetsko tržište umjetnina i upoznala mnoge međunarodno priznate galeriste i umjetnike poput umjetničkog para Christa i Jeanne-Claude u njihovom njujorškom ateljeu", otkriva Frankica, koja je u okviru studentske prakse u New Yorku radila u MoMA P.S.1-u, najvećoj i najstarijoj američkoj organizaciji posvećenoj suvremenoj umjetnosti. Ondje je dobila priliku aktivno sudjelovati u svim segmentima rada te institucije, od razvoja kustoskih koncepata i produkcije izložbi do komunikacije s umjetnicima, medijima i publikom, kao i sudjelovati u procesu odabira umjetnika koji su premijerno izlagali u New Yorku, što je bilo iznimno važno i edukativno iskustvo.
Život u New Yorku
Život u gradu koji nikad ne spava na nju je ostavio dubok trag, kako profesionalno, tako i privatno. Sa suprugom je živjela u Queensu, dok im je Manhattan bio središte života. "Tamo smo studirali, a kasnije i radili. Putovali smo metroom dvadesetak minuta, što je za američke uvjete zapravo vrlo malo, a u slobodno vrijeme sam uživala u obilascima muzeja i galerija, druženjima s galeristima, kustosima i umjetnicima. Posebno su me veselili odlasci i učenje u muzejskim bibliotekama", ističe Frankica. U SAD-u im se rodio i prvi sin Luka (23), no nakon terorističkog napada na Twin Towers početkom 2000-ih, sve se promijenilo.
"Bilo je to traumatično iskustvo. Suprug je tada radio na Manhattanu i kada se sve to dogodilo, proživjeli smo veliki stres. I danas, dok pričam o tome, prođu me trnci", priznaje. Tog se dana u njih uvukao osjećaj nesigurnosti kojeg se više nisu mogli riješiti. Počeli su razmišljati o povratku kući, što su i ostvarili 2006. U Zagrebu se rodio njihov mlađi sin Toni (17), a Frankica je nastavila karijeru kao kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, dodatno naučivši kako funkcionira rad u velikom muzeju i unutar javnog kulturnog sustava. A onda je osjetila da je spremna za novo karijerno poglavlje.
"Sa svojom profesionalnom pozadinom povjesničarke umjetnosti i iskustvom rada u institucijama, odlučila sam napustiti siguran okvir djelovanja i posvetiti se izazovu osnivanja vlastite galerije. Ta odluka sa sobom je donijela novu dimenziju, zahtijevala je drugačiji set znanja i vještina, a proces je išao postupno", prisjeća se.
Osnivanje galerije
Svoju je galeriju osnovala prije 12 godina, započevši suradnju s danas eminentnim umjetnicima poput Pauline Jazvić, Matka Vekića, Sebastijana Dračića, Stjepana Šandrka i drugih. Ideja o otvaranju galerije, otkriva, rodila se iz velike ljubavi prema umjetnosti i želje za što kvalitetnijom prezentacijom hrvatskih likovnih umjetnika na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni. Nakon dugogodišnjeg online djelovanja i organiziranja brojnih izložbi kod nas i u inozemstvu, 2023. godine otvorila je prostor galerije u Gradišćanskoj ulici 30, u urbano revitaliziranom dijelu Zagreba.
"U svom radu vodim se jasnim kriterijima - emocijom i kvalitetom rada. Često naglašavam koliko je važno da kupci biraju djela koja ih istinski dotiču, ali i prepoznaju njihovu umjetničku vrijednost. Umjetnina bi trebala probuditi osjećaj i uspostaviti osobnu povezanost, a ne biti odabrana isključivo radi dojma ili trenda. I sama se vodim tim principom, biram radove koji me privuku na prvu, ali i one iza kojih stoji kvaliteta i autentičnost, i koji me i danas jednako raduju. Vjerujem da umjetnost ne bi trebala biti ograničena na ekskluzivne krugove, već dostupna svak me tko je želi doživjeti i uživati u njoj", kaže Frankica, dodajući kako joj je tijekom cijele karijere bila presudna podrška njezine obitelji, posebno supruga Joška, s kojim je od srednje škole, kao i njihovih sinova, na koje je iznimno ponosna.
"Luka je završio studij na ZŠEM-u, na magisteriju je, na zadnjoj godini. Bio je profesionalni vaterpolist, cijeli život proveo u bazenu, dok nije prije tri godine ozlijedio rame, zbog čega je morao, nažalost, odustati, tako da se trenutačno samo mlađi Toni bavi vaterpolom", govori Frankica, koja u slobodno vrijeme pronalazi mir u jednostavnim stvarima.
Ljubimac Zen
Priroda je najviše opušta. Voli šetnje i vrijeme sa svojim psićem, šnaucerom Zenom, po kojem je galerija i dobila ime. Iako se bavi estetikom i vizualnim, naglašava kako joj je unutarnja ravnoteža važnija od vanjskog dojma.
"Mentalna higijena je ključna. Vjerujem da sve dolazi iznutra i ako ste iznutra mirni i zadovoljni, to se vidi i izvana. Sjećam se užurbanijih faza života, kada je balansiranje između obitelji i obaveza bilo izazovno. Danas znam koliko je važno stati, udahnuti i osvijestiti trenutak", priznaje. Iznimno je zahvalna i roditeljima, koji su joj omogućili da ode na postdiplomski u SAD. Oni su joj oduvijek bili oslonac i uzor, naučili su i nju i njezina brata Joška, danas uspješnog liječnika u KB-u Dubrava, da je važno biti marljiv, znati uživati u malim stvarima i - uvijek težiti novom.
"Otvorena sam za nove prilike, ljude i ideje, ali pritom uvijek nastojim gledati širu sliku. Važno mi je da ono što radim ima dublji smisao i da, osim meni, donosi vrijednost i drugima. Zato moja galerija nije samo izložbeni prostor nego i mjesto susreta druženja ljubitelje umjetnosti i one koji tek počinju otkrivati njezinu snagu. U njoj posjetitelji imaju priliku susresti se s umjetnicima koji stoje iza izloženih radova u galeriji i uživati u bogatstvu koje donosi neposredan kontakt s njihovim radom i stvaralaštvom. Vjerujem da moja profesionalna pozadina, entuzijazam i velika ljubav prema umjetnosti i svojem poslu galeriji daju autentičnost, prepoznatljiv identitet i reputaciju, što se osjeća u svakom projektu i suradnji", zaključuje Frankica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....