Helena Livaković, koja je prije godinu dana rodila sinčića Joakima, uživa u svakom trenutku provedenom sa svojim dječakom te otkriva da je njezin suprug Dominik Livaković smiren i opušten otac, koliko su joj roditelji pomogli nakon što je rodila te da je uvijek maštala o velikoj obitelji
Snimanja s malom djecom nerijetko znaju biti neizvjesna i iscrpna, no Helena Livaković i njezin sinčić Joakim, tandem koji krasi naslovnicu drugog broja Glorije Mini, ponovno su nas podsjetili na ljepotu djetinjstva i lakoću koje ono nosi. Jednogodišnjak je svojim osmijehom kroz koji proviruje tek nekoliko zubića šarmirao cijelu ekipu na setu, puzao između rasvjete, šminke i garderobe, istražio sve kablove i utičnice, a kada je došlo vrijeme za poziranje u majčinim rukama, odradio je to poput malog profesionalca. U pauzi od snimanja Helena nam je ispričala kako sa suprugom, hrvatskim nogometnim reprezentativcem Dominikom Livakovićem, doživljava roditeljstvo te koliko uživa u životu u Istanbulu gdje Dominik posljednje dvije godine igra za klub Fenerbahçe. Ova 30-godišnjakinja s diplomom Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu svjesno je svoj život trenutačno podredila obitelji, a izazove s profesionalnim sportašem prihvatila je još 2017. kada su se Dominik i ona zaljubili. Tu disciplinu stekla je u djetinjstvu - kada se bavila umjetničkim klizanjem i paralelno išla u glazbenu školu.
- Trenutačno je moj primarni fokus obitelj, majčinstvo mi je otvorilo neki novi svijet i perspektive, ali u budućnosti bih voljela pronaći način da spojim svoje interese i stečeno znanje u posao koji će me dodatno zaokupiti i profesionalno ispuniti - govori ova Zagrepčanka. To će još neko vrijeme pričekati jer Joakim je sada njezin cijeli svijet. Pa iako je na snimanju bila opuštena i suradljiva, svaki tren s jednim je okom bila na svom mezimcu kojeg je tih šest sati povjerila najsigurnijim rukama - onima svoje majke.
Postoji li idealan trenutak za majčinstvo?
- Mislim da postoji vrijeme kad je žena spremna na taj korak, iako ne znaš što te sve točno čeka. Djeca zahtijevaju puno pažnje i strpljenja. Ako ste usredotočeni na svoju karijeru ili niste spremni prilagoditi se novim životnim okolnostima, onda s majčinstvom vjerojatno treba pričekati. Oduvijek sam bila majčinski tip i nisam zamišljala drugačiji scenarij od onog u kojem ću jednog dana imati djecu. Oboje želimo još djece i ne bismo voljeli da Joakim ostane jedinac. Majčinstvo mi je donijelo nevjerojatnu sreću, ali i nove životne izazove.
Tko je Joakimu odabrao ime?
- Prijedlog je bio moj, željela sam da nosi vjersko ime. Dominik mi je prepustio odabir, no i njemu se odmah svidjelo, tako da smo ga i prije rođenja već tako nazivali.
Ima li bezbrižnosti nakon porođaja?
- Imala sam urednu trudnoću, bez većih teškoća, umora, iscrpljenosti ili mučnina. Sve sam podnosila s lakoćom i do samog porođaja bila potpuno aktivna. Prvi strahovi vezani za dijete počeli su tek nakon porođaja, s prvim temperaturama i odlascima liječniku. U početku si preplašen, ali kako upoznaješ svoje dijete i njegove reakcije, s vremenom i iskustvom, kao i svaka druga mama navikneš se nositi s tim strahovima. Nisam sigurna da ću u drugoj trudnoći biti toliko opuštena.
Je li Dominik opušteniji?
- Da, on je uvijek opušten, uvijek vjeruje da će sve biti u redu. Takav je bio tijekom moje trudnoće. Dok ja malo paničarim, on je pozitivan i smiruje situaciju.
Jeste li išli na tečaj za buduće roditelje, čitali knjige o dolasku djeteta, kako ste se pripremali za dolazak prinove?
- Nisam išla na tečaj niti sam čitala knjige, jer sam vjerovala da će sve doći prirodno. Iako, pred kraj trudnoće zbog toga sam osjećala grižnju savjesti pa sam odslušala neke seminare. Imala sam svoju ginekologinju kojoj sam apsolutno vjerovala i koja mi je dala odgovore na sva moja pitanja. Kada se Joakim rodio i kada smo došli kući iz rodilišta, dolazila nam je patronažna sestra koja je sa mnom podijelila sva svoja znanja i iskustva meni u tim trenucima itekako vrijedna. Na raspolaganju mi je bila u bilo koje doba dana i noći i u tim prvim danima prilagodbe to mi je bila nemjerljiva pomoć. Sada imamo izvrsnu pedijatricu s kojom se uvijek mogu savjetovati.
Jeste li pazili na prehranu u trudnoći?
- Jesam, vodila sam računa o tome što je zdravo i što se smije, a što ne smije konzumirati. Nije popularno reći, ali inače se ne opterećujem previše prehranom. Omiljeno piće mi je Coca-Cola, volim slatko i obožavam peći kolače i torte. Srećom, imam odlične gene, pa ne moram brinuti o kilogramima, a i čini mi se da mršavim zbog dojenja. U trudnoći sam dobila jedanaest kilograma, s porođajem izgubila šest i bez problema se vratila na staru kilažu.
Je li porođaj protekao onako kako ste ga zamišljali?
- Joakim je rođen na dan termina. Željela sam prirodni porod i tako je bilo. Dva dana sam imala blage trudove, a kada mi je pukao vodenjak, tata me odveo u Petrovu bolnicu. Dobila sam epiduralnu i osjećala sam se dobro i sigurno, vjerovala sam liječnicima. Željela sam roditi u Zagrebu pa sam mjesec dana prije porođaja stigla iz Istanbula u Zagreb. Nažalost, zbog nogometnih obveza Dominik nije mogao prisustvovati porođaju.
Kakvo iskustvo imate s dojenjem?
- Odlično, od prvog dana sve ide lako. Većina mojih prijateljica nije dojila pa nisam mnogo razmišljala o tome i opterećivala se niti sam planirala dugo dojiti. No, Joakim je imao druge planove pa unatoč tome što već jede svu hranu, i dalje doji. Trenutačno smo u fazi odvikavanja. Dojenje je tema od prvog dana i, nažalost, "mom shaming" na tu temu je čest. Žene koje ne doje često se osjećaju krivima ili ih se olako osuđuje. Stvara se nepotreban pritisak na ženu, a na kraju je najbitnije da je beba sita i mama dobro jer kad je mama dobro, sve je dobro.
Držite li se striktno reda i rasporeda kada je vrijeme za spavanje, kupanje, obrok?
- Od prvog dana nemamo raspored, svakih par mjeseci mijenjao je ritam, kako to i ide s malom bebom, a sada ima neki raspored iako ne mogu reći da ga se "slijepo" držimo. Kada primijetim da je živahan i da mu se ne spava, ne inzistiram na spavanju tijekom dana, dok se navečer trudim da zaspi oko devet. Noću se još budi zbog dojenja, ali od prvog dana noću dobro spava. Joakim ne spava u svojoj sobi, već sa mnom u krevetu jer puno vremena provodimo sami. Dominik je često na putu ili u karanteni pa ga po četiri dana u tjednu nema doma, a kada je doma, onda smo svi skupa.
Osjećate li se često premoreno kada ste sami?
- Da, ali zato još više cijenim dane kada imam maminu pomoć. Periodično se osjećam umorno i iscrpljeno. Primjerice, prvi tjedan nakon porođaja, kada sam izašla iz bolnice, bili smo sami i to mi uopće nije bilo teško. Moj tata bi kuhao, što je bila velika pomoć. Nakon toga je s nama bila moja mama, a onda smo opet bili sami i tako iz tjedna u tjedan. Prvi put kada je imao grčeve plakali smo zajedno. Nekad bi plakao po dva sata neprestano, nekad pola sata, teško je bilo gledati ga kako se muči, a nisam znala kako mu olakšati. Tada mi se činilo da nikad neće prestati, ali naravno da je prošlo i sada se više toga niti ne sjetim.
U kojoj je sada fazi? Kakva je beba?
- Vedar je, veseo, svima se smije, maše i ima dobru i plahu narav. Ziheraš je, jako oprezan i vrlo malo mu nedostaje da prohoda. Puže, penje se posvuda i hoda uz namještaj. Govori mama, baba i ne. Stavlja prst u utičnicu, pogleda me i kaže: ne, ne. Ispituje granice. Iako se trudim biti dosljedna, svi smo slabi na njega. Sada smo svi na testu dosljednosti.
Kako izgleda život u stranom gradu s malom bebom, bez bliskih prijatelja i obitelji? Treba li vam pomoć oko Joakima?
- Svaka pomoć mi puno znači, bilo da je to savjet, razgovor ili dolazak mame koja mi stvarno puno pomogne. Nemamo dadilju, ali zadnjih nekoliko mjeseci imam ženu koja pomaže oko kuće, što mi olakšava organizaciju dana. Dominik, kada je doma, pomaže u svemu - presvlači, hrani, uspavljuje. Nadopunjujemo se prema potrebi, a Joakim uživa u vremenu provedenom s tatom. Naravno, kada se razboli, posebno je privržen meni i tada svaka pomoć oko kuće, nabavke ili onih malih, svakodnevnih stvari zlata vrijedi. Svakodnevica s malim djetetom ponekad je iscrpljujuća, ali je istovremeno i najljepše razdoblje.
Kakav vam je život u Istanbulu?
- Dominik ima suigrače iz regije i svi živimo u istom kvartu pa uvijek imam nekoga za druženje. Život u Istanbulu je divan, Turci su topao i susretljiv narod. Svi žele pomoći na svakom koraku. Trenutačno je jako hladno pa Joakima nisam vodila na utakmice, čekamo lijepo vrijeme.
Kakav je Dominik tata?
- Kada je doma, nastojimo sve raditi zajedno. Kupa ga, premata, igraju se. Jedino ne kuha, ali ga hrani. Funkcioniramo kao tim i to mi jako puno znači jer se ne osjećam kao da je sve na meni. Iako zbog sportskih obaveza često putuje i nije uvijek prisutan, kad je kod kuće, potpuno je posvećen obitelji. Trudi se nadoknaditi vrijeme kada je odsutan i aktivno sudjelovati u svakodnevnim trenucima - od uspavljivanja i šetnji do zajedničkog smijanja i igranja. Joakim obožava vrijeme s njim i primjećuje se koliko mu tata nedostaje kad ga nema. Čim se vrati kući, zalijepi se za njega i ne pušta ga iz vida. Iako je Dominik opušteniji i manje paničari oko sitnica nego ja, vidim koliko mu je stalo do svake male stvari - od toga kako Joakim napreduje, što ga veseli, do toga je li sretan i siguran. Važno mu je da odrasta u zdravom okruženju, s puno ljubavi i smijeha, ali i jasnim granicama. Kad smo svi zajedno, trudimo se maksimalno uživati u obiteljskim trenucima i stvoriti uspomene koje će Joakim jednog dana nositi sa sobom.
Što vam je najvažnije u odgoju?
- Da je dijete dobro, smireno i sretno. To mi je uvijek na prvome mjestu. Želim da odrasta u sigurnom i toplom okruženju, da osjeti bezuvjetnu ljubav i podršku. Važno mi je da ga naučim pravim vrijednostima - da bude empatičan, pošten i samopouzdan. Smatram da djeca najbolje uče kroz primjer, pa se trudim svojim postupcima pokazati kako biti dobar čovjek. Također, želim da odrasta slobodno, da istražuje svijet oko sebe bez straha i ograničenja, ali i uz jasne granice koje će mu pomoći da se osjeća sigurno.
Što ste novo otkrili kod supruga otkako ste postali roditelji?
- Postati tata, jednako kao i postati mama, iskustvo je koje mijenja naš život, stavove i ponašanje. Svaki roditelj daje važan doprinos razvoju djeteta, a najbolji rezultati se postižu kada su roditelji podrška jedno drugome i rade kao tim. Moj tata je uvijek sve radio doma i drago mi je da je i Dominik takav. Kada je Joakim imao dva dana, Dominik ga je presvlačio. Znam da ima muškaraca koji se ne osjećaju sigurno presvući dijete, ali sretna sam što Dominik ne spada među njih.
Profesionalni sportaši nerijetko imaju krize, uspone i padove, kako se nosite s tim?
- Mnogo je izazova koje bih mogla spomenuti. Ima puno uspona i padova, kao i u svakom drugom poslu, ali ja sam od prvog dana Dominikova podrška. Navikla sam da ga često nema i ne žalim se. Iako izvana često izgleda glamurozno, suživot sa sportašem nosi puno odricanja, kako za njega, tako i za cijelu obitelj. Planovi se često mijenjaju, a prilagodljivost postaje nužna. No, s druge strane, Dominik je posvećen obitelji i trudimo se iskoristiti zajedničko vrijeme najbolje što možemo.
Nedostaje li vam vrijeme za sebe?
- U ovih godinu dana čak nisam ni poželjela nekamo otići sama, trenutačno si ne mogu zamisliti da ga ostavim na dan, dva i otputujem. Jako smo vezani.
Fotografije Rajna Raguž
Stilistica Laura Bošnjak
Šminka Ivana Češljar
Kosa Dorotea Butigan, studio TE
Kreativno vodstvo Ljupka Gojić Mikić
Snimljeno u Showroomu LuniLou
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....