Zvijezda serije ‘Divlje pčele‘ otkriva u čemu najviše uživa s kćeri Amal i sinom Amanom, kako je sa suprugom Almom podijelio obiteljske zadatke te kojom su nezaboravnom obiteljskom avanturom nedavno iznenadili svoju djecu
Posljednjih mjeseci glumcu Amaru Bukviću (44) dan počinje prije svitanja, a završava tek nakon dugih sati rada. Budilica mu zvoni već u pet, a dan se nezaustavljivo proteže i do dvanaest sati na setu serije "Divlje pčele". Snimanja su intenzivna, a tempo je prebačen u šestu brzinu. Sa seta često juri ravno na pozornicu matičnog kazališta Gavella, gdje igra u predstavama "Majka" i "Kraljevo". No, takav ritam za njega nije nepoznanica. Sličnim je intenzitetom živio i protekle dvije i pol godine tijekom snimanja filma "Dioklecijan", u kojem nosi glavnu mušku ulogu. Upravo zato još više cijeni povratak doma. U zagrebačkoj oazi mira čeka ga njegova najveća podrška - supruga, PR stručnjakinja Alma Vukičević Bukvić (37) - te njihovo dvoje djece, sin Aman (11) i kći Amal (7). Priznaje kako njegova supruga nije samo stručnjakinja za odnose s javnošću nego i nenadmašna organizatorica obiteljske svakodnevice. Dok on balansira između seta i pozornice, ona vješto drži konce obiteljske dinamike. Izazov je uskladiti sve obveze, no trud oko ravnoteže mu je prioritet. Kada su se djeca rodila, dugo je bio bez angažmana i tada im je posvetio svu svoju pažnju i vrijeme. Danas, kad su profesionalni izazovi ponovno u središtu njegova života, vikendi su rezervirani za nadoknađivanje - za zajedničke izlete, razgovore i male rituale koji čine obiteljsku svakodnevicu. Jer, iako su tu nagrade, priznanja i velike uloge, najdraža mu je ona životna - uloga oca.
Imate li grižnju savjesti kada vas zbog posla često nema doma?
S godinama sve više. Što sam stariji, sve manje volim putovati i izbivati iz kuće pa kada, primjerice, imam predstave u drugim gradovima, nerijetko odmah iza nastupa u večernjim satima sjednem u auto i idem doma. Nekad sam doista volio "landrati" i stalno biti u pokretu, ali danas mi više nedostaje vrijeme za obitelj. Zato pokušavam pronaći ravnotežu - između posla koji volim i trenutaka koji su mi postali najvažniji. Događaju se situacije da se preko tjedna uopće ne vidimo, ili se pak vidimo samo u nekim kratkim dnevnim razdobljima. Zato se trudim vikende maksimalno iskoristiti za kvalitetno obiteljsko vrijeme. Alma i ja volimo putovati s djecom, pa smo prije prošlog ljeta s njima bili u Londonu i Parizu. I sada planiramo nova putovanja, ali djeci to uvijek držimo u tajnosti jer volimo element iznenađenja. Primjerice, kad smo išli u Pariz, rekli smo im da ostajemo pet dana. Posljednjeg dana "službeno" smo krenuli prema aerodromu, vlakom s koferima, kao da se vraćamo kući. No, umjesto toga sjeli smo na vlak za London. To im je bio potpuni šok i oduševljenje - jer su dobili još pet dana putovanja. Takva mala iznenađenja posebno ih razvesele, a nama je to najdraži dio cijele priče.
A je li to dobro za brak ili je otegotno - da vas često nema?
Nekad je dobro, nekad ne. Međutim, dugo funkcioniramo ovako i uhodani smo. S druge strane, najgori glumac je onaj koji ne radi. U jednom periodu kada je sve stalo, kada nisam radio jer nisam imao angažmana, bio sam čangrizav i nezadovoljan. No, to razdoblje, iako teško, meni je došlo u najboljem mogućem trenutku - kad su djeca bila mala pa smo cijele dane provodili skupa. Tako da su klinci jako vezani za mene jer smo mnogo vremena bili zajedno u njihovom najranijem djetinjstvu.
Znači, vaša supruga drži sve konce u obitelji?
Da, bez nje ne bi ništa funkcioniralo. Često se i sam "izgubim" u silnim aktivnostima na koja idu Aman i Amal pa kada ih vozim, dobijem upute u koliko sati je nogomet, košarka, gimnastika, ples, šah, informatika, programiranje... Aman je neko vrijeme išao u dramsku skupinu, ali je više zainteresiran za sport. Amal je ipak više zainteresirana za umjetnost.
Onda vikende morate provoditi na utakmicama?
Svaki vikend smo na utakmicama. Srećom, roditelji Amanovih suigrača su svi super pa nema onog dovikivanja s ograde. Sprijateljili smo se s njima i družimo se i mimo nogometa.
A zanima li ih škola? Učite li s njima?
Aman je jako zainteresiran za povijest i geografiju. Uglavnom mama uči s njima. Neki sam dan učio s Amal matematiku, za prvi razred, bojim se da za peti ne bih znao. Mislio sam kako je Aman upao u super društvo, jer su svi odlikaši, ali vidim da ima jako puno odlikaša, ne znam što bih o tome mislio. Njegovi prijatelji su jako svi kompetitivni, svi se žele dokazati, većina ima dobre ocjene, što mi je jako drago, kao i to što je u dobroj ekipi.
Kakvi su karakterno Amal i Aman?
Aman je karakterno velika dobrica, dok je Amal zafrknuta frajerica. Ali beskrajno se vole i sretan sam zbog toga. Vole zajedno provoditi vrijeme. A kad su odvojeni, uvijek pitaju jedno za drugo. Aman voli jako čitati, strašno ga zanima sport, statistike, zna sve osvajače Lige prvaka u zadnjih 25 godina. Igra se s legićima i svaki put režira neko finale utakmice, informira se i sve zapamti. U ovoj fazi su mi genijalni, zanimljivi. Otkrivam neke nove stvari s njima. Sad su veći, fora mi je s njima ozbiljno razgovarati, gledati filmove. Aman je već u toj fazi da možemo gledati trilogiju "Povratak u budućnost", "Gladijatora", čekam još malo da poraste pa da gledamo "Kuma".
Na koji način testiraju granice?
Već mi je glupo hvaliti ih, ali stvarno su dobri. Jednostavno znaju i po našem pogledu kad su pretjerali, ali mi već znamo kada počinje njihova žuta minuta, kad se usklade te energije između njih dvoje, i onda krene apsolutno ludilo, posebno na putovanjima. Kad su bili malo mlađi, to je bilo još teže, ali sada je lakše. Oboje imaju svoje telefone, ali isto znaju koliko ih mogu koristiti.
Slažete li se vi i supruga oko svega u odgoju?
Svatko ima neki svoj dio koji odrađuje oko odgoja. Uvijek se pokušavamo igrati dobrog i lošeg policajca, pa ovisno o situaciji mijenjamo uloge.
Izbace li vas klinci lako iz takta?
Pa neki kažu da sam jako strpljiv, za sebe ne bih rekao da sam previše strpljiv, pogotovo kada sam pod stresom od posla. Ali što sam stariji i što oni više odrastaju, sve više uživam s njima. Kad god uspijem, pročitam im priču prije spavanja jer i oni vole taj ritual. Postoji jedna stranica na internetu - Bajkosvijet - koja svaki dan izbacuje neku novu priču i u tome posebno uživam. Iako, moram priznati da nisam uvijek uživao u tome. Jer, navečer si najčešće umoran od cijelog dana, a cijeli taj proces večernje rutine s dvoje male djece traje i traje. Danas sam svjestan da će trajati još kratko i da će im to biti gušt još možda nekoliko mjeseci, a ja kao da želim da potraje i dulje. Ponekad mi nedostaje da su onako mali...
Zbog djece ste naučili i kuhati?
Da, kad su bili mali i kada sam bio doma, u to sam vrijeme naučio i kuhati jer je supruga odlazila na posao, a ja sam ostajao sam s njima. I sve sam bolji u kuhanju. Znam pripremiti oko pet jela, a klinci najviše vole moj rižoto od teletine ili gambera. Usavršio sam i skradinski rižoto. Uvijek radim svoj temeljac, kupujem posebnu rižu. Dobro kuham i gulaš, meso na naglo, ali i tradicionalno pohano meso.
Gledaju li vas klinci na televiziji?
Kada je riječ o "Divljim pčelama", pokušali su, ali su shvatili da je serija preozbiljna za njih. Druga je situacija kada su kod bake i djeda koji seriju vjerno prate, pa moraju i klinci. Alma im pušta moje stare serije, vole "Bibin svijet", "Stellu"... Ali nisu posebno oduševljeni s tatom na ekranu jer su već navikli na to.
Predstava "Majka" u kojoj glumite u Gavelli tematizira sindrom praznog gnijezda - kada dijete ode od kuće. Razmišljate li o tome?
Štrecne me oko srca kad se suočim s prolaznošću, kada gledam fotografije kada su bili jako mali. Baš sam jutros Almi slao neke fotografije njih kada su bili bebe. Ipak mislim da nismo ni blizu toga pa o tome neću ni razmišljati.
Bili ste na oba porođaja, kako pamtite to iskustvo?
Da, iako je bio oba puta carski rez, tako da sam uz suprugu bio do samog trenutka odlaska u operacijsku salu. Nismo znali da će biti carski rez, ni prvi, ni drugi put pa je bilo stresno - posebno s Amal kada je situacija bila još ozbiljnija. Ali sada kada se sjetim tih trenutaka, kad smo išli u bolnicu, osjećam sjetu.
Jeste li ikada razmišljali o trećem djetetu?
Da, Alma i ja smo prije maštali o troje djece, ali kada smo vidjeli što sve to nosi sa sobom, zadržali smo se ipak na dvoje.
U to vjerojatno spadaju i strahovi. Jeste li spoznali novu dimenziju straha otkako ih imate?
Teško mi je o tome govoriti, naravno da sam osvijestio nove strahove za koje nisam ni znao da postoje. Otkako imam djecu više uopće ne mogu gledati filmove i serije u kojima se događa nešto loše s djecom, primjerice dijete nestane i slično. Imam golemu empatiju kada su djeca u pitanju, snažan poriv da pomognem. Nema tih strahova koji ti mogu okupirati misli kao kada imaš djecu.
Styling Dora Šintić
Frizura i make up Jasmina Horvatić za JL Style Beauty Agency
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....