SHUTTERSTOCK/ Ilustracija AI
U POTRAZI ZA DADILJOM

Kako pronaći "onu pravu" tetu čuvalicu otkrivaju nam jedna mama, psihologinja i vlasnica obrta za čuvanje djece

Iako je riječ o ugovorenom odnosu, odabir osobe kojoj će se povjeriti dijete tijekom određenog dijela dana uključuje i mnogo emocija, a kako prepoznati ‘onu pravu‘, za Gloriju Mini govore, svaka iz vlastitog iskustva i iz svoje perspektive, Danijela Jerković iz Hrvatske udruge dadilja, mama Dora Debeljak i psihologinja Tea Knežević.

Iako je riječ o ugovorenom odnosu, odabir osobe kojoj će se povjeriti dijete tijekom određenog dijela dana uključuje i mnogo emocija, a kako prepoznati ‘onu pravu‘, za Gloriju Mini govore, svaka iz vlastitog iskustva i iz svoje perspektive, Danijela Jerković iz Hrvatske udruge dadilja, mama Dora Debeljak i psihologinja Tea Knežević.

Radosti i izazovi u radu s klincima

Najpoznatija svjetska dadilja, Fran Fine - koju je u humorističnoj seriji utjelovila glumica Fran Drescher - svojim je rješavanjem "problema" osvojila gledatelje diljem svijeta. I popularizirala jedno od najzahtjevnijih zanimanja. No, premda je njezin poslodavac imao sreću, mnogi se roditelji s pravom pitaju hoće li i oni imati sreću i pronaći dadilju kojoj će bezrezervno povjeriti svoje dijete na čuvanje. Kako i gdje pronaći "idealnu" dadilju?

"Najvažnije je da svaka dadilja bude svjesna da je rad s djecom odgovoran posao za koji treba puno ljubavi i strpljenja. Najveće je zadovoljstvo kad svako dijete uspijete uklopiti u sredinu u kojoj se nalazi, vidjeti da je prihvaćeno i sretno, da ste uspjeli stvoriti skupinu u kojoj su djeca zadovoljna i kamo se uvijek rado vraćaju", kaže Zagrepčanka Danijela Jerković (46), predsjednica Upravnog odbora Hrvatske udruge dadilja. Diplomiranu ekonomisticu, koja je deset godina radila u marketingu, oduvijek je privlačio rad s djecom. A kad je 2013. drugi put postala majka, naišla je na Zakon o dadiljama i nepune dvije godine kasnije otvorila obrt za čuvanje djece. U Republici Hrvatskoj tada ih je bilo samo pet, a danas ih je više od 210. Početak je bio izazovan, no ni na trenutak nije zažalila zbog svoje odluke.

image

Danijela Jerković: ‘Najveće zadovoljstvo je kad dijete uspijete uklopiti u sredinu u kojoj se nalazi, kad vidite da je prihvaćeno, da ste uspjeli stvoriti skupinu u koju se djeca rado vraćaju‘

BILJANA BLIVAJS/ CROPIX

"Dadilje obrtnice imaju dvije varijante. Jedna je da čuvamo djecu u adekvatno opremljenom prostoru u koji roditelji dovode djecu, ili pak da ih čuvamo u domu roditelja, za što su za sada registrirane samo tri dadilje. U vlastitom prostoru, ako ste sami, možete čuvati maksimalno šestero djece", pojašnjava Danijela Jerković, dodajući da osoba koja radi s djecom mora biti odgovorna, strpljiva, kreativna i voljeti svoj posao. Uz klasično čuvanje djece, neke dadilje nude dodatno učenje stranog jezika, sportski, Montessori ili waldorfski program... U većini grupa su djeca od prve godine do onih koji će u školu, a djeca se upisuju čim se oslobodi mjesto u obrtu. Stručnu osposobljenost dadilje obrtnice stječu kroz Program osposobljavanja za poslove dadilje koji traje od tri do četiri mjeseca. Nakon 250 sati teorije i vježbi te 150 sati praktične nastave, mogu otvoriti obrt, a pravi ih izazov - kao i sve roditelje - uvijek čeka kad stignu mališani.

"Rad s djecom je zabavan, pun izazova i smijeha. Djeca su spontana i iskrena. Kad smo kao temu imali analizu pojedinih zanimanja, pitali su me što ja radim. Odgovorila sam da je moj posao da ih čuvam. Bili su u čudu da za to dobivam i novac jer se ionako stalno igramo. Neki su zaključili da će onda i oni biti tete u vrtiću jer im se sviđa ideja da dobiju novac za igranje. A kad u jutarnjem krugu ponedjeljkom razgovaramo o tome što su radili tijekom vikenda, uglavnom ispričaju sve, od toga kako je bilo na izletu do komentiranja političke situacije u zemlji. Često kažu za neku stvar da nikome ne smiju reći, ali će otkriti samo nama", kaže Danijela Jerković. Unatoč svim prednostima i zakonskoj regulativi, roditeljima je najvažnija sigurnost djece pa provjere nikad dosta. Obrti za čuvanje djece su zakonom regulirana djelatnost, tako da osiguravaju sigurno i kontrolirano čuvanje djece. Najbolja je preporuka, smatra Jerković, ona koja dolazi od roditelja koji su imali direktnu vezu s radom pojedine dadilje. A i dadiljama je uvijek drago čuti da ih je netko čije su dijete čuvale preporučio. Uz Hrvatsku udrugu dadilja, na internetu je još dosta stranica koje nude usluge čuvanja, kao i klasični oglasi u kojima se nude poslovi čuvanja djece. A u želji da za svoje dijete nađu najbolju tetu, roditelji vrlo često dadilje traže preko društvenih mreža, pitajući poznanike imaju li nekog za preporučiti.

Sreća i sigurnost u maloj grupi

"Kad sam prvi put postala majka, 2015., tražila sam neku opciju čuvanja djeteta u manjoj grupi kako bih maksimalno izbjegla bolesti djeteta i pretjerano izbivanje s posla. Radila sam u velikoj tiskari i nije bilo nikakve mogućnosti za fleksibilno radno vrijeme. Preko prijateljice sam saznala za obrt za čuvanje djece koji se tek otvarao i gdje sam sa svojim djetetom "popunila" zadnje slobodno mjesto. Od prvog inicijalnog razgovora taj mi se koncept čuvanja svidio. Osim male grupe od dvanaestero djece s dvije tete, tu su i druge prednosti, od osobnijeg pristupa i prilagodbe potrebama svakog djeteta oko prehrane i svega drugoga do direktnog kontakta s tetama, uvida u aktivnosti s djecom tijekom dana putem kratkih poruka ili fotografija. S vlasnicom vrtića sam "kliknula" na prvu, a moje je dijete bilo sretno i zadovoljno. Tako da je nešto što je trebalo biti kratkoročno rješenje do njegove treće godine, postalo trajno, do njegovog polaska u školu", govori Zagrepčanka Dora Debeljak (45), diplomirana ekonomistica zaposlena u jednoj informatičkoj tvrtki.

image

Dora Debeljak: ‘Preko prijateljice sam saznala za obrt za čuvanje djece koji se tek otvarao - nešto što je trebalo biti kratkoročno rješenje do njegove treće godine postalo je trajno, do polaska u školu‘

BILJANA BLIVAJS/ CROPIX

I kad je drugi put ostala trudna, odmah je rezervirala mjesto i za mlađe dijete. Očekivanja obitelji Debeljak su se ostvarila. Po njima, obrt je na neki način proširena obitelj gdje se sve može dogovoriti i riješiti kroz razgovor i kvalitetnim radom s djecom. Tete se kontinuirano educiraju i to se vidi. Od prvog dana bili su u potpunosti uključeni u sve što se tiče njihovih sinova pa nije bilo nikakvog stra - ha. Na sva naša pitanja i nedoumice dobili su konkretan odgovor, a našli su rješenje za sve njihove želje i posebnosti.

"Primjerice, naša su djeca bila u platnenim pelenama, na što su se tete ipak trebale priviknuti, no problema nije bilo. Dadilje obrtnice mogu samo preporučiti. Da ste našli osobu od povjerenja, najbolje ćete vidjeti i osjetiti u inicijalnom razgovoru s tom osobom ili, još bolje, putem preporuke od nekoga čije je dijete bilo kod te dadilje", zaključuje Dora Debeljak.

Obostrana komunikacija je ključ uspjeha

"Iako je riječ o ugovorenom odnosu, biranje osobe kojoj će se povjeriti toliko vremena s djetetom uključuje i mnogo emocija. Važno je da roditelji dopuste i sebi, ali i dadilji i djetetu proces prilagodbe i međusobnog upoznavanja. Neka djeca ponekad provedu više vremena u danu s dadiljom nego s nekim od roditelja. Stoga je važno da roditelji imaju povjerenje u dadilju, njezine vještine, njezino znanje i općenito nju kao osobu. Kada se roditelji osjećaju zadovoljno i imaju povjerenje u dadilju, to će svakako pridonijeti da se dijete lakše poveže i osjeća sigurnije uz nju. Naime, djeca jako osjete našu neverbalnu komunikaciju i ako se roditelji osjećaju nesigurno, i dijete će teže s dadiljom razviti odnos povjerenja i sigurnosti", objašnjava magistrica psihologije Tea Knežević (36), vlasnica i direktorica tvrtke Centar Proventus za edukaciju i psihoterapiju te registrirana terapeutkinja igrom.

image

Tea Knežević: ‘Budite iskreni i provjerite u oba smjera koja su očekivanja realna. Bitno je da roditelji pitaju dadilju ono što ih brine, da naglase ono što im je važno, ali jednako tako da budu otvoreni čuti drugu stranu‘

PRIVATNI ALBUM

Kako se bavi i edukacijom dadilja i odgajatelja, naglašava koliko su važni međusobno povjerenje i usklađenost roditelja i dadilja. Naime, riječ je o odnosu u kojem će se neminovno javiti razne emocije - i ugodne i neugodne. Emocije su normalan dio svakog odnosa. Kada je dobra komunikacija i međusobno razumijevanje, lakše će se prolaziti kroz prepreke za koje je potpuno normalno da se ponekad jave u odnosu više ljudi koji brinu o istom djetetu - bilo da je riječ o dva roditelja, ili o roditelju i dadilji ili odgojiteljima, učiteljima…

"Mnogima je roditeljstvo najvažnija uloga u životu i stoga je normalno da primiti dodatnu smjernicu ili kritiku za neko ponašanje može biti vrlo teško. Zato svi koji rade s djecom i roditeljima trebaju kontinuirano stručno, ali i osobno usavršavanje i podršku. Prema iskustvu u radu s roditeljima koji su imali dadilje za svoju djecu ili su djeca pohađala obrte u kojima rade dadilje te prema iskustvu pri educiranju dadilja, rekla bih da je najveći izazov uskladiti se u granicama vezano uz to što je čija odgovornost, u očekivanjima, u komuniciranju. Dakle, budite iskreni, dobro iskomunicirajte očekivanja i provjerite u oba smjera koja očekivanja su realna i mogu se dogovoriti i ispuniti, a koja nisu. Bitno je da roditelji osjete kako se oni osjećaju u kontaktu s dadiljom, da pitaju ono što ih brine, da naglase ono što im je važno, ali jednako tako da budu otvoreni čuti drugu stranu", smatra Tea Knežević.

16. veljača 2025 12:45