Državne škole u Hrvatskoj bolje su nego u Ujedinjenom Kraljevstvu, a šire obitelji i prijatelji bliži i povezaniji, no volio bih kad bi naši školarci nosili školske uniforme i više se bavili sportom, kaže Londončanin Dorian Sherman koji sa suprugom Ivanom Bartol te djecom Albom i Danteom živi u Zagrebu
Odrastanje uz roditelje s različitih govornih područja za djecu ima mnogo prednosti. Za početak, od rođenja "upijaju" dva jezika, što je posebno korisno kad imate osam godina i tata vam prije spavanja čita priču o Medvjediću Paddingtonu u originalu, na engleskom, sa savršenim britanskim akcentom. Dorian Sherman, po struci informatičar, kroz smijeh otkriva kako ga posebno zabavlja kćerkici Albi čitati dio o Mr. Gruberu (Paddingtonovom prijatelju koji drži antikvarnicu na londonskom Portobello Roadu) jer se tad trudi skinuti i njegov engleski s njemačkim naglaskom.
Život u Zagrebu
Ovaj simpatični 47-godišnji bivši Londončanin prije 15 godina doselio se u Hrvatsku, zemlju odakle mu je podrijetlom majka, no hrvatski, priznaje, još nije naučio kako treba. Zato se u njihovom domu u centru Zagreba ravnopravno govore oba jezika, a tako je bilo i tijekom snimanja za Gloriju Mini: osmogodišnja Alba i njezin 13-godišnji brat Dante s tatom su razgovarali na engleskom, s mamom Ivanom Bartol, profesoricom engleskog i njemačkog, na hrvatskom, a međusobno - na oba jezika. Što je dobro jer nova istraživanja pokazuju kako dvojezičnost u pozitivnom smislu utječe na dječje kognitivne funkcije, radnu memoriju, prostorne sposobnosti i pažnju.
O tome da je ova vesela obitelj dvojezična svjedoči i činjenica da su svojem psu (dobroćudnom četverogodišnjem mješancu udomljenom iz azila) dali ime Sox (u neformalnom prijevodu s engleskog - umjesto socks - čarape, i to zbog bijelog krzna na šapama jer ih podsjeća na njih).
U njihovom domu gostima se uvijek osim kave nudi i šalica ukusnog čaja koji kupe svaki put kad odu u posjet Dorianovim roditeljima u London. I prošlog su ljeta bili u Engleskoj i sjajno se proveli: napravili su piknik u Holland Parku, prošetali Borough Marketom, a Ivana je sa svojom svekrvom Višnjom i pokćerkom Ellin (iz Dorianovog prvog braka) jedno popodne napravila nešto veoma britansko - otišla na poslijepodnevni čaj u legendarni londonski hotel The Ritz. London je iznimno uzbudljiv grad koji pruža bezbrojne sadržaje, no djecu je ipak jednostavnije i ljepše odgajati u Zagrebu, slažu se Ivana i Dorian.
"Ljudi u Hrvatskoj puno se više druže, češće viđaju bake, djedove, stričeve, tete i ostalu rodbinu, a i odnos s prijateljima je drugačiji. Primjerice, ako imate i jednog prijatelja ili člana obitelji koji ima vikendicu na moru, vrlo vjerojatno će vas pozvati u goste. Ili ćete vi pozvati njih. Čak i ako ne odete na more, dogovorit ćete neki zajednički roštilj u prirodi. U Engleskoj se to puno rjeđe događa", kaže Dorian, dodajući kako mu se Zagreb sviđa i zato što je vrlo siguran. Bez imalo brige pušta djecu da se igraju u parku, sami posjete prijatelje u susjedstvu ili odu u školu. Kad je u pitanju obrazovanje, tu primjećuje bitnu razliku.
"U Londonu postoji samo nekoliko državnih škola koje pružaju mogućnost odlične naobrazbe, dok se ostale time ne mogu pohvaliti. Pa tko god si to može priuštiti, djecu upisuje u privatne škole. U Zagrebu s druge strane postoji gomila srednjih škola s kvalitetnim programom, koje može upisati svatko tko je vrijedan i trudi se", zaključuje Dorian, koji je i sam u Londonu završio jednu od najboljih privatnih srednjih škola (pohađali su je i slavni britanski glumci Hugh Grant i Alan Rickman, a njegov učitelj latinskog jezika bio je ujak Georgea Michaela).
Školski sustav u Velikoj Britaniji
Njegov su razred činili isključivo dječaci, a na pitanje misli li da je takvo odvajanje spolova dobro ili loše, sa smiješkom odgovara kako se "mladićima u pubertetu vjerojatno lakše fokusirati na učenje ako im ništa i nitko ne odvlači pažnju".
"Uostalom, u blizini je bila škola za djevojke, tako da smo se mogli družiti nakon nastave", dodaje. Ono što ga u našem školstvu smeta jest premalo sati posvećenih bavljenju sportom, pogotovo grupnim sportovima zahvaljujući kojima djeca štošta uče uz sportske vještine. A bilo bi mu drago i kad bi, kao što je to u Engleskoj, učenici nosili uniforme jer se na taj način nitko ne bi isticao po skupljoj ili jeftinijoj garderobi. Ono što se pak njegovoj supruzi Ivani više sviđa kad je u pitanju školski sustav i odgoj djece u Velikoj Britaniji jest činjenica da se njeguje i podržava individualizam svakog djeteta, umjesto da ih se pokušava "ukalupiti".
"Dok se kod nas i dalje autoritet učitelja i roditelja smatra nečim što ne bi smjelo propitivati, tamo se djecu od malih nogu uči kritičkom mišljenju te im se daje do znanja da je njihovo mišljenje važno i da se uzima u obzir", kaže Ivana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....