Iako je riječ o ugovorenom odnosu, odabir osobe kojoj će se povjeriti dijete tijekom određenog dijela dana uključuje i mnogo emocija, a kako prepoznati ‘onu pravu‘, za Gloriju Mini govore, svaka iz vlastitog iskustva i iz svoje perspektive, Danijela Jerković iz Hrvatske udruge dadilja, mama Dora Debeljak i psihologinja Tea Knežević.
Radosti i izazovi u radu s klincima
Najpoznatija svjetska dadilja, Fran Fine - koju je u humorističnoj seriji utjelovila glumica Fran Drescher - svojim je rješavanjem "problema" osvojila gledatelje diljem svijeta. I popularizirala jedno od najzahtjevnijih zanimanja. No, premda je njezin poslodavac imao sreću, mnogi se roditelji s pravom pitaju hoće li i oni imati sreću i pronaći dadilju kojoj će bezrezervno povjeriti svoje dijete na čuvanje. Kako i gdje pronaći "idealnu" dadilju?
"Najvažnije je da svaka dadilja bude svjesna da je rad s djecom odgovoran posao za koji treba puno ljubavi i strpljenja. Najveće je zadovoljstvo kad svako dijete uspijete uklopiti u sredinu u kojoj se nalazi, vidjeti da je prihvaćeno i sretno, da ste uspjeli stvoriti skupinu u kojoj su djeca zadovoljna i kamo se uvijek rado vraćaju", kaže Zagrepčanka Danijela Jerković (46), predsjednica Upravnog odbora Hrvatske udruge dadilja. Diplomiranu ekonomisticu, koja je deset godina radila u marketingu, oduvijek je privlačio rad s djecom. A kad je 2013. drugi put postala majka, naišla je na Zakon o dadiljama i nepune dvije godine kasnije otvorila obrt za čuvanje djece. U Republici Hrvatskoj tada ih je bilo samo pet, a danas ih je više od 210. Početak je bio izazovan, no ni na trenutak nije zažalila zbog svoje odluke.
"Dadilje obrtnice imaju dvije varijante. Jedna je da čuvamo djecu u adekvatno opremljenom prostoru u koji roditelji dovode djecu, ili pak da ih čuvamo u domu roditelja, za što su za sada registrirane samo tri dadilje. U vlastitom prostoru, ako ste sami, možete čuvati maksimalno šestero djece", pojašnjava Danijela Jerković, dodajući da osoba koja radi s djecom mora biti odgovorna, strpljiva, kreativna i voljeti svoj posao. Uz klasično čuvanje djece, neke dadilje nude dodatno učenje stranog jezika, sportski, Montessori ili waldorfski program... U većini grupa su djeca od prve godine do onih koji će u školu, a djeca se upisuju čim se oslobodi mjesto u obrtu. Stručnu osposobljenost dadilje obrtnice stječu kroz Program osposobljavanja za poslove dadilje koji traje od tri do četiri mjeseca. Nakon 250 sati teorije i vježbi te 150 sati praktične nastave, mogu otvoriti obrt, a pravi ih izazov - kao i sve roditelje - uvijek čeka kad stignu mališani.
"Rad s djecom je zabavan, pun izazova i smijeha. Djeca su spontana i iskrena. Kad smo kao temu imali analizu pojedinih zanimanja, pitali su me što ja radim. Odgovorila sam da je moj posao da ih čuvam. Bili su u čudu da za to dobivam i novac jer se ionako stalno igramo. Neki su zaključili da će onda i oni biti tete u vrtiću jer im se sviđa ideja da dobiju novac za igranje. A kad u jutarnjem krugu ponedjeljkom razgovaramo o tome što su radili tijekom vikenda, uglavnom ispričaju sve, od toga kako je bilo na izletu do komentiranja političke situacije u zemlji. Često kažu za neku stvar da nikome ne smiju reći, ali će otkriti samo nama", kaže Danijela Jerković. Unatoč svim prednostima i zakonskoj regulativi, roditeljima je najvažnija sigurnost djece pa provjere nikad dosta. Obrti za čuvanje djece su zakonom regulirana djelatnost, tako da osiguravaju sigurno i kontrolirano čuvanje djece. Najbolja je preporuka, smatra Jerković, ona koja dolazi od roditelja koji su imali direktnu vezu s radom pojedine dadilje. A i dadiljama je uvijek drago čuti da ih je netko čije su dijete čuvale preporučio. Uz Hrvatsku udrugu dadilja, na internetu je još dosta stranica koje nude usluge čuvanja, kao i klasični oglasi u kojima se nude poslovi čuvanja djece. A u želji da za svoje dijete nađu najbolju tetu, roditelji vrlo često dadilje traže preko društvenih mreža, pitajući poznanike imaju li nekog za preporučiti.
Sreća i sigurnost u maloj grupi
"Kad sam prvi put postala majka, 2015., tražila sam neku opciju čuvanja djeteta u manjoj grupi kako bih maksimalno izbjegla bolesti djeteta i pretjerano izbivanje s posla. Radila sam u velikoj tiskari i nije bilo nikakve mogućnosti za fleksibilno radno vrijeme. Preko prijateljice sam saznala za obrt za čuvanje djece koji se tek otvarao i gdje sam sa svojim djetetom "popunila" zadnje slobodno mjesto. Od prvog inicijalnog razgovora taj mi se koncept čuvanja svidio. Osim male grupe od dvanaestero djece s dvije tete, tu su i druge prednosti, od osobnijeg pristupa i prilagodbe potrebama svakog djeteta oko prehrane i svega drugoga do direktnog kontakta s tetama, uvida u aktivnosti s djecom tijekom dana putem kratkih poruka ili fotografija. S vlasnicom vrtića sam "kliknula" na prvu, a moje je dijete bilo sretno i zadovoljno. Tako da je nešto što je trebalo biti kratkoročno rješenje do njegove treće godine, postalo trajno, do njegovog polaska u školu", govori Zagrepčanka Dora Debeljak (45), diplomirana ekonomistica zaposlena u jednoj informatičkoj tvrtki.
I kad je drugi put ostala trudna, odmah je rezervirala mjesto i za mlađe dijete. Očekivanja obitelji Debeljak su se ostvarila. Po njima, obrt je na neki način proširena obitelj gdje se sve može dogovoriti i riješiti kroz razgovor i kvalitetnim radom s djecom. Tete se kontinuirano educiraju i to se vidi. Od prvog dana bili su u potpunosti uključeni u sve što se tiče njihovih sinova pa nije bilo nikakvog stra - ha. Na sva naša pitanja i nedoumice dobili su konkretan odgovor, a našli su rješenje za sve njihove želje i posebnosti.
"Primjerice, naša su djeca bila u platnenim pelenama, na što su se tete ipak trebale priviknuti, no problema nije bilo. Dadilje obrtnice mogu samo preporučiti. Da ste našli osobu od povjerenja, najbolje ćete vidjeti i osjetiti u inicijalnom razgovoru s tom osobom ili, još bolje, putem preporuke od nekoga čije je dijete bilo kod te dadilje", zaključuje Dora Debeljak.
Obostrana komunikacija je ključ uspjeha
"Iako je riječ o ugovorenom odnosu, biranje osobe kojoj će se povjeriti toliko vremena s djetetom uključuje i mnogo emocija. Važno je da roditelji dopuste i sebi, ali i dadilji i djetetu proces prilagodbe i međusobnog upoznavanja. Neka djeca ponekad provedu više vremena u danu s dadiljom nego s nekim od roditelja. Stoga je važno da roditelji imaju povjerenje u dadilju, njezine vještine, njezino znanje i općenito nju kao osobu. Kada se roditelji osjećaju zadovoljno i imaju povjerenje u dadilju, to će svakako pridonijeti da se dijete lakše poveže i osjeća sigurnije uz nju. Naime, djeca jako osjete našu neverbalnu komunikaciju i ako se roditelji osjećaju nesigurno, i dijete će teže s dadiljom razviti odnos povjerenja i sigurnosti", objašnjava magistrica psihologije Tea Knežević (36), vlasnica i direktorica tvrtke Centar Proventus za edukaciju i psihoterapiju te registrirana terapeutkinja igrom.
Kako se bavi i edukacijom dadilja i odgajatelja, naglašava koliko su važni međusobno povjerenje i usklađenost roditelja i dadilja. Naime, riječ je o odnosu u kojem će se neminovno javiti razne emocije - i ugodne i neugodne. Emocije su normalan dio svakog odnosa. Kada je dobra komunikacija i međusobno razumijevanje, lakše će se prolaziti kroz prepreke za koje je potpuno normalno da se ponekad jave u odnosu više ljudi koji brinu o istom djetetu - bilo da je riječ o dva roditelja, ili o roditelju i dadilji ili odgojiteljima, učiteljima…
"Mnogima je roditeljstvo najvažnija uloga u životu i stoga je normalno da primiti dodatnu smjernicu ili kritiku za neko ponašanje može biti vrlo teško. Zato svi koji rade s djecom i roditeljima trebaju kontinuirano stručno, ali i osobno usavršavanje i podršku. Prema iskustvu u radu s roditeljima koji su imali dadilje za svoju djecu ili su djeca pohađala obrte u kojima rade dadilje te prema iskustvu pri educiranju dadilja, rekla bih da je najveći izazov uskladiti se u granicama vezano uz to što je čija odgovornost, u očekivanjima, u komuniciranju. Dakle, budite iskreni, dobro iskomunicirajte očekivanja i provjerite u oba smjera koja očekivanja su realna i mogu se dogovoriti i ispuniti, a koja nisu. Bitno je da roditelji osjete kako se oni osjećaju u kontaktu s dadiljom, da pitaju ono što ih brine, da naglase ono što im je važno, ali jednako tako da budu otvoreni čuti drugu stranu", smatra Tea Knežević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....