Neuroznanstvenici su nedavno otkrili nekoliko značajnih promjena u mozgu očeva od prenatalnog do postporođajnog razdoblja koje doprinose vizualnoj obradi, pažnji i empatiji. Kako se to odražava na osjećaje i ponašanje? Vlastito iskustvo povodom Dana očeva, koji se obilježava 19. ožujka, otkriva pisac Kristian Novak.
Kristian Novak, pisac i sveučilišni profesor, jako se dobro sjeća prvog trenutka kada je kao otac osjetio emocije koje prije nije poznavao. To je bilo kada je prvi put svoje dijete držao u naručju. " Ništa te ne može pripremiti na to, ništa nije usporedivo. Život ti se podijeli na prije i poslije. Odjednom ne živiš više samo za sebe, odgovoran si da novi život koji si stvorio bude vrijedan življenja i zbog toga, da budem iskren, to nije samo velika ugoda i toplina, nego ima i malo vrtoglavice i mučnine. Ne znaš hoćeš li to znati i moći. Naravno da je, posebno u prvim godinama, neusporedivo veće opterećenje na majkama, ali vjerujte da i očevi, barem ovi u mom krugu, itekako nose i žele nositi svoj dio tereta. Stalo nam je i smatramo da to treba biti tako", kaže otac dviju djevojčica, Lane (10) i Marte (8) te sina Tome (6).
Iznenađen vlastitom reakcijom
Objašnjava i da je u mnogo situacija s djecom bio iznenađen vlastitom reakcijom - i shvatio da više nije ista osoba kao prije. U nekima se, kaže, pozitivno iznenadiš sobom, u nekima negativno. "Primjerice, otvorili su mi se neki resursi strpljenja za koje nisam znao da ih imam, razvio sam i toleranciju na to da mi netko, pa čak i kad sam u nekom deadlineu, skače po glavi i proizvodi iritantne zvukove, poveća se generalno kapacitet za podnošenje raznih neugoda, poput redovitog dizanja u gluho doba noći (jedno nam dijete nije spavalo u komadu dulje od 45 minuta do svoje treće godine). A znalo je biti, još u periodima kad smo boravili po dječjim igralištima, i naglih reakcija kad mi se čini da je netko grub prema mojem djetetu, a, recimo, roditelji tog drugog djeteta ne reagiraju. Inače me smatraju vrlo prijaznim, ali tada sam znao biti dosta neugodan", iskren je Novak.
Duhovito dodaje i kako je očinstvo promijenilo i jednu njegovu osobinu - gadljivost - za koju je bio siguran da je "uklesana u kamen". Prije nije mogao ni izravno gledati, pa ni biti u istoj prostoriji kad bi netko presvlačio bebu, a svoju je djecu, kaže, presvlačio golim rukama i usput ih zabavljao.
"Nije mi se gadila ni tekstura, ni miris ni boja, shvaćate na što mislim... I, pomalo paradoksalno, promijenio se i odnos prema vlastitoj higijeni. Iz današnje perspektive mi je to teško objasniti, ali činjenica je da se znalo u onim prvim tjednima dogoditi da silno paziš na to da sve oko bebe bude sterilno i čisto, a onda primijetiš da nisi presvukao majicu nekoliko dana. Jednostavno je takav intenzitet i strka u kući", kaže nam.
Posvećen otac
Kristian Novak priča kako danas osjeća mnogo veću potrebu za nježnošću i bliskošću nego u razdoblju prije djece. Svojoj prvorođenoj Lani je, kaže, bio posvećen iz dana u dan i iz noći u noć, no beba dugo prema njemu nije pokazivala nikakvu privrženost:
"Ja je presvlačim, nunam, uspavljujem, hranim, šećem, nosam po gradu u nosiljci jer se ona ne vozi u kolicima. Prekrasna skupa kolica stoje u kutu netaknuta, ali ‘ajmo s djetešcem u nosiljku, nositi je po gradu da se naspava. A ni zagrljaja, ni puse. Ona ne želi jesti doručak ako sam ga ja spremio, a vidi da je mama doma. Izluđivalo me to, priznajem. Mislim, obožavaš to dijete bezuvjetno, ali malo uzajamnosti bi baš olakšalo neispavanost i frustraciju. Promijenila se tek kad je dobila mlađu seku, tad smo okrenuli novu stranicu našeg odnosa. Danas smo, čini mi se, obitelj u kojoj ne nedostaje zagrljaja i ostalih iskaza ljubavi u svim smjerovima", kaže Novak.
Očinstvo ga je naučilo i da pusti kontrolu i prihvati ranjivost, a to posebno osjeća kada neko od djece nastupa na natjecanju. "Svi se bave karateom, ne padaju jabuke daleko od stabla. Deset puta mi je gore gledati kad ulaze u meč nego kad sam se ja natjecao. Želiš biti brana između svojeg djeteta i svijeta, a tada si potpuno bespomoćan i puštaš ga da se suočava sa svime bez tvoje intervencije. Glava mi zna da je to zdravo za sve uključene, ali srce želi iskočiti iz prsa. Čini mi se da supruga to dosta bolje podnosi, ona sad čak ima trenersku licencu, da može biti više uključena", kaže Novak.
Dolazak djece promijenio je i njegov odnos prema vlastitim roditeljima i djetinjstvu i sada, kaže, dosta toga vidi drukčije - i lakše sam sebi oprosti. Ponekad je roditeljstvo, konstatira, jednostavno donošenje one manje loše odluke. Ako nisi barem malo blag prema sebi, lako izgoriš, kaže, a kad smo ga pitali kako bi u jednoj rečenici sažeo što je očinstvo učinilo njegovim emocijama i mislima, odgovara:
"Otvorilo me prema podražajima koji bi mi inače bili skriveni, jer te dijete zove da vidiš svijet njegovim očima, premjestilo mi fokus sa sebe na druga živa bića i tako me natjeralo da konačno odrastem", kaže Kristijan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....